Širom Vojvodine Širom Vojvodine

Alati bez kojih se ne može

Tvrtka Alatplast d.o.o. osnovana je prije tridesetak godina u Subotici. Prvobitna djelatnost tvrtke je bila lijevanje (ubrizgavanjem) plastike i proizvodnja plastičnog cvijeća i ostalih predmeta od plastike. Ubrzo Alatplast počinje i izradu potrebnih alata za lijevanje plastike. Vremenom se djelatnost ovoga poduzeća potpuno preusmjerava na izradu alata i dijelova za razne strojeve.

Bogat park alatnih strojeva u ovome poduzeću sadrži i nekoliko najmodernijih CNC strojeva što znači računalno, numeričko upravljanje alatnim strojevima pomoću posebnih kodiranih naredbi instrukcijskog jezika koji se učitavaju u upravljačku jedinicu stroja. CNC strojevi prate najaktualnije tehnološke trendove, automatizirani procesi garantiraju pouzdanu i kvalitetnu izradu svakog komada proizvoda.

U ovome aktualnom vremenu, kada postoji i tehnologija virtualne stvarnosti, za sada postoji i realni svijet, a on uključuje i proizvodne linije kojima se proizvode najraznovrsniji alati za strojeve, od onih za lim, plastiku, keramiku, kekse, pa do lijekova. Alatničari su itekako i danas potrebni. U Alatplastu rade visokostručni i iskusni radnici i inženjeri, a izrađuju najsloženije i najkvalitetnije proizvode u koje spadaju: štanc alati, špric alati, PET program, dijelovi za strojeve, alati za izvlačenje aluminijske folije, alati za vakumiranje i alati za program vjetrogeneratora.

Tradicija samostalnog privređivanja

O radu i razvoju Alatplasta razgovarali smo s vlasnikom ove tvrtke Lojzijem Dulićem.

»Ja sam po struci metaloglodač, to mi je osnovno zanimanje, a nadogradio sam svoje učenje zanata kako bih mogao proizvoditi alate, a za to treba sedam zanata udružiti. Otkada sam prije deset godina otišao u mirovinu više nisam ovdje radnik, ali se i dalje 'mačujem' s radnicima i poreznom upravom. Vučem konce, ali tvrtka ima direktora i deset zaposlenih majstora, svi su oni prijavljeni, ide im radni staž, a svaki mjesec treba osigurati plaće. Majstori koji rade u ovoj tvrtki imaju plaće do 1.000 eura. Sve su to majstori strugari-brusači, jedan radnik je strojarski tehničar», kaže Lojzija Dulić i naglašava kako su u njegovoj porodici uvijek samostalno privređivali.

»Moj pradjed Nikola Dulić je bio zemljoradnik na Pavlovcu, prije I. svjetskog rata u Pešti je kupio vršalicu, ona je radila na pogon loženja. Obrađivao je devedeset jutara zemlje, imao je tri salaša i kuću u gradu. Držao je veliki novac u Austrougarskoj banki i kada je propala ta država, propao je i taj novac pradjedu Nikoli. Kasnije je djed Pajo preuzeo posao zemljoradnje na Pavlovcu, on je 1926. godine išao u Peštu, gdje je kupio vršalicu s gvozdenim kotačima, koja je oduzeta od vlasti nakon 1945. godine, kao i traktor s gvozdenim kotačima, što je bio unikat u ono vrijeme. Uslijedila je konfiskacija zemljišta, a od onoga što je ostalo moj otac Julije je nastavio jedno vrijeme obrađivati. No mom baći je smetalo što se konjima radila jedna po jedna brazda pa je počeo s proizvodnjom voća u okolici Subotice 50-ih godina, to je u ono vrijeme bilo unosnije nego što su se stričevi bavili poljoprivredom. Voće je bilo na cijeni, kao i vino i rakija. Ja sam htio učiti za strojarskog inženjera, a kad sam završio školovanje za metaloglodača, počeo sam raditi u subotičkoj tvornici Sever 1972. godine i tamo sam se razvio na proizvodnji alata kao majstor glodač.«

Početak i razvoj Alatplasta

Lojzije Dulić kaže kako mu je u toj tvornici postalo »tijesno«, iako je imao dobru plaću. Odlučio je početi se baviti privatnim obrtom. A kako je počelo?

»Dok sam još radio u Severu, prihvatio sam raditi i alate za kalupe za izradu umjetnog cvijeća kod privatnika Lazara Dulića, bilo je to u razdoblju od 1987. do 1990. godine, a kada sam te godine napustio Sever, osnovao sam samostalnu zanatsku radnju Alatplast. Rad i suradnja s Lazarom Dulićem bili su dragocjeni, jer je to bilo uhodavanje i upoznavanje rada, jer je tvorničkom radniku čudno kako funkcionira privatnik u proizvodnji, a ja sam to naučio pored njega. Tako sam odlučio kupiti prvi špric stroj za plastiku i preko njegove tvrtke počeo sam naveliko prodavati plastično cvijeće, počeo sam četiri puta više zarađivati nego što mi je bila plaća u Severu. Dakle, 1990. godine sam otvorio Alatplast, a 1999. počeo sam kupovati alatne strojeve za proizvodnju raznih alata, kao i za proizvodnju dijelova elektromotora. Proizvodi zahtijevaju alate kako bi se proizveli, za sve treba forma, kalupi, potrebno je mnogo alata za proizvodnju.«

Lozija Dulić navodi kako su strojevi za proizvodnju tih alata jako skupi.

»Primjerice, strug je te 1999. godine koštao 15.000 maraka, podizao sam razne pozajmice, kredite i ulagao od zarade. Sada bih trebao kupiti i sljedeći strug čija je cijena oko 500.000 eura kako bih mogao proizvoditi razne osovine, a to su strojni elementi – osovine. U sadašnjem trenutku poljoprivredni proizvođači malo naručuju naše proizvode, a nekada je to bilo obrnuto, a sada što proizvedemo većinom ide na svjetsko tržište, o čemu brinu moji suradnici. U vezi planova za razvoj tvrtke, kupovina je novih strojeva, čime se razvija proizvodnja.«

Na pitanje o planovima za daljnji razvoj tvrtke, Lojzija Dulić odgovara:

»Imam u planu kupiti salaš u Maloj Bosni, taj salaš ima infrastrukturu gdje bih mogao razvijati tvrtku. Tamo ima tri hektara i tamo ću nastaviti posao, a dio radionice će ostati ovdje. U Japanu sam otkrio da svi radnici rade s osmijehom. Bio sam tamo zbog kupovine strojeva. Želim i dalje kupovati japanske strojeve, jer su najbolji na svijetu, drago mi je i kada vidim kako u našoj tvrtki radnici rade s osmijehom.

Materijal za proizvodnju nabavljam iz Europe, a najbolja reklama za našu tvrtku je dobar, kvalitetan isporučen proizvod.«

U ovdašnjoj industriji nedostaje mnogo alatničara koji se bave izradom ručnih i strojarskih alata za strojeve za serijsku proizvodnju i obradu proizvoda od metala i plastičnih masa. U alatničarstvu je aspekt ulaganja u kadar posebice važan, jer se branša suočava s trajnim, najmanje 20-postotnim nedostatkom odgovarajućeg kadra, starenjem zaposlenika i nedostatkom mladih, koji se odlučuju za pozive obrađivač metala, alatničar, konstruktor i tehnolog.

Kvalitetna izrada svih vrsta alata, žigova i uređaja jedan je od preduvjeta učinkovite proizvodnje u svakom strojograditeljskom poduzeću. Bez odgovarajuće tehnološke opreme nije moguća proizvodnja alatnih strojeva i druge opreme, kao što je nerealno postići visoke pokazatelje produktivnosti rada i kvalitete proizvoda. U tome uspijava subotička tvrtka Alatplast.

Zvonko Sarić

  • Betoven maraton
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay