Kultura

Tragovima velikog književnika

Dani Antuna Gustava Matoša, šesti po redu, i ove su godine okupili institucije i osobe iz Hrvatske i Srbije koje skrbe o sjećanju na lik i djelo toga pjesnika, novelista, esejista, putopisca i polemičara. Program manifestacije održan je od 8. do 13. lipnja u Tovarniku, Beogradu, Plavni i Zagrebu, mjestima u kojima je Matoš (1873. – 1914.) živio ili su vezana uz njegovu obitelj.

Manifestaciju su organizirali Društvo hrvatskih književnika – Ogranak slavonsko-baranjsko-srijemski i Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata iz Subotice. Osim Ministarstva kulture i medija Hrvatske, pokrovitelji manifestacije su Županija vukovarsko-srijemska, Središnji državni ured za Hrvate izvan RH i Općina Tovarnik.

Matoš i Strossmayer

Program je započeo 8. lipnja u Matoševom rodnom Tovarniku polaganjem vijenca kod njegove biste, a nastavljen je u vili Tovarnik. Među ostalim, u tovarničkom programu sudjelovale su i učenice mjesne Osnovne škole Antuna Gustava Matoša i djeca iz Dječjeg vrtića Tovarnik.

U središtu ovogodišnjeg programa bila je nova, šesta po redu knjiga u ediciji Matošev milenij, naslovljena Josipu Jurju I., kralju naših svih ideala objavljena u sunakladi DHK-a, Ogranak slavonsko-baranjsko-srijemski i ZKVH-a. Knjigu je priredio Mirko Ćurić, urednik je Tomislav Žigmanov, dok je urednik edicije dr. Goran Rem. Knjigu prati i istoimeni dokumentarni film kojega je režirao i snimio Mihael Kelbas po scenariju Mirka Ćurića. Matoševe tekstove u filmu interpretirao je Darko Milas, a lik Matoša uprizorio je Zlatko Filaković. Knjiga i film predstavljeni su na programima u Tovarniku, Beogradu i Zagrebu.

»Knjiga na neki način ima beogradske korijene, jer je naslovljena prema citatu kojim je u pismu iz 1896., pisanom u Beogradu, Matoš oslovio Strossmayera. Tražio ga je za mecenatsku pomoć. U knjizi su sabrani tekstovi koje je Matoš pisao o Strossmayeru. Oni govore o njegovom odnosu prema Strossmayeru i njegovim kulturnim, vjerskim i političkim koncepcijama, učincima tih koncepcija te njegovom odnosu prema biskupovoj ostavštini. Tekstovi su vrlo zanimljivi, ne samo iz aspketa njihovih osobnih odnosa nego i šire«, kaže Mirko Ćurić.

Matoš i Beograd

Fondacija u Beogradu, koja okuplja tamošnje Hrvate, nosi Matoševo ime budući da je on jedan dio svoga života proveo u glavnom gradu Srbije. Naime, kao austrijski vojni bjegunac, Matoš je prvi puta otišao u Beograd 1894., gdje je boravio do 1898. godine. Svirao je violončelo u tamošnjim orkestrima i radio kao novinar. U Beograd se vratio 1904., budući da kao neamnestiran dezerter nije mogao u Hrvatsku, a tamo ostaje do konačnoga povratka u Zagreb 1908. godine.

»Ponosni smo što smo uključeni u ovo manifestaciju. Ona je važna za sva mjesta u kojima je Matoš živio i za sve nas koji poštujemo njegov lik i djelo«, kaže upraviteljica Fondacije AGM Katica Naglić.

Na programu u Beogradu o Matošu je govorio i književnik i prevoditelj Predrag Čudić.

»Ono što bitni pisci napišu to se ne izbriše i uvijek se možemo vraćati njima. Matošu se svakako treba vraćati, imao je maltene prosvetiteljsku ulogu u književnom životu, glede stilistike i svega drugog što je vrijedno. Matoš je imao dosta težak život, može se smatrati pjesnikom mučenikom i ta činjenica me je tjerala da iščitam Matoša da vidim što je imao reći s obzirom na životne okolnosti. Našao sam mnogo zanimljivih stvari, fasciniralo me da jedan čovjek kao dezerter koga prihvaćaju ljudi dobre volje danonoćno piše, prati kompletan književni život tada malog Beograda, piše svoje tekstove. Treba reći i to da je Matoš u suštini bio više mučenik nego boem, kako ga često opisuju«, kaže Čudić.

Program u Beogradu vodila je pjesnikinja Marija Brzić iz Surčina. Jazz glazbom večer su obogatili studenti Glazbene akademije Filip Sokač (saksofon) i Filip Rabar (kontrabas), dok je Matoševe pjesme kazivala studentica glume Ana Pogorelić.

Pozdravne riječi sudionicima manifestacije i gostima uputili su predstavnici Veleposlanstva RH u Beogradu, Hrvatskog nacionalnog vijeća te Općine Tovarnik.

Veze s Bačkom

Iako tu nikada nije živio, Matoš ima veze i s Bačkom, te su u program manifestacije uključeni i ovdašnji Hrvati. Naime, po djedu Grgi iz Kaćmara (Mađarska), Matoš vuče bunjevačko podrijetlo te je za sebe govorio kako je »Bunjevac porijeklom, Srijemac rodom, a Zagrepčanin odgojem«. Grgo je kasnije živio u Plavni, gdje je bio kantor i orguljaš, a tamo je i rođen Matošev otac August. On je kasnije u tom selu bio učitelj. Stoga se u sklopu programa manifestacije u Plavni, u kojoj postoji i hrvatska udruga Matoš, u crkvi sv. Jakova služi misa za slavnoga književnika i njegovu obitelj (misu je ove godine predvodio župnik Marinko Stantić, a propovijedao je župnik iz Vajske Goran Vilov).

»Na poziv DHK-a uključili smo se u ovu važnu manifestaciju. Uspjeli smo napraviti mrežu toponima koji se vezuju uz njegov život. Na taj način šaljemo važnu poruku da smo dionici jedinstvenog hrvatskog kulturnog prostora. Matoš je također pridonosio i interkulturalnoj razmjeni sa srpskim narodom jer je u jednom razdoblju bio značajna figura književnog i kulturnog života Beograda. Kroz ovu manifestaciju gajimo sjećanja, držimo njegovo djelo živim«, kaže ravnatelj ZKVH-a Tomislav Žigmanov.

Dani su završeni na Matošev rođendan, 13. lipnja, programom u sjedištu DHK-a u Zagrebu. Prije toga sudionici programa položili su vijenac na grob toga velikana na zagrebačkom Mirogoju. »Počivaj spokojno, a djela neka ti budu nespokojna i žive i dalje«, rekao je predsjednik DHK-a Zlatko Krilić.

D. B. P.