Intervju Intervju

U 20 godina sedam sušnih

Ovogodišnja proizvodnja ratarskih kultura bit će znatno manja od prosječnih godina. Rod kukuruza bit će manji za 50 do 70 posto, a na nekim njivama ratarima se neće isplatiti ni brati kukuruz jer su štete stopostotne. Rod suncokreta bit će prepolovljen, a u znatnom postotku odbacit će i soja. Sve je to posljedica ovogodišnje suše praćene visokim temperaturama. To su one najvidljivije posljedice suše.

Ali te promjene ne dešavaju se sada već traju desetljećima unazad. Prije 20 godina jedan poljoprivredni stručnjak kazao je kako u Vojvodini neće biti moguće u suhom ratarstvu gajiti kukuruz. Djelovale su takve procjene pretjerano, no ova godina, ali i nekoliko prijašnjih pokazala je da takve procjene nisu bile pretjerane.

S ekstremnom sušom suočeno je ove godine i oko 60 posto Europe. Europska služba za klimatske promjene Kopernikus priopćila je da je srpanj u nekim dijelovima Europe bio najsušniji u povijesti mjerenja. Suhi i topli uvjeti uzrok su brojnih šumskih požara u više zemalja Europe. Od 2006. godine od kada se vrši satelitski monitoring požara na području Europe, tijekom ove godine izgorjela je rekordno velika površina zemljišta u Europi promatrano u hektarima. Toplotni valovi sve su češći, kao i razdoblja u kojima se za kratko vrijeme izliju mjesečne količine padalina. Govori se o suši kakva nije zabilježena u proteklih 500 godina. Imaju li takve procjene utemljenje u znanstvenim istraživanjima, može li se o posljednjim desetljećima govoriti kao godinama u kojima se dešavaju brze i velike meteorološke promjene, je li ovo područje jedno od regija zahvaćeno značajnijim promjenama klime i što nas čeka? O tome smo razgovarali s meteorologinjom dr. sc. Mirjam Vujadinović Mandić, izvanrednom profesoricom Poljoprivrednog fakulteta Sveučilišta u Beogradu.

Ovog ljeta Europa je suočena s velikim razmjerama suše. Francuska, Italija, Španjolska zemlje su najviše pogođene sušom, pa se čak govori kako je ova suša najveća u posljednjih 500 godina. Jesu li pretjerane takve ocjene?

Ovo ljeto je u velikom dijelu Europe bilo veoma toplo i sušno. U Engleskoj su prvi puta zabilježene temperature iznad 40°C, u Francuskoj do sada četiri toplotna vala, u Španjolskoj i Portugalu šumski požari, a vodostaji u mnogim europskim rijekama su na povijesnom minimumu. Više od 50 posto teritorija Europe je pod sušom, a prema prognozama rizik od suše će se zadržati u zapadnoj i središnjoj Europi i tijekom sljedećih mjesec ili dva. Kada se suša završi, moći će se uraditi statističke analize koje će nam pokazati kako se ovaj događaj rangira u odnosu na one iz prošlosti. Do sada je titulu najsušnije godine u Europi nosila 2018. godina, a ove godine su meteorološke službe u Francuskoj i Italiji već konstatirale da je u pitanju najgora suša od početka njihovih meteoroloških mjerenja. Trenutačno ne možemo pouzdano kazati je li ova suša najveća u posljednjih 500 godina, ali sigurno jeste jedna od nekoliko najgorih.

Kakva je situacija u Srbiji? Je li Srbija jedna od svjetskih točaka za koju se može reći da je pogađaju klimatske promjene?

Da, klimatske promjene su globalni problem i pogađaju, u manjoj ili većoj mjeri sve dijelove svijeta, pa tako ni Srbija nije izuzetak. Štoviše, srednja godišnja temperatura u Srbiji raste nešto brže od globalnog prosjeka, pa možemo reći da je naša zemlja izloženija od prosjeka, ali i veoma ranjiva na klimatske promjene. U posljednjih 20 godina srednja godišnja temperatura u Srbiji se povećala za oko 1.4°C u odnosu na drugu polovinu 20. stoljeća, dok se prosječna temperatura tijekom ljeta povećala za oko 2 stupnja. U isto vrijeme, prosječna količina godišnjih padalina nije se značajnije promijenila, ali je došlo do preraspodjele padalina unutar godišnjih doba, pa se tako ljetna količina padalina smanjila za 10 do 20 posto u najvećem dijelu zemlje, i preko 20 posto u središnjoj i južnoj Srbiji.

Zašto se ove godine desila ovakva suša? Je li to očekivana posljedica klimatskih promjena?

Da, češća pojava suše jeste jedna od posljedica klimatskih promjena. Kod nas je u posljednjih 20 godina zabilježeno sedam sušnih godina, dok je u drugoj polovici 20. stoljeća taj odnos iznosio dvije sušne godine u 50. Češće i dugotrajnije suše posljedica su dva faktora: smanjene količine padalina i povećane temperature zraka, koja povećava evapotranspiraciju i ubrzava isparavanje vode iz zemljišta i vodotokova.

Koja su područja Srbije najviše pogođena klimatskim promjenama, ekstremnim sušama i visokim temperaturama?

Svi dijelovi Srbije su pogođeni klimatskim promjenama, i iako one imaju svugdje isti karakter, neka mjesta su izloženija pojedinim ekstremnim događajima od drugih. Visoke ljetne temperature, preko 35°C, najčešće se javljaju na nadmorskim visinama do 300 metara, a posebno doline velikih rijeka, Save, Dunava, Velike i Južne Morave, zapadni dio Bačke i Banata, kao i sjeveroistočni dio Banata i istok Srbije. Smanjenje padalina tijekom ljetnih mjeseci najviše pogađa središnju, južnu i jugoistočnu Srbiju. Treba istaknuti da bi do povećane čestine i intenziteta suše došlo i samo uslijed povećanja temperature, jer se, kao što sam već rekla, u tom slučaju povećava isparavanje vode iz

Promjene

U svakodnevnom životu rekla bih kako su klimatske promjene postale uočljive od 2000. godine, kada imamo sve učestaliju pojavu ekstremnih vremenskih događaja, toplotnih valova, suša, poplava. Posljednje desetljeće bilo je najtoplije od kada se vrše mjerenja, i u Srbiji i u svijetu, a najtoplijih 10 godina se desilo nakon 2000. zemljišta.

Stalno govorimo o suši, ali sada nam se dešavaju bujične poplave, razdoblja u kojima se u kratkom vremenu izliju velike količine kiše. Je li i to jedna od posljedica klimatskih promjena?

Povećanje prosječnog intenziteta padalina, kao i povećanje količine padalina u ekstremnim događajima, ali i povećanje broja dana s jakim i veoma jakim oborinama jesu posljedice klimatskih promjena. Topliji zrak može sadržati veću količinu vodene pare, a upravo su fazni prijelazi vodenu pare u vodu (formiranje padalina) gorivo koje pokreće i održava sve burne procese u atmosferi, od olujnih nepogoda do uragana. Zbog toga je sve češća pojava velikih količina padalina koje se izluče u kratkom vremenskom roku. Toliku količinu vode zemljište ne može upiti dovoljno brzo, naročito ako je prije toga bilo izloženo suši, pa se najveći dio takvih padalina slije niz teren, formirajući pritom bujične tokove i nanoseći štete.

Svjedočimo godinama da su zime toplije, s manje padalina, ljeta sušnija i toplija, pa i da su se izgubila prijelazna godišnja doba. Kada se desila ta prijelomnica i čime je bila uzrokovana?

Kada se analiziraju trendovi promjene temperature u Srbiji, vidimo da se sredinom 80-ih godina prošlog stoljeća desio prijelomni moment od koga se ove promjene ubrzavaju. Njega nije izazvao nikakav specifičan događaj, već je posljedica višedesetljetnog emitiranja plinova s efektom staklene bašte (najviše sagorijevanjem fosilnih goriva) i povećanja njihove koncentracije u atmosferi koje je dovelo do poremećaja energetske bilance atmosfere. Ipak, u svakodnevnom životu rekla bih kako su klimatske promjene postale uočljive od 2000. godine, kada imamo sve učestaliju pojavu ekstremnih vremenskih događaja, toplotnih valova, suša, poplava. Posljednje desetljeće bilo je najtoplije od kada se vrše mjerenja, i u Srbiji i u svijetu, a najtoplijih 10 godina se desilo nakon 2000. godine.

Koliko se klimatske promjene odražavaju na prirodne vodotoke i kakve bi dugoročne posljedice to moglo imati?

Klimatske promjene veoma utječu na čitav hidrološki ciklus. Promjene rasporeda i količine padalina, smanjenje količine snijega, povećanje isparavanja uslijed viših temperatura, sve to dovodi do promjena u vodotokovima, ali i podzemnim vodama. Tijekom toplije polovine godine smanjuje se proticaj na rijekama, a tijekom ljeta produžava se sezona niskog vodostaja. Tijekom zime se povećava protok na rijekama zbog toga što se smanjuje količina snježnih padalina, a povećava količina kiše. Maksimalni dnevni protok na rijekama se povećava zbog povećanja ekstremnih padalina, a u isto vrijeme smanjuje minimalni protok tijekom ljeta. Sve promjene su izraženije na manjim rijekama, a naročito na onim koje se nalaze u središnjim i južnim dijelovima Srbije, gdje je smanjenje padalina najizraženije. Intenzitet obnavljanja podzemnih voda se smanjuje, naročito tijekom ljeta i jeseni, a posebno na jugu i jugoistoku države. Ove promjene mogu predstavljati ozbiljne probleme za vodoopskrbu stanovništva i industrije, koji se u najvećoj mjeri oslanjaju na podzemne vode; poljoprivredu, kojoj je neophodno navodnjavanje tijekom najtoplijih mjeseci; energetiku, kako zbog proizvodnje energije u hidrocentralama, tako i zbog hlađenja termoelektrana; ali i životni okoliš, gdje smanjenje minimalnih protoka na rijekama i povećanje temperature vode smanjuje kvalitetu voda, kao i količinu kisika u njoj, što ugrožava ekosisteme vezane za vodotokove.

Koliko trpi poljoprivreda zbog klimatskih promjena? Znači li to da će se u budućnosti morati razmišljati o promjenama sjetvene strukture? Ili možda već sada?

Poljoprivreda je veoma ranjiva na klimatske promjene. Najveće štete i gubitke do sada smo zabilježili od suša. Jedan od primjera je suša iz 2012. godine kada smo imali oko dvije milijarde američkih dolara gubitaka u poljoprivredi. Najveće štete su bile kod ratarskih kultura, rod kukuruza je smanjen za preko 50 posto, soje od 50 do 70 posto, suncokreta oko 30 posto. Pored suše, nepovoljne su i visoke ljetne temperature koje često pogoršavaju sušne uvjete, oluje s tučom, kao i jake padaline koje, između ostalog doprinose eroziji zemljišta i pogoduju razvoju mnogih biljnih bolesti. U voćarstvu su posebno nepovoljni proljetni mrazevi, koji svake druge ili treće godine dovedu do značajnog smanjenja prinosa voćnih vrsta koje rano cvjetaju.

Poljoprivrednici su godinama već prinuđeni da svoju proizvodnju na različite načine prilagođavaju izmijenjenoj klimi. Mjere adaptacije na klimatske promjene su raznovrsne i obuhavćaju, između ostalog, postavljanje mreža za zaštitu od tuče, sustava za navodnjavanje, antifrost sustava, odgovarajući izbor sorti i hibrida, prilagođavanje roka sjetve i plodoreda, zatravnjivanje voćnjaka, gajenje pokrovnih usjeva...

Mogu li se dati neke dugoročnije prognoze, kakve su godine pred nama?

Kako će izgledati klima u budućnosti ovisi prije svega od toga koliko će se brzo na globalnoj razini primjenjivati mjere za smanjenje emisija plinova s efektom staklene bašte. U svakom slučaju, u narednih nekoliko desetljeća možemo očekivati dalje povećanje prosječne temperature u svim godišnjim dobima, 2-3 puta češće toplotne valove, češću pojavu suša, kao i njihovo duže trajanje, povećanje intenziteta padalina, češću pojavu veoma jakih padalina koje mogu izazvati poplave i bujice, rjeđu pojavu hladnih ekstrema i manje snježnih padalina.

Koje mjere i koraci bi mogli usporiti klimatske promjene i razmišlja li se uopće o njima na globalnoj razini?

Jedini način za usporavanje klimatskih promjena jeste smanjenje koncentracije plinova s efektom staklene bašte u atmosferi, što se može postići napuštanjem fosilnih goriva i prelaskom na obnovljive izvore energije i to na globalnoj razini. Važno je da se ta promjena dogodi što prije jer je klimatski sustav velik i inertan i sve i da sutra prestanemo s emitiranjem plinova s efektom staklene bašte, temperatura bi nastavila rasti još nekoliko desetljeća. Klimatske promjene jesu globalni problem i mora se rješavati sudjelovanjem svih zemalja, a prije svega onih koje najviše koriste fosilna goriva, ugalj, naftu i plin. Sve zemlje svijeta 2015. godine usuglasile su tzv. Pariski sporazum čiji je glavni cilj zadržavanje porasta srednje globalne temperature znatno ispod 2°C u odnosu na preindustrijsko razdoblje. Sve države svijeta su potpisale ovaj sporazum i podnijele svoje planove o smanjenju emisija plinova s efektom staklene bašte. Međutim, procijenjeno je da trenutačni napori u smanjenju emisija plinova s efektom staklene bašte nisu dovoljni da bi se ostvario ovaj cilj i da je neophodno da države postave više ciljeve, s bržim rokovima ispunjenja.

Ukoliko prosječna temperatura poraste za 1 ili 2 stupnja, ne izgleda mnogo, ali kakve sve to posljedice povlači za sobom?

Jedan stupanj povećanja temperature zaista ne zvuči mnogo kada promatramo iz perspektive dnevne temperature. Međutim, iz kuta promjene srednje godišnje globalne temperature (prosjek srednje godišnje temperature izmjerene na svim meteorološkim stanicama na Zemlji), razlika od jednog stupnja je veoma značajna. To najbolje ilustrira činjenica da je razlika u srednjoj globalnoj temperaturi između klime 20. stoljeća i prošlog ledenog doba oko 4°C. Znači jedan stupanj smanjenja srednje globalne temperature je četvrtina puta ka ledenom dobu. S tim što se danas Zemlja ne hladi, već grije i to se već zagrijala za 1.2°C u odnosu na preindustrijsko razdoblje. Iako znamo da se klima na Zemlji mijenjala tijekom njene povijesti, današnje promjene su izuzetne iz dva razloga: jedan je to što su nastale pod djelovanjem ljudi, dok su se ranije promjene dešavale uslijed astronomskih (Milankovićeva teorija) i drugih prirodnih faktora, a drugi je taj što se promjena klime danas dešava brže nego ikada ranije. Prijelaz od ledenog doba do klime kakvu mi poznajemo se desio tijekom 10.000 godina, a mi smo četvrtinu tog puta, samo ne u pravcu ledenog, već vrelog doba, prešli za 100 godina. Ovakva brzina promjene klimatskih uvjeta predstavlja veliki problem, ne samo za ljudsko društvo, već za sav živi svijet na planetu jer ne ostavlja dovoljno vremena biljkama i životinjama da se prilagode.

Razgovarala: Zlata Vasiljević / Foto: Đorđe Kojadinović 

 

  • Betoven maraton
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay