Širom Vojvodine

Posao je siguran ako si svjestan da sve ovisi o tebi

Kada ti je posao obuka drugih da uspiju u svojem poslu, trebaš zaboraviti mirno osmosatno radno vrijeme i biti spreman na neprekidne promjene. Menadžerica Edukacijskog centra Agava iz Novog Sada Ana Havran-Dragičević (podrijetlom iz Stare Pazove, s gibaračkim korjenima) s ovakvim je poslom krenula prije relativno kratkog vremena, iz istoimene tvrtke koja se posljednjih 20 godina bavi zapošljavanjem radnika u zemlji i inozemstvu, a čiji su vlasnici njezin suprug i njegova majka. Kada je tvrtka ušla u veći poslovni prostor, bilo je prirodno, kako navodi Ana, da radnike koje zapošljavaju krenu i obučavati za zanimanja za koja su saznali da su deficitarna.

»Vođeni prijašnjim iskustvom iz razgovora s tim klijentima, a znajući što je njima bitno kako bi svoj posao uspješno obavljali, došli smo na ideju da ih prvo educiramo, a kasnije im tražimo poslove«, kaže Ana, dodajući da su tečajevi i obuke u Centru ponajviše usmjerene u sektor ugostiteljstva.

Traženo slastičarstvo

»Najveći je interes polaznika za tečajeve slastičarstva. Oni se stalno traže i danas ih držimo za različite razine i potrebe: osnovna razina, napredna razina, master class, jednodnevne radionice za dekoriranje torti, izrada pralina, lisnatog tijesta i croissanta. Veliki broj naših polaznika se i dalje vraća na naše jednodnevne radionice kako bi se dalje obučavali – to je znak da su zadovoljni pruženim znanjem. Vrlo su popularne i obuke za pizza majstore, što je danas traženo umijeće i gdje ljudi u razmjerno kratkom razdoblju mogu ovladati osnovnim znanjem, zaposliti se i usavršavati daljim radom. U posljednje vrijeme smo krenuli i s tečajevima pripremanja zdrave hrane i tu ćemo našu priču i dalje širiti«, kaže Havran. Edukativno poduzetništvo naša sugovornica uokviruje priređivanjem kulinarskih radionica – pripremom zabavno-edukacijskih večera. Pohađaju ih oni koji vole kuhati, družiti se i zabavljati, a usto i naučiti ili se vježbati u pripremi popularnih jela, najčešće pasti i rižota, uz vodstvo profesionalnih kuhara. Neugostiteljski dio edukacijske ponude ove agencije su tečajevi pripreme prirodne kozmetike, koji su, navodi Ana, krenuli iz čiste ljubavi prema prirodi.

»Ima naših polaznika koji takve preparate, bez konzervanasa i drugih dodataka, samo s prirodnim uljima, voskom, eteričnim uljima, maceratima i biljnim melemima žele raditi za sebe i svoju obitelj ili se profesionalno time baviti i mi ih upućujemo u zakonsku regulativu, kako da iziđu na tržište. Oni dođu s prilično velikim entuzijazmom, ali mali proizvođači, nažalost, nisu podržani od države jer moraju ispuniti iste uvjete kao i veliki«, kaže Havran.

Naša sugovornica motive klijenata sagledava po više osnova:

»Dolaze i oni s fakultetskom diplomom jer smatraju da imaju rupe u praktičnom znanju, te žele da im se predavači u prenošenju znanja više posvete kroz praktičan rad. Tu su i polaznici koji su se školovali za neko zanimanje, pa su ih neke životne okolnosti navele na drugi put. Imamo dosta žena koje doma prave torte, kasnije tijekom života su se prakvalificirale, no nedostaje im formalnije i profesionalnije stručno znanje. Dolaze i vlasnici slastičarni i pizzerija koji žele proširiti svoje ponude. Za kulinarsko-edukacijske radionice dosta interesa ima iz IT sektora – možda im je gastronomija neka vrst hobija. Tečajevi traju do pet tjedana, a predavanja su uglavnom vikendom. Entuzijazam i volja naših polaznika, starijih ali i mladih, koji ovdje dolaze iz cijele Vojvodine, pa i ostalih dijelova Srbije, vrlo je velik i nije im problem putovanje. Maloljetni polaznici, dakako, imaju suglasnost roditelja«, navodi naša sugovornica.

Oni koji se žele prekvalificirati certifikat koji dobiju mogu upisati u evidenciju Nacionalne službe za zapošljavanje kao vid neformalnog obrazovanja, što je značilo ljudima koji su se zapošljavali u pojedinim zemljama i kod nas.

Ekspanzija tržišta usluga vezanih za hranu

Naša sugovornica priznaje da kvalitetne predavače nije lako naći, jer su prilično zauzeti, ali za sada uspijevaju u tome i ponosna je na kvalitetan kadar profesionalnih predavača koje imaju. Zakrpati »rupe« u obrazovanju, zadovoljiti one koji nemaju vremena za dugotrajno školsko obrazovanje i zadovoljavati potrebe tržišta nije lako, jer su industrija i usluge vezane za hranu i ugostiteljstvo eksplodirali na tržištima koji su Ani i njezinim suradnicima u fokusu.

»Hrana je u našem podneblju uvijek bila posebno akcentirana, no u posljednje dvije godine zaista je veliki deficit radnika na tržištu, pretpostavljam iz razloga što je puno ljudi otišlo u inozemstvo. Javlja se dosta poslodavaca iz Srbije koji ne mogu naći radnike, plaće su prilično skočile, te su radnici u prilici birati mjesto i uvjete rada«, kaže Ana.

Ipak, razmišljanja koja Anu vode u njezinom poslu prilično su različita u odnosu na razmišljanja onih koji traže stabilnost u svijetu rada i mirno, a dobro plaćeno, mjesto za sebe.

»Srećem veliki broj ljudi koji se vezuju za poslove koji su sigurni, no mislim da je posao onoliko siguran koliko si svjestan da sve ovisi o tebi. Ako mi tečaj propadne, gledat ću kako ga usavršiti. Ako mi neki predavač ne odgovara, gledat ću da pronađem drugog, a ukoliko je tražen neki novi tečaj, bit ću spremna izići u susret. Moraš biti u toku, slušati i animirati ljude, pratiti svoj posao. Ako ga pustiš da ide sam od sebe, on će propasti, sve ovisi od tebe samog«, kaže Ana o svojem i dosadašnjem iskustvu petoro uposlenika Centra.

Stvaranje zajednica polaznika i klijenata

Iako se u marketingu bazira na društvenim mrežama, Havran smatra da su potrebni mnogi drugi komunikacijski kanali i stalno cirkuliranje poslovne ponude među ljudima u sličnim sferama.

»Velika je greška bazirati posao na društvenim mrežama. Bitno je i ostvariti i održavati zajednicu s klijentima. Moj je način da s njima pravim Viber skupine putem kojih komuniciramo. Takvi nam se ljudi vraćaju. Stotinjak ljudi u Viber skupini su mi mnogo vjerniji nego nekoliko tisuća na Instagramu, i s njima imam bolju interakciju, jer su željni znanja i smatraju da im ulaganje u znanje nikada nije potrošeno vrijeme niti bačen novac. I mi njima često izlazimo u susret i nastojimo pružiti kvalitetnu obuku i predavače, po pristupačnim cijenama. Mislim da su oni to i prepoznali kod nas.«

No, za znanje treba vrijeme.

»I naši su predavači svoje znanje stjecali godinama, natjecali se, pišu knjige na stručne teme... Želja za instant znanjem može biti razumljiva, no za sve je potrebno strpljenje, vrijeme i upornost. Imala sam i sama dane koji su bili bez ikakvih rezultata, no dolaze novi dani i rode se nove ideje«, optimistično kaže naša sugovornica, najavljujući otvaranje restorana u Srijemskoj Kamenici, gdje će se nalaziti i profesionalna kuhinja za nove obuke, nove polaznike, nove poslove i poslovna iskustva.

M. Tucakov