Prvo je (za sada nepravomoćno) rehabilitiran četnički vođa iz Drugog svjetskog rata Nikola Kalabić, a onda je (valjda kao logični slijed nelogičnosti) lider radikala Vojislav Šešelj dobio orden Srpske pravoslavne crkve. Za točnu informaciju ne baš onaj najznačajniji, orden Svetog Save, već orden Svetog vladike Mardarija, Eparhije novogračaničko-srednjozapadnoameričke, čije je sjedište u Chicagu, a uručio ga je vladika bački Irinej. Ali kako je eparhija iz dalekog Chicaga dio Srpske pravoslavne crkve, dođe opet na isto – Šešelja je odlikovala SPC. I uz to, orden koji je stigao iz Chicaga treći je orden SPC-a na grudima lidera srpskih radikala.
Taj događaj došao je žargonski rečeno kao kec na desetku novinarima koji su se, zamislite to, osmjelili pitati predsjednika Aleksandra Vučića što misli o tome. I da zlo bude još gore ni manje ni više već baš hrvatski novinari. I to nakon samita Brdo – Brijuni, kao da nisu imali pitati što pametnije i aktulanije, već baš kako će na odnose Srbije i Hrvatske utjecati to što je Srpska pravoslavna crkva dodijelila orden osuđenom ratnom zločincu Vojislavu Šešelju.
Što misli o tome nismo čuli, a po onoj napad je najbolja obrana jesmo kontra pitanja i prozivanja.
Uostalom, prioritet sada nije Zagreb već Priština i pitanje Kosova i Metohije. »Zadatak je da na prostoru koji je srpski i albanski pronađemo život za Srbe i ništa manje života za Albance. Taj težak zadatak mora završiti da bi Srbi opstali kao država i kao narod«, kazao je Vučić prije nekoliko dana na sjednici Skupštine Srbije na kojoj se raspravljalo samo o jednoj temi – Izvješće Vlade Srbije o tijeku pregovaračkog procesa Beograda i Prištine od 15. lipnja 2021. godine do 1. rujna 2022 godine.
Djeluje razumno, racionalno i jedino moguće, jer rješanja ne donose ni napadi, ni napadi u obrani već racionalan i dugoročni kompromis. A to je ono kada nitko od suprotstavljenih strana nije potpuno zadovoljan, ali rješava problem. Za ovaj će izgleda trebati još vremena.
Z. V.
