Tema Tema

Banaćani kroz povijest sačuvali svoje hrvatsko ime

U vremenu u kom se mnogi naši sunarodnjaci u Vojvodini i Srbiji još uvijek nerado očituju kao pripadnici hrvatske zajednice uzor za njihovo ohrabrenje da slobodno budu ono što jesu mogu biti naši povijesni nacionalni prvaci, čija je posvećenost buđenju i prosvećenju Hrvata na ovim prostorima i u najburnijim razdobljima bila silna i nesalomiva. Zasluge za nepokolebljivi angažman na području Banata u tom pogledu trebaju se odati Miši Brajcu. Ovaj sin graničara i ratara rođen je 27. rujna 1900. godine u Starčevu. O društvenim prilikama za trajanja njegova djetinjstva i mladenačkog doba pisao je u zabilješkama koje s ponosom čuvaju potomci u Starčevu, na otoku Pagu, u Zagrebu i u dalekoj Kanadi.

Banaćani u kampanji HSS-a

Mišo je doba svog odrastanja zapamtio po miroljubivom načinu života i slozi koji su karakterizirali odnose između Srba, Hrvata i Nijemaca u Starčevu.  
»Hrvati i Srbi u našem selu od starine živjeli su uvijek u miru, pa i u prijateljstvu. Svi ti naši ljudi seljaci, Srbi i Hrvati, kumili se, išli jedni drugima na slave i svadbu, a osobito je bilo uvijek zajedničkog veselja, pogotovo na Božić! Srbi su bili česti gosti i u našoj kući, a i moj otac njihov gost. Kod nas su bili sastanci i Srba i Hrvata, pa i Nijemaca, kada se birao knez sela. A bio je običaj od davnih dana u našim selima duboko ukorijenjen i ujednačen da se svake treće godine u općini bira knez na tri godine, od triju narodnosti koji žive od starine u zajedničkom životu Starčeva«, naveo je Brajac u svojim sjećanjima.
Budući da je njegov otac Joso bio jedan od malobrojnih Starčevaca pretplaćenih na tisak, Brajac je vrlo rano počeo čitati i na taj način se upoznavati sa svijetom oko sebe. U njihovu je kuću stizao zagrebački Prijatelj naroda, ali i Miletićeva Zastava iz Novog Sada. 
Kraj rata donio je olakšanje i novu nadu. No, ne zadugo, jer je već u proljeće 1919. godine u Starčevu izbila pobuna koja je trajno ostala u sjećanju mještana, a Brajcu dala poticaj da se uključi u politiku. Nekoliko desetaka Hrvata tada je od seoskog kneza dobilo pozive za regrutaciju. Oni su se dogovorili da narednog jutra skupa odu pred starčevačku općinu pitati nadležne zbog čega ih mobiliziraju. Revoltirani zbog toga što tamo nikoga nisu zatekli, demolirali su zgradu, presjekli telefonske žice, razdijelili siromasima općinsko žito i selom pronosili glas o narodnom ustanku. Pridružili su im se Srbi, Nijemci i ostali. Bunu je poslije nekoliko sati ugušio odred ratnih dobrovoljaca iz Pančeva. Predvodnici su uhićeni i odvedeni u zatvor, a u selu je zavladao teror tijekom kojeg mnogi nedužni, među kojima i Mišo Brajac sa svojom majkom, bivaju saslušavani i prebijani. U doba socijalizma ova događanja su reinterpretirana i stvoren je mit o tzv. Starčevačkoj republici.


Jasno nezadovoljstvo novom vlašću Kraljevine SHS Starčevci su iskazali već na izborima održanim 1920. kada glasove daju komunistima. Brajac se, pak, u spomenutom razdoblju upoznaje s djelima braće Radić i ideologijom njihovog seljačkog pokreta. Pred izbore raspisane prije uvođenja Šestosiječanjske diktature kralja Aleksandra I. diljem Banata je sudjelovao u kampanji za Hrvatsku seljačku stranku. U Brajčevoj kući su tijekom agitacije mjesecima boravili Vladko Maček, nositelj liste, kao i Pavle Radić. 
Godine 1927. osobito je nacionalni duh banatskih Hrvata došao do izražaja, bar sudeći na temelju uvida u tada objavljene brojeve HSS-ova lista pod nazivom Slobodni dom. To je radićevsko glasilo prenijelo i poruku Miše Brajca sa zbora organiziranog u Zagrebu.
On je tom prigodom rekao sljedeće: »Nosim vam pozdrav od seljačkog naroda moga kraja. Došao sam upoznati predsjednika i sve vas ovdje okupljene. Predsjednik nam je dao dušu i pobudio seljačku svijest i rasvijetlio nam pamet. To sad više nikada ne može zaspati, te mi svi Hrvati u Banatu, osobito u mom selu Starčevu se kupimo pod barjakom seljačke sloge«.
U Slobodnom domu te su se godine našle i pjesme napisane Radiću u čast od strane poetski nastrojenih starčevaca. Jedan od njih bio je i Joso Barašević, koji je kao antifašist tijekom Drugog svjetskog rata pogubljen u banjičkom logoru u Beogradu. Dva stiha njegove pjesme Ja sam roda seljačkog! glase ovako: »Ljubim oca, mene mati, slobodan mi duh. Banatski smo mi Hrvati, seljački nam kruh. Ja sam roda seljačkog, vazda ponosan, iz kraja sam banatskog, Hrvatom sam znan«.

Politika i djelovanje u kulturi

Smrt Stjepana Radića 1928. Mišu je veoma pogodila. Nekrolog koji je tim povodom sastavio 8. rujna iste godine zvao se »Ostani s nama, jerbo se smrkava« i objavljen je u Božićnici za 1929. godinu. Tu je Brajac među ostalim istaknuo kako nam je Radić ostavio dah njegove velike duše u ideji seljačke i hrvatske misli te njegov besmrtni duh vođe hrvatskoga seljačkoga naroda.

Zbog veza i suradnje s jugoslavenskim oporbenjacima Brajac je tridesetih godina i robijao. Godine 1935. stao je uz Udruženu opoziciju na čelu s Vladkom Mačekom. Na lokalnim izborima održanim 1936. uvjerljivom većinom glasova izabran je za predsjednika starčevačke općine.

»Od danas za sve što se u našoj općini događa mi snosimo moralnu i materijalnu odgovornost. Biti na čelu jedne općine velika je čast, ali i velika dužnost. Mi se brinemo za cijelo selo i ne gledamo tko je za koga glasao. U općini nitko ne može voditi partijsku politiku i nitko putem vlasti ne može sebi vrbovati pristaše. Svi skupa moramo se truditi da povratimo stare seljačke pravice i ono što su naši stari sagradili ne samo da sačuvamo već i dogradimo«, istaknuo je tada Brajac u svom predsjedničkom govoru.

Osim političkog aktivizma, djelovao je i u kulturi. Između dva rata pridonosi da u Starčevu budu osnovani ogranci, podružnice i povjereništva Hrvatskog kulturnog društva Napredak, Seljačke sloge, Gospodarske sloge, Hrvatskog radiše, Hrvatskog književnog društva svetog Jeronima i dr.

Preokret je donio Drugi svjetski rat 1941. godine. Uoči njegova izbijanja Brajac je pisao svom dobrom prijatelju, prijeratnom jugoslavenskom političaru Dragoljubu Jovanoviću, koji ga je u svojim memoarima ocijenio kao pametnog i pismenog seljaka koga je Stjepan Radić neobično volio. Svoje pismo Jovanoviću Brajac započinje riječima: »Ja sam Hrvat, ali ja sam Vojvođanin! I meni je jasno, kao i svim našim seljacima u Vojvodini, da rješenje samo hrvatskoga pitanja koje se mora riješiti onako kako to narod hrvatski želi, ništa ne bi donijelo bolje vojvođanskom seljaku, ako se ujedno ne prizna i njemu isti položaj kao i ostalim pokrajinama«.

U posjet Starčevu 1942. dolaze predstavnici Konzulata NDH u Beogradu i s viđenijim domaćinima drže sastanak u Brajčevom domu. Neuspješno su željeli privoljeti starčevačke Hrvate na kolektivno iseljenje u matičnu državu. Nedugo poslije toga Nijemci prisiljavaju Hrvate da podrže okupaciju i stupe u redove pomoćne policije. Brajac savjetuje sunarodnjake da se ne odazovu. Nekoliko desetaka muškaraca zbog toga su upućeni na prinudni rad u Ečku kraj Zrenjanina odakle su zatim deportirani u borske rudnike.

Po oslobođenju od fašizma Mišo Brajac postaje nepoželjan iako je sovjetski oslobodilački stožer imao sjedište u njegovoj kući. Ostao je bez biračkog prava, dio zemlje mu je nacionaliziran, a označen je i kao kolaboracionist. Kasnije je pozvan da se uključi u rad Narodnog odbora općine Starčevo, ali zbog nesuglasica s novim vlastima ubrzo se povukao iz politike. No, pokazao se vrsnim kroničarom zajednice i svjedokom povijesti. Progon je pretrpio u vrijeme Hrvatskog proljeća kada mu je privremeno oduzeta putovnica. Sabrao je sjećanja na događaje iz 1919. i svoje memoare ostavio u naslijeđe članovima obitelji. Preminuo je i pokopan u siječnju 1990. u Starčevu, a njegov životopis može u susret predstojećem Popisu stanovništva svim banatskim i vojvođanskim Hrvatima poslužiti kao primjer ličnosti koja je i u najtežim vremenima i kušnjama ostala privržena naslijeđu predaka, a potomcima ostavila ponos na sve što je za svoj narod radila.

Dalibor Mergel

 

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika