Intervju

Iskreno se bojim popisa

Popis stanovništva je najopsežnije statističko istraživanje koji se radi na svakih deset godina. Prethodni popis bio je obavljen 2011. godine, a zbog pandemije popis je lani odgođen za listopad ove godine.

Osim državljana Srbije, popisom su obuhvaćeni i stranci, domaćinstva, stanovi i druge nastanjene prostorije. Još traje obuka za oko 17.000 popisivača.

Što sve ovisi od toga koliko se pripadnika nacionalne manjine na popisu izjasnilo kao ono što zaista jeste?

Posebno za pripadnike nacionalnih manjina popis je jako važan zbog toga što se će prema tome koliko ima pripadnika nacionalnih manjina praviti njihove politike, odnosno tako će se određivati koliko će sredstava dobijati za očuvanje svog identiteta. Pripadnici nacionalnih manjina preko svojih nacionalnih vijeća dobivaju određena sredstva iz Ministarstva za ljudska i manjinska prava, iz proračuna Srbije, Autonomne Pokrajine Vojvodine, a također i lokalnih samouprava. Ta sredstva su predviđena za ona područja koja predviđa Zakon o nacionalnim vijećima nacionalnih manjina: za obrazovanje, kulturu, informiranje i službenu uporabu jezika i pisma. Znači, koliko pripadnika nacionalnih manjina po broju bude, toliko će i sredstava dobijati za te namjene. Zato je popis za pripadnike nacionalnih manjina jako bitan.

Zašto se neki od pripadnika nacionalnih manjina ne izjašnjavaju? Što ih sprječava u tome? Što može biti prijetnja ovom popisu?

Na popisu se svatko može izjasniti po svom nahođenju, kako hoće. Može se izjasniti kao pripadnik nacionalne manjine, većinskog naroda ili dvojno. Kao Mađar-Srbin, Rusin-Slovak... Ono što je vezano za pripadnike nacionalne manjine, oni ako hoće sudjelovati u političkom životu svoje nacionalne zajednice trebaju se upisati u poseban popis birača i time mogu sudjelovati na izborima za svoja nacionalna vijeća. Znači, ne mora se netko tko se izjasni na popisu, na primjer, kao Rusin, upisati u popis birača kao Rusin. Ono što mislim da su neki pripadnici nacionalnih manjina u dilemi kada se trebaju upisati u posebni birački popis jest da postoji strah; neki ne osjećaju nacionalnu pripadnost jer im to roditelji nisu prenijeli, neki su iz nacionalno mješovitih brakova pa ne znaju kako se izjasniti. Mislim da i ratovi devedesetih godina utječu na određene pripadnike nacionalnih manjina da se boje izjasniti o svojoj nacionalnoj pripadnosti. Mada, popis je tajni i nitko nikad ne može doći do podataka tko se kako izjasnio. Također, podaci iz posebnog popisa birača mogu se provjeriti samo s JMBG-om. I ti podaci su tajni, a posebno su tajni podaci s popisa, jer se koriste samo za statistiku.

Ove godine će se prvi put u Srbiji popis raditi digitalno. Koje će nam inovacije to donijeti?

U ovom popisu će popisivači dolaziti s prijenosnim računalom i sve podatke će unositi u njega. Znači, nema više zaokruživanja na popisnici kao što je nekada bilo. Svi podaci će se unositi u računalo i nema ispravljanja.

Elektronički popis bi značio da svaki građanin može otvoriti sajt, upisati sve svoje podatke i poslati Republičkom zavodu za statistiku. Tako bi se mogli upisati i svi građani koji žive izvan Srbije.

Ja mislim da bi bilo bolje da je popis bio elektronički kao u zemljama u okruženju, jer bi tada građanima koji žive izvan Srbije bilo omogućeno da se izjasne po nacionalnoj osnovi. Ovako digitalno, to olakšava posao RZS-u. Nije na papiru, pa će posao obrade podataka biti mnogo kraći. Ali mislim da bi ipak bilo bolje da je popis bio elektronički. Svakako će ovaj popis dati mogućnost da susjed, prijatelj, roditelj prijave odsutne članove porodice i susjedstva, ali samo kao odsutne. Neće im moći prijaviti materinji jezik, nacionalnost i vjeru, što mislim da je za pripadnike nacionalnih manjina jako važno.

Koji je zadatak nacionalnih vijeća kada je popis u pitanju?

Nacionalna vijeća imaju mogućnost raditi na terenima i promovirati popis, da se pripadnici nacionalih manjina upisuju po svojoj pripadnosti. Ja iz iskustva Rusinskog nacionalnog vijeća, gdje sam članica, ne mogu reći da se nacionalno vijeće posvetilo popisu. Samo Odbor za službenu uporabu jezika i pisma i Odbor za informiranje promoviraju taj popis. Ali članovi nacionalnog vijeća uopće ne rade nikakvu kampanju, niti su zainteresirani za popis, što mislim da je jako loše. Ne mogu reći da je to slučaj kod svih nacionalnih vijeća. Mislim da poneki, hrvatski, bošnjački, mađarski intenzivno rade na popisu.

A što je sa Slovačkim nacionalnim vijećem?

Koliko ja vidim, oni imaju nekih drugih problema. Ne vidim da Slovačko nacionalno vijeće radi kampanju za popis.

Koji je zadatak Ministarstva kada je popis u pitanju? Šta ono trenutačno radi?

Ministarstvo za ljudska i manjinska prava već dvije godine radi na popisu. Mi smo formirali radnu grupu u kojoj je bilo šestoro članova nacionalnih vijeća koje je izabrala Koordinacija nacionalnih vijeća. Također, u tom radnom tijelu su bili predstavnici Koordinacije, bili smo mi i predstavnici Republičkog zavoda za statistiku. Za te dvije godine smo preveli obrasce – popisnice na 19 jezika nacionalnih manjina. Onda smo intenzivno radili na tome da u multikulturalnim sredinama popisivači nacionalnih manjina budu jednako zastupljeni. Sada Ministarstvo radi s njemačkom organizacijom za međunarodnu suradnju u Srbiji (GIZ), sprema kampanju. Ovih dana prevodimo flajere na 19 jezika manjina koje će GIZ financirati i dijelit će ih nacionalna vijeća po svojim terenima. Također, s njima radimo plakate, džinglove i spotove koji će se emitirati na RTS-u i RTV-u i lokalnim televizijama koje su odredila nacionalna vijeća.

Intervju vodila: Sanja Đorđević (www.storyteller.rs)