Intervju

Srbiju želi napustiti 49 posto mladih

Na sam Dan mladih, koji se obilježava 12. kolovoza, Krovna organizacija mladih Srbije (KOMS) objavila je Altrenativno izvješće o položaju i potrebama mladih za 2022. godinu. Ova publikacija nastala je u okviru projekta Civilno društvo za unaprjeđenje pristupanja Srbije Europskoj uniji i Krovna organizacija mladih Srbije realizira ga u partnerstvu s Beogradskom otvorenom školom i uz potporu Švedske. Cilj istraživanja koje je provedeno u svibnju i lipnju bilo je dobivanje objektivne slike o položaju mladih, njihovim potrebama i problemima i tome što za mlade čine državna tijela. Ovo je šesta godišnja analiza koju je uradila Krovna organizacija mladih Srbije. Osim analize zakona i drugih dokumenata rađeni su i intervjui s mladima, a podaci su prikupljani i putem online upitnika u kojem je bilo 99 pitanja. Ukupno je bilo 1.117 ispitanika. Kako je rečeno na predstavljanju izvješća, uzorak je reprezentativan, a uzrasne kategorije mladih bile su podijeljenje u tri jednake grupe ispitanika; mladi od 15 do 19 godina, od 20 do 24 godine i od 25 do 30 godina. Polovina ispitanika bila je iz četiri najveća grada. Četvrtina ispitanika iz Vojvodine. Prema posljednje objavljenoj procjeni broja stanovnika u Srbiji, mladih (stanovništvo između 15 i 30 godina) ima više od 1.141.000, što je 16,47 posto populacije u Srbiji.

Analiza je pokazala da mladi još uvijek imaju distancu prema pripadnicima određenih nacionalnosti, većina se protivi ulasku Srbje u EU, ali isto tako bolji život vide upravo u zemljama Europske unije. O tim i drugim rezultatima razgovarali smo s generalnom tajnicom Krovne organizacije mladih Srbije Miljanom Pejić.

Nekoliko dana prije objavljivanja kompletne Analize o potrebama mladih za 2022. godinu KOMS je objavio dio tog izvještaja, a između ostalog i onaj koji se tiče odnosa mladih prema drugim nacionalnostima. Prema tim pokazateljima, Bugare, Hrvate i Albance mladi u Srbiji najmanje vole. Govorimo li o zabrinjavajućem postotku mladih koji imaju takve stavove?

U principu mladi nisu drastično ocijenili niti jednu nacionalnost i to vidimo kao pozitivno. To što su mladi distanciraniji prema Bugarima, Hrvatima i Albancima može potvrditi da se narativi koje kreiraju političari i narativi koji su u javnom diskursu prenose i na stavove mladih. Sve tenzije koje u Srbiji imamo oko rješavanja pitanja Kosova ili druge prijepore u regiji utječu na stav mladih prema određenim nacionalnostima.

Novinski napisi, stavovi koji se dijele najčeće putem društvenih mreža, putem kojih se mladi i najviše informiraju, baš pridonose jednom takvom stavu. S druge strane, u formalnom obrazovanju rijetko se na objektivan način, uz točne podatke tumači povijest, naročito događaji iz 90-ih.

Kako bi se to moglo prevladati? Može li povezivanje mladih, bolje upoznavanje biti jedan od načina?

To jeste važno. Kada govorimo o Zapadnom Balkanu vidimo pozitivne pomake, prije svega kroz rad Reginalne kancelarije za suradnju mladih, a onda i kroz druge inicijative civilnog društva na umrežavanju mladih. Često možemo čuti kako mladi iz Srbije nisu putovali u druge regije Zapadnog Balkana. S druge strane, u takve inicijative Regionalne kancelarije za suradnju mladih nisu uključene Bugarska i Hrvatska, jer su to zemlje van Zapadnog Balkana, članice EU. Ali to su zemlje iz ove regije i s njima bi također, kroz inicijative mladih, trebalo surađivati. ERAZMUS-i jesu jedan od mehanizama u okviru čijih programa mogu sudjelovati mladi i povući sredstva za različite zajedničke projekte. Nedostaje da se u kontekstu pomirenja u regiji uključe mladi iz Hrvatske i Slovenije, budući da su to zemlje nekadašnje Jugoslavije.

Pomenuli ste Regionalnu kancelariju za suradnju mladih. Kako je ona organizirana?

Regionalna kancelarija za suradnju mladih međunarodna je organizacija koju čini šest potpisnica s prostora Zapadnog Baklana: Albanija, Bosna i Hercegovina, Kosovo, Srbija, Sjeverna Makedonija i Crna Gora. U okviru strateške strukture koja upravlja organizacijom su ministri i omladinski predstavnici iz ovih šest potpisnica. Ideja je da omladinski predstavnici i resorni ministri zaduženi za mlade imaju jednak glas u Upravnom odboru ove organizacije koju su osnovale vlade potpisnice i cilj je rad na pomirenju u regiji kroz omladinski rad, potpore školama da zajednički apliciraju na projekte, realiziraju zajedničke aktivnosti. Tu se naročito prednost daje aktivnostima između mladih koji nemaju priliku često surađivati.

Istraživanje se bavilo i materijalnim položajem mladih. Kakvi su rezultati? Koji je postotak mladih bez ikakvih primanja? Kakvi su im uvjeti stanovanja?

Ovo istraživanje potvrdilo je ono što pratimo godinama, a to je da najveći dio mladih ne zarađuje. Ove godine to je 57 posto, možemo reći skoro dvije trećine mladih je bez ikakvih primanja. Dio njih čine mladi koji su još uvijek u sustavu obrazovanja, ali značajan je broj mladih koji dugo čekaju posao. Prema našem istraživanju trećina mladih na posao čeka dulje od dvije godine, što je izrazito zabrinjavajuće. S druge strane, kada analiziramo položaj mladih koji imaju posao, njihova mjesečna naknada nije dovoljna za ono što oni smatraju pristojnim životom. Iznad 80.000 dinara plaću ima tek 12 posto mladih. Iznos od 80.000 dinara navodimo kao granicu jer kada smo pitali mlade koliko je potrebno mjesečno da bi oni živjeli dostojanstveno, oni su naveli iznos iznad 80.000 dinara i dvije trećine mladih smatra taj iznos kao minimum za jedan pristojan život. Ali tu plaću ima tek 12 posto mladih koji zarađuju. Možemo zaključiti da su mladi i dalje ekonomski ovisni i ta ekonomska nesamostalnost razlog je što oni ne mogu ostvariti neke druge stvari koje su im bitne kao što je stambeno osamostaljivanje. U ovom trenutku imamo podatak da 65 posto mladih živi u obiteljskom stanu, tek 12 posto ima svoj stan, a 16 posto mladih može iznajmiti vlastiti stan. Samo pet posto mladih živi u učeničkim ili studentskim domovima, što je u ovom trenutku veliki problem, budući da je tržište nekretnina nestabilno, a cijene rentiranja su porasle u ovoj godini što je naročito nepovoljno za učenike i studente.

Koliko su mladi zainteresirani za politički život, odnosno kakvi su podaci koji se tiču njihovog izlaska na birališta, a posljednji izbori bili su 3. travnja ove godine?

Na travanjske izbore izašlo je 58 posto mladih. To je više u odnosu na 2020. godinu, kada je glasalo tek 40 posto mladih. To možemo tumačiti i time što je 2020. godine vođena kampanja za bojkot izbora, što je možda utjecalo na mlade da ne izađu na birališta. Ovim istraživanjem obuhvaćeni su mladi od 15 do 30 godina, što znači da nemaju svi mladi koji su sudjelovali u ovom istraživanju biračko pravo, pa možemo tumačiti da je značajniji postotak mladih izašao na ove izbore. Međutim i dalje postoji veliki broj mladih koji nije glasovao, a kao razloge za to oni navode to što njihov glas ne može donijeti promjene, to što su na političkoj sceni isti akteri za koje oni ne vide da rade u interesu građana, što nemaju za koga glasati.

Oko 90 posto mladih je svoj utjecaj na procese donošenja odluka ocijenio kao nizak ili izuzetno nizak. Možemo zaključiti kako u ovom trenutku mladi smatraju da ne mogu utjecati na donošenje odluka i izbore vide kao mehanizam koji ne može dovesti do promjena.

Kada navode kako bi željeli utjecati u javnom životu mladi navode peticije i prosvjede organizirane od strane ne političkih aktera.

Koliko je onda mladih aktivno uključeno u politički život u smislu članstva u nekoj od stranaka?

Tek 3,5 posto mladih uključeno je u rad političkih stranaka, oko pet posto mladih bi se u nekom razdoblju željelo politički aktivirati, a 88 posto mladih nema želju politički se aktivirati. Mali postotak mladih vjeruje političkim partijama. Mislimo da ih najviše demotivira ta hijerarhizirana organizacija unutar političkih stranka, gdje najčešće mladi ne mogu doći do izražaju, gdje im se povjeravaju operativni, a ne strateški poslovi, i gdje se mladi ne pitaju za ideološka ili programska pitanja stranke. Sve to demotivira ih da kroz političke stranke sudjeluju u promjenama, jer su sukladno predrasudama, okarakterizirani kao početnici koji moraju učiti kako bi u dogledno vrijeme mogli sudjelovati u procesima donošenja odluka. I zaista kada pogledamo naše političke stranke vidimo da ih isti lideri vode godinama.

Vratimo se samo na izborni proces. Kakav je stav mladih o tome? Smatraju li da su izbori fer i pošteni?

Najveći postotak mladih smatra da izbori kod nas nisu ni fer, ni pošteni. Tek šest posto mladih za naše izbore kaže da su fer i pošteni. Tu negdje i vidimo potvrdu za ove druge teme o kojima smo pričali.

Dio anketnih pitanja bilo je i povjerenje mladih prema institucijama, tijelima ove države. Kakve ste odgovore dobili?

Mladi su odgovarali tako što su ocjene davali na skali od jedan do pet i nijedna institucija nije dobila veću ocjenu od trojke, što znači da u globalu mladi nemaju povjerenja niti u jednu instituciju u Repubici Srbiji. Institucije koje uživaju više povjeranja su vojska i crkva. Isto tako mladi imaju više povjerenja u kancelarije za mlade koje osjećaju bližim u odnosu na druge lokalne ili nacionalne institucije. Najmanje povjerenja imaju u medije i donositelje odluka, Skupštinu RS i Vladu.

Što mladi misle o ulasku Srbije u Europsku uniju i što navode kao razloge što Srbija i dalje nije članica EU?

Euroskepticizam kod mladih je porastao i samo trećina mladih podupire ulazak Srbije u Europsku uniju, 26 posto nema stav, a 41 posto je protiv članstva u EU. Kada govorimo o ključnim razlozima zbog kojih Srbija još nije postala članica EU sada manje mladih smatra da je to zbog toga što Srbija nije uradila potrebne unutarnje reforme, a najviše se kao razlog navodi odbijanje Srbije da prizna Kosovo i to što se Srbija ne želi odreći dobrih odnosa s Rusijom i Kinom. Dakle politička pitanja preovladavaju u odnosu na unutarnje reforme i mladi tu poziciju balansiranja Srbije vide kao ključnu prepreku za dalji proces europskih integracija.

Često govorimo kako su mladi ti koji odlaze ili žele otići. Pokazuje li to i vaše istraživanje, što su razlozi koji se navode i gdje uglavnom mladi vide svoju budućnost?

Ovo pitanje ima veze s onim što smo govorili na početku ovog intervjua, a to je pitanje životnog standarda. U ovom trenutku najveći postotak mladih želi otići upravo iz tog razloga. Srbiju želi napustiti 49 posto mladih. Dodatno je zabrinjavajuće što uz tih 49 posto koji žele otići još 40 posto ne odbacuje tu mogućnost. Tek 11 posto mladih sigurno je da ovdje želi ostati bez obzira na socioekonomske prilike i političku situaciju. Države koje su im najprimamljivije su zemlje zapadne Europe, potom SAD, pa tek onda neke druge države.

Životni standardi i uvjeti za dostojanstven život glavni su motivi mladih za odlazak.

Vratit ću Vas na stavove mladih prema Europskoj uniji i podatak da se 41 posto mladih protivi ulasku Srbije u EU, a onda zemlje zapadne Europe navode kao mjesta gdje bi otišli zbog posla i dostojanstvenog života. Kontradiktorno.

Mislim da mladi Europsku uniju vide kao jednu kompleksnu strukturu, što EU i jeste. Prepoznaju oni dodatne mogućnosti koje bi imali ulaskom Srbije u EU, ali s druge strane osim ekonomskih tema važna su im i identitetska pitanja. Europska unija bi trebala komunicirati i neke teme koje su mladim ljudima važne, odnosno u prvi plan bi trebala stavljati benefite koje bi građani i građanke imali od priključenja Srbiji EU. Kao što smo imali benefite od bijele Šengenske liste da putujemo kroz države EU bez viza ili sudjelovanje u ERAZMUS + programima kao ravnopravna država. To su konkretne stvari koje EU mogu približiti mladima u Srbiji, a koje mladi u ovom trenutku ne vide, jer se dominantno Europska unija vezuje za političke teme.

Vaše istraživanje bavilo se i drugim pitanjima, ali ne možemo detaljno komentirati sve rezultate. Kada sagledate cjelokupno istraživanje i odgovore koje su mladi dali što bi izdvojili kao najveće probleme i što bi bila moguća rješenja?

Nama je važno u fokus staviti teme koje se tiču uključivanja mladih u procese donošenja odluka. Tu prije svega govorimo o Zakonu o mladima koji se provodi više od 10 godina i koji je neophodno poboljšati kako bi mladi imali veću potporu za svoje organiziranje, kako bi se osnažili i mogli utjecati na zapošljavanje, obrazovanje, sigurnost.

Izuzetno je važno poboljšanje ekonomskog položaja mladih. Nismo govorili o prelasku iz sustava obrazovanja na tržište rada. U ovom trenutku polovina mladih nema priliku za radne prakse, koje su važne kako bi se mladi »uvukli« u novi svijet zapošljavanja koji ih čeka. Kada su i imali radne prakse one su u 75 posto slučajeva bile neplaćene. Zaštita mladih od rada bez ikakve naknade je izuzetno važna. Srbija jeste inicirala na zahtjev mladih uvođenje u pravni okvir jedan takav zakon. On još uvijek nije usvojen, prošao je javnu raspravu i važno je kada se formira nova Vlada usvajanje Zakona o radnim praksama. To bi mladima garantiralo fer uvjete za obavljanje radne prakse i spriječilo njihovu eksploataciju.

Još jedan podatak važan za ekonomski položaj mladih jeste kakve poslove dobivaju i kakve uvjete rada imaju. U ovom trenutku imamo podatak da svaka peta osoba radi na crno, bez ikakvog ugovora s poslodavcem. Ugovore o radu koji im garantiraju zaštitu radnih prava ima tek 59 posto mladih. Važno je zato raditi na tome da se mladim ljudima kojima nedostaje radno iskustvo osigura jedan dostojanstven način da steknu to radno iskustvo. To što imaju malo godina ne znači da ne trebaju imati iste uvjete rada kao i njihove starije kolege.

Ove godine primijetili smo i problem sigurnosti mladih, naročito kada govorimo o nasilju nad mladima. Postoji porast svakog vida nasilja. U odnosu na prošlu godinu primjetan je porast seksualnog nasilja i u ovom trenutku svaka četvrta mlada žena izjavljuje kako je pretrpjela neki vid seksulanog nasilja. Osim kažnjavanja počinitelja i rada na mentalnom zdravlju onih koji su pretrpjeli to nasilje važno je raditi i na prevenciji bilo kog oblika nasilja.

Svaka četvrta mlada osoba u ovom trenutku smatra da nasilje može biti opravdano, što je crvena linija preko koje apsolutno nitko ne smije prijeći. To jeste nešto na čemu treba raditi, pokrenuti donositelje odluka, civilno društvo, obitelj.

Još bih se vratila na zapošljavanje i podatak koji se tiče zapošljavanja žena i muškaraca u uzrasnoj kategoriji od 25 do 30 godina. U toj uzrasnoj kategoriji znatno je manje zaposleno mladih žena nego muškaraca i to govori o diskriminaciji od strane poslodavaca prema ženama.

Intrevju vodila: Zlata Vasiljević