Kolumne

Evanđelje po Ustavu

Ma koliko se u njega zaklinjali, a još i više na njega pozivali, Ustav Srbije je ili jedno dosadno štivo koje nitko živ ne čita ili je toliko kompliciran da ga u praksi nitko ne razumije ili je pak toliko fleksibilan da ga svatko razumije onako kako hoće. Bilo koji od ova tri odgovora bio točan, rezultat je isti: Ustav Srbije svako malo krši se po ovom ili onom članku, a da to ostaje nesankcionirano čak i od Ustavnog suda Srbije.

Uzmimo, primjerice, članak 44. ove svete knjige svih sudaca, odvjetnika (a zašto ne i državnih dužnosnika) koji svojim građanima naizgled kratko i jasno na samom početku poručuje, citiram: »Crkve i vjerske zajednice su ravnopravne i odvojene od države«. Točka. Kako god da se ova rečenica shvati, naglasak u njoj je na ravnopravnosti svih vjerskih zajednica i njihovoj odvojenosti od države.

Praksa, međutim, pokazuje da ni ovako jednostavna formulacija nije dovoljna da se po njoj postupa identično, jer se na orwellovski način svakodnevno potvrđuje kako je jedna crkva ravnopravnija u odnosu na ostale, i to toliko ravnopravnija da je gotovo pa srasla s državom za koju jedino Ustav tvrdi da su odvojene. Dodatni problem u cijeloj ovoj kompliciranoj priči oko jednostavnog članka Ustava je taj što njegovo kršenje potiču i sami prakticiraju najviši državni dužnosnici: predsjednik u zgradu Predsjedništva – dakle, zgradu svih građana Srbije koje predstavlja – redovito unosi badnjak za Božić po julijanskom kalendaru; predsjednik se oko bitnih državnih interesa konzultira s patrijarhom namjesto da to čini s, recimo, mnogo kompetentnijim osobama za ta pitanja kao što su eksperti iz različitih područja znanosti...

Slijedeći njegov primjer, kršenje Ustava, logično, nastavile su i niže instance u odnosu na njega samog. Uzmimo, primjerice, Vojsku Srbije ili Ministarstvo unutarnjih poslova: i jedni i drugi već duže vremena svake godine obilježavaju krsnu slavu i tako krše Ustav bar po dva osnova. Jer! Niti svojim primjerom potvrđuju da su sve crkve i vjerske zajednice ravnopravne, a još manje da su one (ona) odvojene od države.

Tom nizu visokorangiranih državnih institucija koje krše Ustav odnedavno su se pridružili i vatrogasci! Kako, naime, izvještavaju lokalni i državni mediji vatrogasci-spasitelji obilježili su 19. rujna Presvetu Bogorodicu Nesagorivu kupinu (!) kao svoju krsnu slavu u Leskovcu, Blacu, Kikindi... pa tako i u Subotici. Na taj način u nacionalno izrazito heterogenoj sredini, kakva Subotica bez sumnje jeste, svi su se vatrogasci – svojevoljno ili ne – bar na jedan dan preobrazili u pripadnike iste Crkve. Upravo onako kao što je to slučaj s policajcima ili vojnicima.

Tko je to i kada odlučio da se Ustav može ne samo neometano kršiti nego je to čak i poželjan način ponašanja može se samo nagađati. Veći problem od toga je što Republičko javno tužiteljstvo i Ustavni sud za sve ovo vrijeme nisu niti opomenuli a kamoli priveli predsjednika ili pak resornog ministra zbog kršenja Ustava, jer su svoja privatna uvjerenja na velika vrata uveli u državne institucije, namećući ih istodobno i svim svojim podređenima i svim građanima Srbije. Drugim riječima, postavlja se pitanje o kakvoj se to ravnopravnosti radi kada je riječ o pripadnicima drugih crkava ili vjerskih zajednica u njihovim redovima, odnosno ne nameće li se na ovaj način uniforma jedne Crkve na pripadnike državnih službi? Ili pak: o kakvoj se to ravnopravnosti radi kada je riječ o agnosticima ili ateistima kojih moguće ima u vojsci, policiji ili vatrogascima?

Ovakvo ponašanje predstavnika države i najviših državnih institucija – koje je garnirano nekritičkim izvještavanjem najvećeg dijela medija – javnost ne samo da su izdresirali kao na normalnu pojavu nego ju uvode u stanje u kom je osnovano postaviti pitanje živimo li mi u teokratskoj demokraciji ili demokratskoj teokraciji? Nijanse su u pitanju, a princip je, naravno, isti.

Na ovo pitanje, kada to u praksi ne potvrđuju niti Republičko javno tužiteljstvo niti Ustavni sud, odgovor bi mogli dati, recimo političari. I to oni koji su na vlasti. Ili bar oni u predstavničkim tijelima gdje se odlučuje. Ako smo na Srpsku naprednu stranku i navikli da – baš poput Domanovićevih likova – slijepo slijede poteze svoga Vođe, zašto se o pitanjima proslave krsne slave u državnim institucijama ne očituju njihovi saveznici na svim razinama iz redova Saveza vojvođanskih Mađara? Pa i među njima ima pravnika. Eno ga jedan na vrhu stranke, a eno i njegovog sina, zaljubljenika u ustavno pravo, i na čelu lokalne skupštine. Jesu li svi vatrogasci u Subotici, Senti, Kanjiži, Adi ili nekom sličnom mjestu postali i pristali da na jedan dan umjesto crvene navuku crkvenu uniformu? I to onu koju nikada poslije ne nose. Na koncu i jedno slično zapažanje i molba: pretražite na netu jesu li i vatrogasci u Bujanovcu i Preševu ili pak oni u Novom Pazaru i Tutinu 19. rujna obilježili krsnu slavu? Ja na takvo što nisam naišao.

Z. R.