Širom Vojvodine

Riba »dopliva« od mora do Tavankuta

Malo, bajkovito naselje Tavankut na sjeveru Bačke, u neposrednoj je blizini Subotice, a svega tri kilometra od granice s Mađarskom. Tavankut je voćarski kraj, razvija se i vinogradarstvo, a stanovništvo se bavi i ratarstvom i stočarstvom.

Danas je Tavankut podijeljen na Donji i Gornji Tavankut. U Donjem Tavankutu nalazi se i restoran Čulo, koji je na ovom bačkom ravničarskom podneblju poznat i po ponudi dalmatinskih ribljih specijaliteta. O otvaranju i radu ovog specifičnog restorana i o tome kako morska riba »dopliva« do Tavankuta, razgovarali smo s vlasnikom restorana Petrom Čulom.

Od inozemstva do Tavankuta

»Rođen sam 1956. godine u Omišu, a raditi u Beč sam otišao 1972. godine. Tamo sam upoznao moju suprugu Mariju. Živio sam po svijetu, u Austriji, Švicarskoj, Njemačkoj. Kada sam otišao u mirovinu, supruga i ja smo odlučili nastaviti život u Tavankutu, ona je rodom odavde. U Tavankutu sam upoznao divne ljude, primjerice Branka Horvata, Petra Benčika, Marka Berberovića, Tomislava Žigmanova, Ladislava Suknovića… počeo sam čitati tjednik Hrvatska riječ, razna poznanstva su me zadržala ovdje. Bio sam kroz cijeli moj život u ugostiteljstvu, ali sam se bavio i sportom, bio sam prvak svijeta u wrestlingu-hrvanju 80-ih godina prošlog stoljeća. Nakon dolaska u Tavankut, vremenom smo sa suprugom odlučili otvoriti ovaj restoran i evo restoran radi sedam godina. Razvili smo dobar posao, objekt je u našem vlasništvu. Početci su bili teški, to je normalna stvar, svaki početak je težak. Nisam dozvoljavao da ovo postane klasična birtija, ovo je restoran i restoranski se radi, a specijaliteti su nam ribe iz Dalmacije, to nam je prioritet«, kaže Petar Čulo.

Dalmatinski i domaći specijaliteti

Priču smo nastavili o specijalitetima u ponudi ovog restorana, dalmatinskim i domaćim.

»Specijalitet našeg restorana je hobotnica, a u ponudi su i delicije od ostalih morskih plodova, ribe orade, brancina, pa do raznih rižota i brudeta, to nam je udarno na jelovniku. Moram naglasiti, više ljudi koji imaju restorane su me pitali za recept prema kojemu se u našem restoranu sprema hobotnica, ali taj recept je tajna moje supruge Marije. Od ostalih specijaliteta imamo po karti bečki stil jelovnika, to su jela po narudžbi a la carte, koja se pripremaju tek nakon što gost svoje jelo odabere i naruči. To je zapravo jelovnik s ukupnom gastronomskom ponudom, u jelovniku svako jelo ima posebnu cijenu, a gost sam odabere iz ponude i sastavi svoj obrok, iz svake grupe ponuđenih jela. Također, u našoj ponudi je i teletina i janjetina ispod peke«, kaže Petar Čulo i naglašava kako su specijaliteti od ribe odskočna daska ovog restorana.

»Riba stiže iz Hrvatske, imamo nabavnu liniju od Splita. Riba stiže do Osijeka, a zatim do Tavankuta. U ponudi restorana imamo i paški sir, dalmatinski pršut i masline. U restoranu smo imali, među ostalima, i goste iz Beograda i Novog Sada i nisu vjerovali da će morske specijalitete jesti ovdje, u Tavankutu. Eto, morska riba ’doplivala’ u Tavankut«, kaže Čulo i navodi kako restoran u ponudi ima i kulen iz Slavonije, kao meze, kao i domaća jela na meniju.

»Svaki dan imamo i jelovnik meni, a za razliku od a la carte, meni – table d’hote je ponuda kompletnog obroka, sastavljenog od više jela. Cijene su umjerene, ravnamo se prema ljudima, prema njihovim mogućnostima, bitno mi je da oni koji dođu kod nas dobro jedu. Na meni ponudi se nađe i zlatna čorba, grah, te gomboci sa sirom, kajsijama ili šljivama, kao i pogače. Meni porcija dnevno ’prođe’ 50-60, plus porudžbine a la carte. Zadovoljan sam kad su gosti zadovoljni. To mi je bitno, svoje sam odradio prije mirovine i zaradio i hvala Bogu, zadovoljan sam time. Na meni ponudu restorana nam dolaze i radnici koji obavljaju poljoprivredne poslove i drago mi je kada radnik dođe s njive, parkira traktor i onda ovdje ruča.«

Zadovoljni i gosti i zaposleni

U restoranu Čulo zaposlena su dva konobara i dvije žene koje rade u kuhinji, glavna kuharica je Marija Čulo, dok se Petar bavi nabavom i organizacijom posla.

»Supruga Marija je profesionalna kuharica, radila je i specijalizirala u Puli i zato su u našoj ponudi i riblji specijaliteti. Četvero zaposlenih su prijavljeni kao radnici, uplaćuje im se za radni staž i prezadovoljan sam tom činjenicom. Moj cilj je bio da i radnici u restoranu budu zadovoljni, kao i gosti. Zaposleni imaju solidne plaće, oko 60.000 do 80.000 dinara, vjerovali ili ne. Ne rade po ugovorima na mjesec ili dva, tako da ih ne moram stalno prijavljivati. Cijeli život sam u ovom poslu i hoću da sve bude kako treba. U Austriji sam mnogo naučio o ovom ugostiteljskom poslu. Ja jesam završio kuharsku školu, ali sam radio menadžment. Kada sam otvarao ovaj restoran i kada je dolazila inspekcija – ja velim kako sam ovo radio po bečkom stilu i oni su me pohvalili, kao i sve inspekcije koje su dolazile.«

U razgovoru smo se dotaknuli i sporta wrestlinga, kojim se Petar Čulo bavio.

»Što se tiče mojih ostalih aktivnosti, izabrali su me za glavnog menadžera Europe za sport kojim sam se bavio – wrestling, dakle za organizaciju turnira, natjecanje kečera. Uvijek mi je drago sjetiti se internacionalnog wrestling turnira koji sam organizirao davne 2008. godine u Subotici. Prihod od turnira uplaćen je za kupovinu nove opreme na Odjeljenju dječje kirurgije subotičke bolnice«, kaže Petar Čulo.

Zvonko Sarić