Širom Vojvodine Širom Vojvodine

Prvi IPARD u Beregu

U obitelji Gorjanac poljoprivreda je obiteljski posao, a Marinov otac se uz ratarstvo bavio i stočarstvom. Sada na Marinovom gospodarstvu nema stoke već se ova obitelj isključivo bavi ratarskom proizvodnjom. Iako je Marin danas poljoprivrednik s punim radnim vremenom, to nije uvijek bilo tako jer je prvo počeo raditi ono za što se školovao, a po struci je mehaničar. Zanimljivo je da je radionica u kojoj je nekada radio danas mjesto gdje je njegovo poljoprivredno gospodarstvo.

»U Beregu je prvo postojala zadruga, a poslije kooperacija u kojoj je bila i strojarska radionica. Prvo sam se 1978. godine zaposlio kao mehaničar u Bezdanu, a 1980. prešao sam u Bereg. Tako je bilo do 1990. godine. Tada sam napustio posao, kupio kombajn i počeo se baviti poljoprivredom. Tijekom privatizacije, kada je Matijević kupio PP Bezdan, ova strojarska radionica bila je ponuđena na prodaju i kupili smo je«, priča Marin.

Narednih godina povećavale su se površine i mehanizacija za obradu zemljišta. Uz klasične ratarske kulture kukuruz, soju, suncokret i šećernu repu sijali su Gorjančevi i krumpir. I tako je bilo sve dok je bilo radnika koje su mogli angažirati. Rješenje za radnike koje je sve teže bilo naći Marin je vidio u podizanju podnog skladišta u koje bi uz uporabu strojeva mogao lagerovati svoju robu, umjesto u čardake, što je zahtijevalo angažiranje radnika.

Papipri, papiri, papiri... i čekanje

U to vrijeme u Srbiji se najavljivao IPARD – bespovratna sredstva Europske unije. Pratio je savjetovanja, konzultirao se s onima koji su u tim projektima i prelomio: pokušat će iskoristiti IPARD kako bi osigurao sredstva za svoje podno skladište.

Bila je to 2018. godina. Sretna okolnost bila je ta što je podno skladište želio graditi na svom gospodarstvu, odnosno nekadašnjoj strojarskoj radionici, pa je parcela bila u radnoj zoni.

Jedna od faza bila je angažiranje konzultanata koji će voditi projekt, a Marin je odabrao konzultantsku kuću čiji su suradnici do tada uspješno realizirali oko 80 projekata, uglavnom u Hrvatskoj.

»Oni su ovdje na licu mjesta radili procjenu realnosti investicije. Gledali su koju površinu obrađujem, kako poslujem, i u tom smislu dobro mi je došlo što sam bio u sustavu PDV-a. Kada su vidjeli da je parcela u radnoj zoni, njihova procjena bila je da sto posto prolazim na natječaju. Sljedeći korak bio je projekt, građevinska dozvola. Sve to bilo je gotovo u srpnju 2018. godine. I onda smo čekali natječaj. Stalno su pomjerali datum otvaranja natječaja i tek 1. studenoga natječaj je bio otvoren. I onda opet muke s papirima. Biznis plan, inventura, završni račun, procjena isplativosti… Imam dva registratora dokumenata«, priča Marin o svim koracima koje je trebalo poduzeti da bi se uopće moglo sudjelovati na natječaju za IPARD.

Pamti svaki papir koji je morao osigurati, svaki papir koji je morao dopuniti, uskladiti, cijene radova i materijala koje su se mijenjale u odnosu na one na predračunima… Dobro pamti i godinu i pol dana čekanja, jer upravo je toliko prošlo od zatvaranja natječaja do objave rezultata.

»Natječaj je bio završen početkom 2019. godine i onda cijela 2019. i do polovine 2020. ništa. Raspitivali smo se i jedino što sam uspio doznati jeste da sam od 156 podnijetih zahtjeva ja bio na 96. mjestu, i rekli su da imam solidne šanse da prođem. Ali ništa službeno nema. Tek 24. lipnja javili su iz Uprave za agrarna plaćanje da je Rješenje gotovo i da sam prošao na IPARD-u. Odobrena mi je investicija podno skladište s vagom. Mi smo realno prikazali sve troškove, ništa napuhano i jedino što su osporili je jedan mali dio kod gradnje, oko 2 posto od ukupne vrijednosti projekta, što je beznačajno«, priča naš sugovornik i navodi još dva datuma; 10. rujna 2020. godine kada je otvoreno gradilište i 10. rujna 2020. kada je počela gradnja.

Zapisnici, izjave… i konačno isplata

Kod IPARD-a sredstva se ne daju unarijed već tek po okončanju investicije, što je značilo da je Marin trebao osigurati cjelokpuni iznos sredstava. Za to je uzeo bankarski kredit.

»Kada sam dobio Rješenje da je projekt odobren, pandemija koronavirusa bila je u jeku. Razmišljao sam što raditi: krenuti u investiciju ili odustati? Ali savjetovali su me da ipak ne odustajem, jer korona će i proći i treba nastaviti raditi. Tako smo počeli gradnju. A onda u 2021. svaka isporuka materijala bila je po novoj cijeni. Iskreno, razmišljao sam na čega će sve to izaći, ali sad više natrag nisam mogao, već guraj dalje. I u lipnju 2021. godine završili smo gradnju«, kaže Marin i prisjeća se kako je u toj fazi iskrsnuo problem sa starim čardacima koji su bili na toj parceli i koji su srušeni.

Postojalo je rješenje o rušenju, ali čardaci nisu bili izbrisani iz katastra, pa je i to trebalo rješavati. U katastru, gdje sve to predugo traje, a problem je trebalo riješiti odmah.

Ali ni tu nije bio kraj. Dva mjeseca trajalo je prikupljanje dokumentacije koja se morala podnijeti uz zahtjev za isplatu odobrenih sredstava. I konačno na Badnji dan, 24. prosinca, 2021. godine iz Uprave za agrarna plaćanja Gorjanac je pozvan, i opet problemi.

»Pozvani smo na usuglašavanje dokumentacije. A problem je bio što su cijene i materijala i radova iz 2018. godine bile različite od onih kada smo gradili i koje smo i dostavili na računima. Onda smo sve to morali ispravljati, obrazlagati, pisati izjave... Sve se mora slagati u milimetar, u dinar. I onda dolazi najvažnija stvar: terenska kontrola. Sve su ispretresali, pregledali, premjerili, kontrolirali svaku uplatu na računima. Ali ni to nije prošlo glatko. Našli su u toj kontroli da fali 90 četvornih metara. Mislim, što sad? Onda navečer čitam dokumentaciju, gledam, tražim i vidim da nisu gledali nadstrešnicu koja je dio objekta i ne da sam imao 90 četvornih metara manje već 30 više. Onda opet pišemo izjavu. Onda zašto fali 28 četvornih metara betona, pa opet piši izjavu da je na toj površini stavljena rešetka, pa izjavu zašto su kapije manje za nekoliko centimetara... Oni su se držali projekta i sve premjeravali i uspoređivali. I na koncu skinuli su mi oko 300.000 dinara. I konačno 27.-28. travnja ove godine dobili smo rješenje o isplati, a novac je uplaćen za 15 dana«, do detalja Marin iznosi što je sve prošao od prijave na natječaj do konačne isplate.

Na prvom natječaju za sredstva iz IPARD-a pet prijava odnosilo se na izgradnju podnih skladišta, a Marin je prvi zaokružio cijeli priču i dobio sredstva. Od ukupne vrijednsti investicije u podno skladište iz IPARD-a je isplaćeno 60 posto.

Kapacitet podnog skladišta je 70 vagona, što zadovoljava potrebe njegovog poljoprivrednog gospodarstva. U narednih pet godina na tom skladištu ništa ne smije mijenjati. Za dvije godine čeka ga nova kontrola iz Europske unije kojoj će morati pokazati svu dokumentaciju.

I na kraju naše pitanje bilo je bi li se uopće upustio u sve ovo da je znao što ga čeka?

»Da me je netko iz moje obitelji nagovorio njih bi krivio, ali to je bila moja odluka. Potrošio se jesam, ali da nije bilo sredstava iz IPARD-a, ne bih sam mogao izgraditi ovakvo skladište. Ja sam odmah išao u gradnju, što je najsloženije. Kada bih ponovo radio, više bih se skoncentrirao na projekt, kontrolu projekta«, kaže Marin.

Pravila IPARD-a su takva da se nakon isplate sredstava odmah narednog dana može prijaviti na novi natječaj. I poslije svega razmišlja da ponovno pokuša na IPARD-u, ali sada za sredstva za kupovinu priključnih strojeva.

U registru prijave sjetvene strukture njegovog poljoprivrednog gospodarstva je 75 hektara vlastite zemlje i zemlje uzete u zakup od privatnih vlasnika. Neke parcele rade od 80-ih i 90-ih godina, jer se poštuju sve obveze dogovorene s vlasnicima, bez obzira na to je li godina bila s dobrim ili lošim prinosima.

Z. V.

  • Betoven maraton
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay