Tema

Dobno-spolna struktura hrvatske populacije

Spolna struktura Hrvata u Vojvodini je izrazito neuravnotežena, ustanovio je dr. sc. Dražen Živić. Prema popisu iz 2011., 56,1 % ukupnog hrvatskog stanovništva u Vojvodini čine žene, a 43,9 % muškarci. Do 29. godine je spolna struktura u granicama prosjeka, ali se nakon 30. godine spolna neravnoteža produbljuje, a osobito je izražena nakon 50. i još više nakon 65. godine kada ima dvostruko više žena od muškaraca. Dio ove neravnoteže dr. sc. Živić pripisuje većoj emigraciji muškaraca, ali ističe i kako je u reproduktivnoj dobi došlo do značajnog ublažavanja spolne neravnoteže te nema značajniji utjecaj na demoreproduktivne potencijale. Daleko veći utjecaj imaju poremećeni odnosi između velikih (funkcionalnih) dobnih skupina i ostarjelost hrvatske populacije u Vojvodini.

Promjene strukture po dobi i spolu

Samo u jednom međupopisnom razdoblju (2002. – 2011.) broj vojvođanskih Hrvata do 14. godine smanjen je za 34,4 %, a broj između 15. i 64. godine je smanjen za 18,8 %. Koeficijent mladosti je smanjen s niskih 10,8 % na 8,5 %, a relativan udio radno sposobnih je smanjen sa 67,7 % na 66,1 %. Relativan udio starih (iznad 65 godina) u ukupnoj populaciji je povećan s 21,2 % na 25,3 %. Indeks starenja je povećan sa 196,5 na 297,3, što pokazuje da je broj starih trostruko veći od broja mladih.

Uz ukupno starenje, popisni rezultati ukazuju na još tri važna procesa – prvi se ogleda u diferenciranom starenju s obzirom na spol, drugi u promjeni s obzirom na fertilnost, a treći u jačanju »pritiska« uzdržavanog i neaktivnog stanovištva na kontingent radno aktivnog hrvatskog stanovništva.

Naime, uspoređujući rezultate popisa iz 2002. i 2011., dr. sc. Živić je utvrdio da postoji značajna razlika u dosegnutom stupnju demografskog starenja muškaraca i žena unutar hrvatske populacije u Vojvodini. Prosječna starost muškaraca povećana je s 42,3 na 47,5, a prosječna starost žena s 45,5 na 51 godinu. Ili drugim riječima, na 100 Hrvatica u Vojvodini koje imaju do 14 godina dolaze 403 Hrvatice stare 65 i više godina, a na sto Hrvata do 14 godina dolazi 264 Hrvata preko 65 godina.

Dinamički procesi unutar ženskog dijela populacije

Najvažniji dinamički procesi s obzirom na demografski okvir demoreprodukcije su odnosi i dinamički procesi unutar ženskog dijela populacije s obzirom na fertilnost. Podaci pokazuju da je samo u jednom međupopisnom razdoblju broj žena u predfertilnoj dobi (do 14. godine) smanjen za 35,1 %, u fertilnoj je dobi (15. do 49.) smanjen za 35,1 %, a u postfertilnoj dobi (50 godina i starije) je smanjen za 4,5 %.

Relativan udio žena u predfertilnoj dobi smanjen je s vrlo niskih 9,3 % na 7,3 %, udio žena u fertilnoj dobi smanjen je s 41,7 % na 36,2 %, a relativan udio žena u postfertilnoj dobi povećan je s 48,7 % na 56,5 %. Pri tome, prema rezultatima popisa iz 2011., od ukupnog broja žena u fertilnoj dobi njih 32,5 % je bilo staro između 15 i 29 godina (mlađa fertilna dob kao najpovoljnija za rađanje), a dvostruko više (67,5 %) ih je bilo u starijoj fertilnoj dobi od 30. do 49. godine. Ovi podaci ukazuju na značajno erodiranu dobnu strukturu ženskog dijela populacije i da ženski fertilni kontingenti predstavljaju sve nepovoljniji biološki okvir demoreprodukcije vojvođanskih Hrvata, zaključuje dr. sc. Živić.

Treći nepovoljni proces ogleda se u povećanom koeficijentu dobne ovisnosti (s 47,3 na 51,2), što upućuje na povećanje demografske opterećenosti radno sposobnih dobnih kontingenata mladom i starom populacijom, pri čemu raste »pritisak« starijih (povećan je s 31,4 na 38,3), a smanjuje se »pritisak« mladih dobnih skupina (opao je koeficijent sa 16 na 12,9), a u dugoročnom smislu bilo bi bolje da je obrnuto.

Demografsko starenje prema okruzima i mjestima

Rezultati popisa iz 2002. i 2011. i izračunati koeficijenti mladosti i starosti pokazuju da je u svim okruzima povećana prosječna starost hrvatskog stanovništva.

Najniži koeficijent mladosti imaju Sjevernobanatski i Srednjobanatski okrug, a najviši koeficijent ima Sjevernobački okrug u kojemu je i najniži koeficijent starosti. Najviši koeficijent starosti ima Južnobanatski okrug.

Dr. sc. Živić navodi kako se raspon varijacije indeksa starenja prema popisu iz 2011. kretao od 172,8 u Sjevernobačkom okrugu »do gotovo nevjerojatnih 1225 u Sjevernobanatskom okrugu«. Najstarije hrvatsko stanovništvo živjelo je dakle 2011. u Sjevernobanatskom i Srednjobanatskom okrugu, što je i očekivano jer je u ovim okruzima popisano najmanje vojvođanskih Hrvata, a brojčano male populacije su uvijek izloženije negativnim demografskim procesima, pa tako i intenzivnijem starenju stanovništva.

Uz to, dr. sc. Živić navodi i kako je, premda je stanovništvo Vojvodine već duboko u demografskoj starosti, različiti stupanj starenja i ostarjelosti s obzirom na etničku/nacionalnu pripadnost. Hrvati se nalaze pri vrhu, s obzirom na dosegnutu razinu starenja (48,6), od Hrvata su demografski stariji bili samo Vlasi (49,1), Bugari (51,8), Slovenci (52,1) i Nijemci (53,1), a istovjetnu prosječnu starost su imali Bunjevci i Makedonci.

Zaključci o biološkoj strukturi

Na osnovu provedenih analiza dr. sc. Živić je iznio sljedeće zaključke o utjecaju starenja na demografsku održivost hrvatske populacije. Zaključio je da su odnosi i procesi u biološkoj strukturi izrazito nepovoljni, što se najjasnije manifestira u izrazito većoj brojnosti žena u odnosu na muškarce, i starijeg u odnosu na mlado i radno sposobno stanovništvo. Ovakva biološka struktura »ni izdaleka ne osigurava reproduktivno obnavljanje zajednice vlastitim demoreproduktivnim potencijalima, zbog čega biološku strukturu treba vrednovati kao kritičan razvojni čimbenik održivosti hrvatske manjinske zajednice na ovom prostoru«. Na koncu, zaključuje dr. sc. Živić, usporavanje i ublažavanje demografskog starenja moguće je jedino podizanjem razine rodnosti kao i povratkom hrvatskoga stanovništva, »uz nezanemariv utjecaj odabira načina popisnog izjašnjavanja mlađih naraštaja«.

Jasminka Dulić / Izvor: dr. sc. Dražen Živić, Demografske odrednice održivosti Hrvata u Vojvodini, u: Demografska i društvena održivost Hrvata u Vojvodini. Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb i Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, Subotica, 2022.