Tema

Prava nacionalnih manjina i tranzicijska pravda

U prvom dijelu serijala tekstova u susret popisu stanovništva koji će u Srbiji biti održani u listopadu ove godine prikazali smo demografske promjene i procese koji su doveli do izrazitog demografskog deficita Hrvata u AP Vojvodini, demografsku bilancu i projekcije kretanja stanovništva, na temelju analiza i izračuna demografa dr. sc. Dražena Živića. U nastavku serijala fokus će biti usmjeren na društveni kontekst i zakonodavni okvir koji određuje položaj hrvatske nacionalne manjine u Srbiji, a koje je analizirala dr. sc. Sandra Cvikić u svom radu »Srbijanski procesi tranzicijske pravde i položaj hrvatske nacionalne manjine u Srbiji i Vojvodini«, objavljen u znanstvenoj monografiji Demografska i društvena održivost.

Što je tranzicijska pravda?

Dr. sc. Sandra Cvikić je izabrala jedan neuobičajen pristup istraživanju multikulturalnosti i pravima nacionalnih manjina, a to je – tranzicijska pravda. Tranzicijska pravda je, piše, »postmoderna znanstvena disciplina« koja se primjenjuje u istraživanjima postkonfliktnih društava. UN definira tranzicijsku pravdu kao »sklop procesa i mehanizama putem kojih se države suočavaju s naslijeđem počinjenih zločina iz prošlosti tako što pravno gone/procesuiraju počinitelje tih zločina kako bi se zadovoljila pravda i omogućila pomirba«. U tom kontekstu je osobito važno jačanje vladavine prava zbog »procesuiranja zločina (restitucija), reparacija, institucionalne reforme, ali i razvoj kulture sjećanja (suočavanje s prošlošću), formiranje komisija za istinu i osiguranje ravnopravnosti spolova«, navodi dr. sc. Cvikić.

Tri su dakle osnovna principa ovoga pristupa – pravo na istinu (restitucija), pravo na reparaciju (odštetu) i jamstva za neponavljanje zločina. Odnosno, principi »pravde, istine i mira«.

Međutim, ističe dr. sc. Cvikić, apsurdno je da se u postmodernim društvima pojavljuju novi oblici podjarmljivanja i iskorištavanja koji u svojim temeljima imaju »suvereni autoritet znanosti i proizvedenog znanja«.

Diskurs znanja

»Moć znanstvene racionalizacije, koja danas više nego ikada u svojoj povijesti utječe na živote pojedinaca i društava, sada na konceptualnoj razini diskursa (Foucault, 1981.) određuje sudbine cijelih naroda jer jezik znanstvene neutralnosti i objektivnosti ulazi u sve politike i zakon koji potom oblikuju realitet življenja svakog čovjeka (Hornidge, 2013.)«, navodi dr. sc. Cvikić.

U svojoj kvalitativnoj sociološkoj analizi dokumenata, izvješća, analiza dr. sc. Cvikić je primijenila kritički postmodernistički pristup koji podrazumijeva da suvremena proizvodnja znanja nije vrijednosno neutralna i nije bezinteresna već perpetuira ustaljene odnose moći koji se temelje na znanstveno utvrđenim činjeničnim istinama kojima još uvijek dominiraju anglosaksonski empirijski uvidi. Premda to ne znači da tako proizvedene znanstvene spoznaje nisu mjerodavne i činjenično istinite one su ograničene i ne uspijevaju često sveobuhvatnije objasniti i interpretirati društvene situacije i probleme populacija koje proučavaju. To, tvrdi dr. sc. Cvikić, često rezultira »znanstveno utemeljenim nepravdama« umjesto da osnaži populacije o kojima je riječ.

Diskurs znanja, prema Foucaultu (1981.), kojeg navodi autorica, predstavlja »okvir u kojem institucionalizirani oblici moći vladaju normiranjem života ljudi suvremenih društava, a moć se diskursa uvijek i iznova perpetuira ustaljenim društvenim istinama i vrijednostima, idejama i vjerovanjima«.

Ako se diskurs promatra i kao društvena aktivnost, onda je i »činjenične istine o položaju i statusu hrvatske nacionalne manjine moguće shvatiti kao društvene reprezentacije koje proizvode različiti društveni dionici«, smatra dr. sc. Cvikić.

U svom radu ona istražuje ta »proizvedena znanja« o srbijanskom procesu tranzicijske pravde kroz analizu diskursa tekstova o položaju i statusu hrvatske nacionalne manjine u Srbiji koje proizvode međunarodne i domaće organizacije/institucije, udruge civilnog društva, eksperti i znanstvenici. Cilj njene analize je bio utvrditi zašto su neki iskazi i/ili tvrdnje našli svoje mjesto u diskursu znanja o hrvatskoj nacionalnoj manjini u Srbiji, a neki ne.

»Analiza diskursa tekstova u njenome radu je bila fokusirana na manjinsku politiku u Srbiji i ostvarena prava i slobode hrvatske nacionalne manjine kako bi se ukazalo na način na koji je diskurs o položaju i pravima hrvatske nacionalne manjine u Srbiji oblikovan procesom tranzicijske pravde od 2002. godine do danas i kako je proizvedeno znanje o njima utjecalo na zakonodavno normiranje života hrvatskih zajednica. Proizvodnja određenog diskursa u društvu nije samo kontrolirana, organizirana i selektirana nego njegova moć leži u opetovanom ponavljanju značenja i znanja koje se želi ustaliti o nečemu ili nekome, kao što je to slučaj s hrvatskom nacionalnom manjinom«, smatra dr. sc. Cvikić.

Na taj način taj diskurs normalizira i homogenizira značenja i znanja koja suvereno vladaju životima hrvatskih zajednica dok su druge isključuje, o čemu svjedoči i njeno istraživanje.

Rentijeri državne pomoći

Čimbenici koji su odredili položaj i ostvarivanje prava Hrvata u Srbiji od 1991. do danas su bili, prema dr. sc. Cvikić, ratni sukobi i dolazak izbjeglica, zakoni, uredbe, specifičnost područja AP Vojvodine i međunarodna zajednica. Do 2002., za razliku od ostalih manjina u SRJ, Hrvati nisu imali status nacionalne manjine, čime su bili izvan domašaja manjinske politike, odnosno stavljeni su u prostor u kojem kao državljani nisu mogli ostvarivati svoja temeljna građanska prava.

Položaj Hrvata u srbijanskom društvu od 1993. godine i nakon 2002. godine do 2011. prema domaćim i međunarodnim izvješćima »gradio se na temelju onoga kako su tradicionalni elementi tranzicijske pravde bili implementirani u poslijeratnoj Srbiji«.

Društveno-politički kontekst induciran od strane srpskih vladajućih struktura moći, navodi dr. sc. Cvikić, »pogoduje razvoju manjinskog političkog poduzetništva koje razara socijalno tkivo nacionalnih manjina u Srbiji, pa tako i hrvatske nacionalne manjine, te za posljedicu ima dezintegrirajući efekt jer manjinske upravljačke elite stavlja u položaj rentijera državne pomoći u čijim redovima se često profiliraju nekompetentne osobe koje osobne interese stavljaju ispred interesa zajednice koju predstavljaju«.

J. D. / Izvor: Sandra Cvikić, »Srbijanski proces tranzicijske pravde i položaj hrvatske nacionalne manjine u Srbiji i Vojvodini«, u: Demografska i društvena održivost Hrvata u Vojvodini, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb i Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, Subotica, 2022.