Kolumne Kolumne

Jad i bijeda predsjedničkog protokola

Jadno i bijedno. U te bi se dvije riječi moglo sažeti svo moralno posrnuće u koje čovjek padne kada dobije moć vladanja nad drugima (a nije joj se spreman oduprijeti), bez obzira na to je li riječ o predsjedniku kućnog savjeta, vlasniku tvrtke, ravnatelju neke javne ustanove ili pak političaru na funkciji.

Upravo jadnim i bijednim mogao se okarakterizirati ispad bivšeg gradonačelnika Subotice, pokojnog Józsefa Kasze, koji je u svojstvu predsjednika Saveza vojvođanskih Mađara potkraj prošloga tisućljeća održao konferenciju za novinare na kojoj je govorio isključivo na mađarskom jeziku, bahato poručujući kolegama koji nisu razumjeli što priča da ga nauče za vlastito dobro. Taj njegov potez, međutim, dobrim dijelom vezivao se i uz njegov karakter, pa su ga začuđeni novinari uglavnom tako i komentirali: ili je ustao na lijevu nogu ili ga je prije toga netko gadno iznervirao.

Istim epitetima – jadno i bijedno, dakle – može se opisati i potez protokola mađarske predsjednice Katalin Novák, koji je na otvorenje renovirane zgrade Učiteljskog fakulteta u Subotici pozvao isključivo novinare koji izvještavaju na mađarskom jeziku. Ovo je tim jadnije i bjednije, jer je upravo Katalin Novák proljetos na inauguraciji – kao rijetko koji joj europski kolega po funkciji – dobar dio svoga govora posvetila nedvosmislenom i jasnom označavanju Vladimira Putina kao opasne štetočine za cijeli svijet kom se mora stati na put dok za to ne bude kasno. Te njene riječi odavale su tada dojam da se radi o »strogoj, ali pravičnoj« osobi, nekoj vrsti mađarske »željezne lady«, kojoj će te osobine biti od dragocjene pomoći na novoj dužnosti. Jedno je, međutim, čitati govor našminkan po želji vlastitog karaktera, a drugo je isti taj karakter (»strog, ali pravičan«) istjerati do kraja, pa makar mu se na tom putu ispriječio i tako moćan protivnik kao što je to osobni protokol. Stoga je Katalin Novák, ustuknuvši pred voljom svoga protokola, moralno posrnula jadno i bijedno, dopustivši time da se tuđa volja pripiše njenoj moći koju kao predsjednica države ima.

Ima, međutim – osim jada i bijede – još pokoji negativan epitet koji bi se mogao dodati ovom, hmmm, predsjedničkom gafu. Stavimo li na stranu pitanje što je to tako važno bilo na otvorenju renovinare zgrade Učiteljskog fakulteta u Subotici a da za to nisu smjeli znati novinari koji izvještavaju na nekom drugom jeziku osim na mađarskom, ostaje gorak okus kako je upravo protokol mađarske predsjednice ne samo svjesno prešao granice dobrog ukusa nego i pokazao nedostatak elementarnog kućnog odgoja, jer je u stranoj državi odredio pravila koja su segregatno jednu kategoriju ljudi (novinare koji izvještavaju na mađarskom) dovela u povlašten, a drugu (kolege koji izvještavaju na nekom drugom jeziku) istodobno u podređen položaj. Čak i da je riječ o privatnoj zabavi, protokol s usađenim kućnim odgojem – svjestan toga da se »događaj« ne odigrava u njihovoj avliji – itekako bi razmotrio mogućnost da se pozovu i oni »koji ne govore mađarski«. Ovdje je, međutim, bilo riječi o javnom događaju, događaju od kog će koristi imati njihova mlada dijaspora, dakle ona koja je izvan granica njihovog formalnog djelovanja. Tim više ovaj se potez protokola mađarske predsjednice, a koji se s pravom bilježi u njen životopis, može tumačiti ne samo kao bahat nego i kao onaj sa zavidnim odsustvom pameti, jer su umjesto besplatnog marketinškog poena – kojeg bi bez sumnje upisali na svoj konto samo da su bili mudri i pozvali sve medije, bez obzira na to na kom jeziku izvještavaju – od otvorenja renovirane zgrade Učiteljskog fakuteta napravili prikriveni skandal u čijem se epicentru nalazi ordinarna glupost nastala iz arogancije, koja kao sjena prati svaku vrstu moći.

Na koncu, postavlja se pitanje što bi mogao biti uzrok ovakvog moralnog posrnuća Katalin Novák? Uzimajući u obzir činjenicu da se neposredno prije toga susrela s Božanskim, jedna od primisli mogla bi biti: »da se nije, nedajbože, inficirala virusom moći«, pa isti prenijela na svoj protokol? Da nije i ona u tren zbog toga postala bahata, drska, goropadna i sve što uz moć već ide? Ali... koja glupost! Pa Božanski, svjedočimo tome svakoga dana, voli biti u društvu medija, bez obzira na to na kom jeziku izvještavaju. Uostalom, možete li makar samo zamisliti sličnu situaciju, situaciju da Božanski otvara neku renoviranu školu na srpskom u Deski ili Sentandreji, a da njegov protokol na taj događaj pozove samo gomilu novinara koji u Mađarskoj izvještavaju na srpskom, a onima na mađarskom i ostalim jezicima to ne dopusti? Kakav bi to skandal bio! Orbán bi mu odmah vratio orden, a svjetski mediji bi brujili o neodgojenosti predsjedničkog protokola u stranoj zemlji. Neee, to se ne može zamisliti. Ipak je to rezervirano samo za protokol mađarske predsjednice.

Z. R.

  • Betoven maraton
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay