U ovom se momentu vodi nekoliko akcija za koje bi se moglo reći da su međusobno povezane, odnosno da ima naznaka da su sinkronizirane, a usmjerene su protiv interesa hrvatske zajednice u Srbiji i Crnoj Gori. Forsira se uvođenje izmišljenog bunjevačkog jezika u sustav osnovnih škola u Subotici, konstituira se Bunjevački informacijski centar, u pojedinim se beogradskim medijima opetovano lažima i tendencioznim poluinformacijama pritišću pojedini (treba li reći malobrojni?) Hrvati koji obnašaju odgovorne dužnosti, na državnoj se televiziji i dalje ignoriraju zahtjevi Hrvata za ravnopravnim tretmanom, a čuju se i ideje o bogoslužju na »bunjevačkom jeziku« u crkvama.
    Čemu sve to, ako s najviših državnih funkcija i u Srbiji i u Hrvatskoj dolaze isključivo umirujuće izjave i ako je posve jasno da se opstrukcijom manjinskih prava, umjetnom podjelom i razbijanjem jedne nacionalne zajednice na podetničke skupine samo ruši imidž države i kod građana te države i u inozemstvu?
    Tko to, radeći protiv građana druge nacionalnosti povezanih u manjinsku zajednicu, radi i na štetu vlastite države? Na riječima, nitko. Ali, zaklanjajući se iza pogrešno tumačenih zakonskih paragrafa, odgovarajući greškom na grešku, objašnjenje se uvijek svodi na »pravo i onog drugog« da se organizira i uživa u statusu. Pa, makar to bilo u suprotnosti i sa znanošću i s dobrim običajima i sa zdravom pameti.
    Sasvim je sigurno da u Hrvatskoj nitko neće povesti organiziranu akciju umjetne podjele, recimo, Srba na Ličane, Krajišnike ili Kordunaše, niti će se na mala vrata uvoditi tzv. hrvatska pravoslavna crkva. Sigurno je i to, da ne bi bilo Hrvata iz Srbije i Crne Gore koji ne bi takvu hipotetičku glupost osudili. A još je sigurnije, da pripadnici ovdašnje hrvatske zajednice ne predstavljaju nikakvu smetnju, još manje opasnost, za bilo koje državotvorno pitanje većinskog naroda u ovoj zemlji. Stoga je izvan pameti ovo što se događa, a što nema nikakve veze s demokracijom i ljudskim i manjinskim pravima čak ni onih u čije se ime novotarije podmeću. Ponovno buđenje već pokopanih ideja znak je da ćemo se još dugo nositi s problemima koji nisu svojstveni suvremenom i uzoritom društvu, te da ćemo veliki dio intelektualne i radne energije i dalje trošiti na utrku u kojoj se drugi slobodno služe dopingom.
Z. P.