Tema
Na krajnjem rubu demografske održivosti
U susret popisu stanovništva koji će u Srbiji biti održani u listopadu ove godine prikazali smo u prethodnih šest nastavaka ovoga serijala demografske promjene i obilježja hrvatskog stanovništva u AP Vojvodini u Srbiji. Tekstovi su pisani na temelju znanstvenog rada dr. sc. Dražena Živića Demografske odrednice održivosti Hrvata u Vojvodini, koji je objavljen u monografiji Demografska i društvena održivost Hrvata u Vojvodini (Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb i Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, Subotica, 2022.)
Dr. sc. Živić je analizirajući podatke iz dosadašnjih popisa, kao i dostupne podatke vitalne statistike, dao zaokruženu sliku dosadašnjih demografskih promjena i procesa, demografsku bilancu kao i projekciju budućeg demografskog kretanja Hrvata u Vojvodini koja nije niti malo optimistična.
Hrvati »prednjače« u negativnoj demografskoj bilanci
Podsjetimo, Hrvati u Vojvodini, koji čine 81,2% ukupnoga hrvatskog stanovništva u Srbiji, se u demografskom smislu nalaze u »dubokoj populacijskoj krizi dugoga trajanja« koja se najjasnije i pokazuje u trendu opće depopulacije, to jest u postojanom i izraženom međupopisnom padu broja pripadnika u kontinuitetu od 1961. godine. Te godine su vojvođanski Hrvati zabilježili maksimum svoje naseljenosti od 145.341 stanovnika. Od tada pa do popisa 2011. godine broj u popisu izjašnjenih Hrvata u Vojvodini smanjen je sa 145.341 na 47.033 osobe ili za 67,6%,. To znači da su Hrvati popisani 2011. godine činili svega jednu trećinu svojega broja iz 1961. godine, a prema projekciji, na osnovu do sada utvrđenih demografskih trendova, do 2050. godine će njihov broj biti smanjen čak za 82,8% i iznosit će 25.025 osoba. Na ovako veliki demografski deficit u relativno kratkom razdoblju najviše je utjecalo brojčano jako iseljavanje, ubrzano demografsko starenje, izrazito nepovoljan politički, manjinski i društveni položaj, etničko protjerivanje 1990-ih, asimilacija, »popisni inženjering«, procesi modernizacije i drugi.
Svi ovi procesi doveli su do toga da vojvođanski Hrvati od 2002. do 2020. »prednjače« u odnosu na sve druge nacionalne/etničke zajednice po opsegu prirodnog smanjenja i formiranja negativne demografske bilance.
Ukratko, u međupopisnom razdoblju 2002. do 2011. rođeno je 3.388 Hrvata a umrlo 11.762 pa je ostvarena prirodna promjena -8.374. Na temelju ostvarenog prirodnog pada i broja popisanih Hrvata 2011. od 56.546 očekivani broj je za 2011. iznosio 48.172, a popisano je 47.033 Hrvata, to jest ostvarena je razlika za -1.139 stanovnika. Ova razlika, ukazuje i na negativan predznak mehaničkog kretanja stanovništva, odnosno dalje iseljavanje. Ipak, ističe dr. sc. Živić, opadajuća bioreprodukcija je ključni element formiranja negativne demografske bilance i jakog demografskog osiromašenja hrvatske manjinske zajednice u Vojvodini.
Na temelju korigirane prirodne promjene za 2011. godinu Hrvati su do kraja 2020. izgubili novih 6.290 stanovnika (živorođene djece je bilo 2,359 a umrlih 8.649 osoba) što je čak 13,4% hrvatskog stanovništva popisanog 2011. godine. To ukazuje da se ukupna ademografska depopulacija nastavila i nakon 2011. te se temeljem vrijednosti prirodnog pada broj Hrvata na dan 31, prosinca 2020. može procijeniti na 40.743 stanovnika, navodi dr. sc. Živić, te dodaje kako je realno smanjenje vjerojatno i veće kao posljedica daljeg iseljavanja.
Demografska revitalizacija – težak zadatak za sve
Imajući u vidu dosadašnje demografske trendove i aktualno stanje biološke strukture Hrvata u Vojvodini projekcija budućeg razvoja hrvatske manjinske zajednice nije ni malo optimistična. Prema projekciji Milice Solarević iz 2017. godine, Hrvati će od zabilježenih 47.033 u 2011. godini do kraja 2050. godine brojati svega 25.025 osoba, odnosno njihov broj će se skoro prepoloviti (za 47% će ih biti manje).
U odnosu na stopu ukupne promjene (odnosno smanjenje broja) drugih nacionalnih skupina to je daleko najviša negativna vrijednost promjene, jer će se, prema procjeni, broj Srba smanjiti za -20,1 %, Mađara za 31,1%, a Slovaka za -35,6%. Ako se ova procjena ostvari, onda bi broj Hrvata sredinom 21. stoljeća pao na manje od petinje njihovog broja s početka 1960-ih.
»Smanjivanje opsega fertilnih kontingenata, daljnja redukcija nataliteta i fertiliteta te pad reproduktivnih normi zbog promijenjene strukture i hijerarhije društvenih vrijednosti, napose odnosa prema braku, obitelji i djeci, kasnije stupanje u brak i odgađanje rađanja prvog djeteta, uz jačanje procesa asimilacije mlađeg stanovništva naročito djece iz etnički/nacionalno miješanih brakova, neminovno će dovesti hrvatsku populaciju u Vojvodini na krajnji rub demografske održivosti, što ne bi trebao biti društveno poželjan a još manje prihvatljiv cilj ni Srbiji niti Hrvatskoj kao matičnoj državi vojvođanskih Hrvata«, ističe dr. sc. Dražen Živić.
Na koncu, zaključuje dr. sc., Živić, dubina demografske krize Hrvata u Vojvodini (šire i Srbiji) sugerira vrlo težak zadatak za sve koji se bave pitanjem demografske revitalizacije i očuvanja nacionalnog identiteta hrvatske manjinske zajednice – od institucija Srbije, preko institucija hrvatske zajednice pa do Hrvatske.
Kao prvo, neophodno je razumjeti uzroke dugotrajnih negativnih demografskih trendova. Oni su, ističe dr. sc. Živić, rezultat nepovoljnih demografskih procesa u reprodukciji, migracijama i demografskim strukturama (jako demografsko starenje i nedovoljna razina obrazovanosti), zatim nepovoljnog političkog položaja hravtske manjine, procesa asimilacije, trendova u promjeni popisnog izjašnjavanja, »bunjevačkog« i »šokačkog« pitanja, politički motiviranog nasilja nad Hrvatima osobito 1990-ih, ali i kasnije, prisilnih migracija i drugih društvenih porcesa.
Svi su ovi procesi doveli do toga da su Hrvati među najstarijim stanovništvom Vojvodine, a i među najstarijim populacijama u svijetu danas.
Dr. sc. Živić upozorava da demografska revitalizacija, shvaćena kao usporavanje negativnih demografskih trendova, nije moguća ako se ne ulože znatno veći napori nego do sada u poboljšanju društvenog, političkog i obrazovnog položaja hravtske manjinske zajednice, ne samo na razini pojedinca nego i na razini kolektiviteta, što, među ostalim, anticipira potpuno slobodno, bez ikakvih pritisaka a osobito posljedica, izjašnjavanje Hrvatima u sljedećem popisu stanovništva u Srbijij koji je najavljen za listopad 2022.
J. D. / Izvor: Dr. sc. Dražen Živić, Demografske odrednice održivosti Hrvata u Vojvodini, u: Demografska i društvena održivost Hrvata u Vojvodini. Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb i Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, Subotica, 2022.
