Za razvoj hrvatskoga školstva u ranom novom vijeku najzaslužniji su crkveni redovi, isusovci i pavlini, a u Slavoniji i franjevci. Istaknuli su se u tiskanju knjiga na narodnom jeziku i u osnivanju škola, a isusovci i pavlini su imali vodeću ulogu u osnivanju hrvatskih visokoškolskih ustanova. Pavlinska gimnazija djelovala je u Lepoglavi, a isusovci su osnovali gimnazije u Dubrovniku, Zagrebu, Varaždinu, Osijeku, Križevcima i Rijeci. Godine 1662. u Zagrebu je počela raditi akademija koja je 1669. godine dobila povlastice kojima se uzdigla na razinu sveučilišta. Tada je Zagreb postao najvažnije hrvatsko školsko središte.
    Pod utjecajem katoličke obnove i povećanog broja školovanih Hrvata sve je više rasla potreba za stvaranjem jedinstvenoga hrvatskog književnog jezika. Prvu gramatiku hrvatskog jezika objavio je isusovac Bartol Kašić 1604. godine.
ARHITEKTURA, KIPARSTVO I SLIKARSTVO: Isusovci i pavlini na hrvatska su područja proširili i novi umjetnički stil što se pojavio u Rimu posljednjih godina 16. stoljeća – barok. Dok se u crkvenom graditeljstvu jadranskoga dijela Hrvatske osjećao utjecaj venecijanskih baroknih graditelja, graditeljstvo kontinentalne Hrvatske tijekom 17. stoljeća još je bilo pod snažnim utjecajem ratnih zbivanja pa prevladava gradnja vojnih utvrda, a u dijelovima pod vladavinom Osmanlija dominiraju orijentalni arhitektonski i umjetnički pravci.
    Slabljenjem opasnosti od Osmanlija započinje gradnja novih naselja, primjerice Bjelovara i Nove Gradiške. Istodobno se obnavljaju i šire postojeći gradovi – Vukovar, Osijek, Požega, Varaždin, Zagreb itd. Nekadašnje vojne utvrde, poput Slavonskog Broda ili Petrinje, postaju jezgre budućih naselja i gradova. U gradovima su podizane raskošne barokne palače, a na feudalnim imanjima izvan gradova dvorci. Najljepši primjeri baroknoga graditeljstva jesu crkve. Među njima se ističu isusovačka crkva sv. Katarine u Zagrebu i pavlinska crkva u Lepoglavi.
    Kiparstvo i slikarstvo bili su usko povezani s crkvenim graditeljstvom, služeći upravo ukrašavanju građevina. U slikarstvu kontinentalne Hrvatske prevladavaju oltarne i zidne slike. Među slikarima se osobito isticao pavlin Ivan Ranger, rodom iz Austrije. Kiparska su se djela ponajviše očuvala unutar crkava u obliku drvenih rezbarija, oltara i propovjedaonica. Najveći kipar baroknog razdoblja u Hrvatskoj bio je Francesco Robba, podrijetlom iz Italije.
    Područje Dubrovačke Republike bilo je izloženo kulturnim utjecajima iz Italije koji se ogledaju u mnogobrojnim umjetničkim djelima. Nakon potresa 1667. godine obnavljaju se mnoge palače i ljetnikovci. Na ruševinama gotičke crkve sv. Vlahe sagrađena je barokna crkva. Najznačajnije ime hrvatskoga baroknog slikarstva je Federico Benković koji je djelovao izvan Hrvatske, u Italiji i Njemačkoj.
HRVATSKI GLAZBENICI: Franjevac i skladatelj Šibenčanin Ivan Lukačić (1584. -1648.) djelovao je u splitskoj katedrali gotovo 30 godina, ostavljajući snažan utjecaj u glazbenom životu Splita i Dalmacije. Njegovi su se koncerti mogli uspoređivati s vodećima u Europi tadašnjeg doba.
    Kanonik i skladatelj Riječanin Vinko Jelić završio je studij glazbene akademije u Grazu, a kao istaknuti glazbeni stvaratelj svoga vremena djelovao je u dvorskoj kapeli u Zabernu u Alzasu, gdje je i poginuo u vrijeme Tridesetogodišnjeg rata. Njegova sačuvana glazbena ostavština sastoji se od triju zbirki djela, od kojih je jedno djelo potpuno sačuvano. Splićanin Anastazije Georgijević objavio je 1635. godine zbirku pjesama s notama za orguljašku pratnju, a to je najstarija hrvatska pjesmarica s notama.                                                       g