DOK SE SVI NE ZA­DO­VO­LJE

Hrvati od Del Ponte traže da im te indicije (da je Ante Gotovina u Hrvatskoj) napokon i prepusti. Hrvati kažu da žele, ali da ne mogu uhititi Gotovinu, a Del Ponte kaže da mogu, ali da neće. Ova se igra može nastaviti tako dugo sve dok i Srbi ne postanu zreli za prijam, dok Turci ne budu pripadali Europskoj uniji i dok Britanci napokon ne budu zadovoljeni«. Frankfurter Allgemeine Zeitung, Vjesnik, 10. ožujka

BES­KO­RI­SNI POD­RI­VA­TELJ

Moram reći da Haški sud postaje negativan čimbenik u nastojanjima međunarodne zajednice da očuva mir na Balkanu. Haški sud ne samo da je beskoristan, nego je i negativan, jer podriva reformiste: u Srbiji predsjednika Borisa Tadića i njegove suradnike, u Hrvatskoj predsjednika Stjepana Mesića, a sada čak i na Kosovu. Martin Sletzinger, direktor Odjela za istočnoeuropske studije pri Centru Woodrow Wilson, Vjesnik, 10. ožujka

TE­O­RI­JE ZA­VJE­RE

Teorija zavjere je masovna endemska umna bolest u Srba, ali i kod Hrvata i ostalih. To su muke malih naroda, kojima je najlakše da kao oni starci iz »Zlatnog teleta« sjede po kavanama u Odesi i bistre bjelosvjetsku politiku dok im revolucija grmi preko leđa. Nema ništa od kojekakvih »teorija zavjere«, nema indicija, nema ničega. Od Đinđićevog ubojstva nikada se neće napraviti John Fitzgerald Kennedy varijanta, u kojoj će čitava gomila pisaca, De Lilova ili DŽejmsova Ivoryja, pisati po nekoliko knjiga u kojima se oko Kennedyjevog ubojstva ispredaju kojekakve fantastične »teorije zavjere« i budalaštine. To je lako štivo za pred spavanje. Miloš Vasić, novinar, autor knjige »Atentat na Zorana«, Dnevnik, 12. ožujka

AJ­MO, AJ­DE

Hrvati opet divljali
Srbija opet šuti! Glas javnosti, naslov, 15. ožujka

JA TE­BI – TI ME­NI

Slovenci se ne vraćaju samo u »Merkator«, a Hrvati u »Agrokor« stilu. Ne sumnjamo da su njihovu robu pazarili i neki koji su podvriskivali na Slobinom mitingu na Ušću, ali se danas, toliko godina nakon »Cankarjevog doma« i skupa podrške albanskim rudarima u Trepči, Slovenci na Kosovo vraćaju i pod OESS etiketom, što također daje za pravo da ništa više nije kao prije. Za Srbiju i u smislu da su Slovenija i Hrvatska naš najbliži Zapad i to još veći nego što su to bile u zajedničkoj državi. Možda se Slovenija i ne pita baš toliko, ali ako njen ministar vanjskih poslova Dimitrij Rupel na Kosovo dođe kao predsjedavajući OESS-a, nije baš nevažno ima li Slovenija razumijevanja za srpsku stvar. Eto, ni mi se nešto bog zna što ne pitamo, ali je Hrvatskoj bitno da je podržimo za mjesto nestalnog člana Vijeća sigurnosti UN. A, to pragmatično susjedsko, »ja tebi – ti meni«, je kopernikanski obrt u odnosu na ono drugo susjedsko »ja tebi – ti meni«. Zoran Panović, komentator, Danas, 12. ožujka

PRE­BI­RA­NJE PO PRE­CI­MA

Pomama prebiranja po precima, prvi puta je primijećena među građanstvom sjeverne srpske pokrajine prije dvije godine, kada su mađarski i hrvatski konzulati u Srbiji, izdavali svojim sunarodnjacima osobne iskaznice i putovnice matičnih zemalja. Pokraj Mađara i Hrvata, matične službe u mnogim gradovima Pokrajine, opsjedali su i Srbi s jedinim ciljem – da se domognu potvrde o nekom pretku mađarske ili hrvatske nacionalnosti, koji bi ih preko reda uveo u visoko europsko društvo. Potaknuti uputama konzulata koji su im nabrajali što bi sve mogao biti preduvjet dobivanja strane osobne iskaznice ili putovnice, dolazili su nam ljudi panično tražeći potvrdu da im je neki predak bio Mađar ili Hrvat – kažu u Matičnoj službi Novi Sad, gdje počiva arhiva od 1895. godine. J. Simić, Večernje novosti, 6. ožujka

CU­RI­CU­LUM VI­TAE

Hrvati do danas nisu posve raščistili s povijesnim zabludama ni jasno historiografski odredili ulogu NDH i njezine posljedice za nacionalni identitet, kao što to nisu učinili ni sa svojim antifašizmom, titoizmom, jugoslavenskom državom, Domovinskim ratom… Sva su ta »neriješena pitanja« izvor frustracija, ali i sukoba koji perpetuiraju stanje trajne nesigurnosti Hrvatske u srazu s drugima. Hrvatska se mora rasteretiti svojih povijesnih hipoteka i bolesne ambicije da svoj curiculum vitae učini »još starijim i značajnijim«. Davorka Blažević, komentatorica, Slobodna Dalmacija, 10. ožujka