Po priči Ivice Kovača, sugovornika u ovoj priči, a iz onoga što se može čuti od starijih ljudi iz sela, u Monoštoru je početkom XX. stoljeća u jednom trenutku bilo skoro 70 klompara. Do masovnije pojave gumene i kožne obuće klompe su bile i ljeti, a naročito zimi, ne jedina ali sigurno najčešća obuća koju su nosili Monoštorci. Drvo kao jedini matirijal od kojega su se pravile, a i danas se prave klompe je bilo jeftino; bilo ga je u izobilju, alat koji se koristio bio je relativno jednostavan, bilo ga je lako nabaviti, a ostalo je bilo stvar upornosti, umijeća i naklonjenosti zanatu. Početkom XX. stoljeća u Monoštoru je živjelo više od 5.500 stanovnika, pa je jasno da je bilo posla za klompare.

Majstorije u komadu crvene vrbe

Ivica, koji potječe iz obitelji Grganovih, kaže da je klompar postao slučajno ili je, kaže, tako moralo biti. Po pričama, u obitelji nije on prvi koji se latio klomparskog alata, a o tome svjedoči alat i druga oprema za radionu koju je pronašao na tavanu.

»Nisam ni znao za taj alat, a i kada sam ga našao nisam nešto obraćao pažnju na njega. Kao dijete igrao sam se s tim alatom, nosio ga za igru s drugom djecom, nisam ni znao čemu služi. Tek kasnije sam se malo zainteresirao i počeo ga koristiti za ono čemu i služi, a to je izrada klompi«, priča Ivica.

No, počeci ipak nisu bili tako jednostavni, jer je trebalo znati upotrijebiti alat i od komada drveta napraviti par klompi. Ivici je tajne klomparskog zanata otkrio Marko Kovač Šljafa, a nakon tih osnovnih vještina koje je svladao dalje je učio sam. Na svojim greškama:

»U početku sam puno griješio, na greškama se učio no zahvaljujući upornosti postao sam jedini klompar na Balkanu s certifikatom kojim se potvrđuje da sam obučen ‘za ručnu izradu klompe od drveta’, a tako izrađene klompe priznaju se kao proizvodi starog zanata. Certifikat mi je izdan od Ministarstva ekonomije i regionalnog razvoja Srbije, i to 2009. godine, kada su me iz Ministarstva posjetili da vide na koji način i od čega pravim klompe«, priča Ivica.

U razgovoru stižemo i do najvažnijeg pitanja, a to je kako se i od čega prave klompe. Ivica kaže kako je, osim vještine majstora, važno i od koje vrste drveta se koristi.

»Najbolje su svježe posječena vrba ili lipa kao i da je to dio stabla dva metra od panja, najbolje debljine od 35 do 40 centimetara. Alat za izradu su razne burgije, kašike, brka (alat za glačanje dna klompe), fancaga (sjekira), razni noževi i stege, te klomparski stol sa postoljem. Ovaj koji ja koristim sigurno je star i 150 godina«, pojašnjava Ivica.

Za izradu jednog para klompi, uz sav taj alat, potrebno je pet sati. Ali ne ide uvijek baš tako, jer se događa da drvo pukne, da se klompa probuši alatom.

»Još ima kvalitetnog drveta za izradu klompi. Tu crvena vrba nema konkurenciju. Ako nje nestane ili je bude teško naći, pravit ću klompe i dalje od topole. Sve se radi ručno i sve ja radim sam«, kaže Ivica.

Zanat bez nasljednika

Klompe su odavno izašle iz svakidašnje uporabe, naručuju se samo za neke specijalne potrebe ili ih naručuju ljubitelji starina. Ivica kaže kako mu je posao krenuo od trenutka kada ga je posjetio novinar RTV Vojvodine Bora Otić.

»Sudjelovao sam na domaćim sajmovima, svoje proizvode predstavljao sam i u Celju i Mariboru. Prvi put sam u Topolju na Baranjskom bećarcu ove godine radio demonstraciju pravljenja klompi na licu mjesta pred publikom«, kaže Ivica, a osobno smo se u Topolju uvjerili da se Ivica ne plaši ni kamera ni onih koji su s pažnjom pratili svaki njegov pokret.

»Za kazalište u Novom Sadu izradio sam 23 para klompi. Žao mi je što se danas klompe ne koriste u svakodnevnom životu kao obuća već samo za potrebe nastupa na manifestacijama ili kao ukras. Žao mi je i što što se od izrade klompi ne može živjeti i žao mi je što ovaj zanat kao dio turističke ponude teško može opstati. Tu bi trebala država intervenirati, pomoći, jer će jedan rijedak, stari zanat izumrijeti. Zainteresiranih za ovaj klomparski zanat nema i još nitko se nije ponudio da želi učiti izradu klompi. Nema nikoga tko želi učiti ovaj zanat, ali ja ću klompe praviti sve dok to fizički mogu«, završava Ivica ovaj razgovor.

Rijetke su narudžbe za izradu klompi, a i ako ih ima uglavnom su iz inozemstva. Trenutno se snalazi pokušavajući praviti klompe od betona za cvjetne aranžmane. Nadajući se ipak da će biti i narudžbina za one prave drvene.

Željko Šeremešić