Tema

Prvih tisuću

Broj koji je danas izašao iz tiska i koji je, nadam se, već pred vama čitateljima, tisućiti je broj Hrvatske riječi. Iza nas je 1.000 naslovnica, tisuću intervjua, desetci tisuća naslova i stotine tisuća stranica tekstova novinara i suradnika tjednika. Rasli smo i razvijali se ovih tisuću brojeva. U tih tisuću brojeva bili smo svjedoci političkih, društvenih i gospodarskih promjena u državi u kojoj živimo, svjedoci političkih odnosa Srbije i Hrvatske. Ali, ono što je važnije, u tih tisuću brojeva pratili smo i bilježili sve što se događalo u hrvatskoj zajednici u Srbiji. Pratili smo početak obrazovanja na hrvatskom jeziku, ostvarivanje prava na službenu uporabu jezika, rad kulturnih udruga, političko djelovanje. Iza ovih 1.000 brojeva ostala je kronika rada, razvoja i problema naše manjinske zajednice, ali i općih političkih i društvenih prilika.

Ponovo Hrvatska riječ

Danas je iz tiska izašao tisućiti broj Hrvatske riječi, ali osim tog broja još nekoliko je važnih datuma. Prije 20 godina, točnije 8. svibnja 2002. godine, osnovana je Novinsko-izdavačka ustanova Hrvatska riječ. Odluku o osnutku donijela je Skupština AP Vojvodine i time su i Hrvati kao nova nacionalna manjina u Srbiji dobili pravo na informiranje na svom materinskom jeziku. To pravo proizišlo je iz Zakona o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina tadašnje Savezne Republike Jugoslavije, kojim je Hrvatima, konstitutivnom narodu države koja se raspala, priznat status nacionalne manine u njezinom ostatku (Srbija i Crna Gora). Iz tog Zakona proizišla su prava na službenu uporabu jezika i pisma, obrazovanje i informiranje na hrvatskom jeziku. Zakon je usvojen koncem veljače 2002. godine, a u svibnju je osnovana NIU Hrvatska riječ. Nije pretjerano reći da je to jedan od najvažnijih događaja u institucionalnom razvoju hrvatske zajednice nakon demokratskih promjena u Srbiji 2000. godine. Odluci tadašnje pokrajinske Skupštine prethodili su mjeseci rada Tomislava Žigmanova, Lazara Merkovića i pokojnih Josipa Buljovčića i Milovana Mikovića na izradi projekta za osnivanje ustanove. Formalni nositelj inicijative za osnutak NIU Hrvatska riječ bilo je Hrvatsko akademsko društvo. Iako se sve ovo događalo nakon demokratskih pomjena, trebalo je političke mudrosti i vještine da bi se sve posložilo i da bi odluka o osnutku medija na hrvatskom jeziku dobila potporu zastupnika u Skupštini AP Vojvodine. Ključnu ulogu u tome imali su Stipan Stipić, Kalman Kuntić i Đorđe Subotić.

I konačno, 8. svibnja stekli su se i formalno-pravni uvjeti za pokretanje glasila na hrvatskom jeziku. Time je i hrvatska manjina u Srbiji dobila pravo na informiranje na svom materinskom jeziku, pravo koje su druge manjinske zajednice u Vojvodini imale desetljećima. Dileme oko imena novinsko-izdavačke ustanove i tjednika nije bilo. Ustanova i list dobili su ime, najprije po dnevniku, a kasnije tjedniku koji je izlazio u Subotici od 1945. do 1956. godine.

Od osnutka NIU Hrvatska riječ do tiskanja prvog broj prošlo je skoro devet mjeseci. Prvi broj Hrvatske riječi je pred čitateljima bio 31. siječnja 2003. godine.

Hrvatska riječ tako je stala uz ostala glasila na jezicima nacionalnih manjina Vojvodine, ali se tek trebala boriti za svoje čitatelje i svoju poziciju i u medijskom mozaiku Vojvodine i Srbije.

Do 2004. godine osnivač NIU Hrvatska riječ bila AP Vojvodina, a 2004. godine Skupština AP Vojvodine donijela je odluku o prijenosu osnivačkih prava nad manjinskim medijima na nacionalna vijeća, pa je od te godine osnivač NIU Hrvatska riječ Hrvatsko nacionalno vijeće.

Iz broja u broj

Tjednik Hrvatska riječ danas se tiska na 52 stranice, a sadržaj u novinama rezultat je rada tima novinara, fotografa, lektora, prelamača, suradnika, koji zajednički planiraju i realiziraju sadržaj koji je svakog petka pred čitateljima. Ali broj koji vi sada držite u rukama za nas je već završen u srijedu, kada novine predajemo u tiskaru, a pred nama su 52 nove prazne stranice koje treba isplanirati i popuniti do naredne srijede. Isplanirati ih tako da zabilježimo sve ono što se događa u zajednici Hrvata u Srbiji, od Subotice do Niša, bilo da je to rad udruga, aktivnosti profesionalnih institucija ili pojedinaca. Svjesni smo da mnogi događaji, postignuća ne bi ostali zabilježeni da nije Hrvatske riječi. Ali posao novinara nije samo praćenje i izvještavanje o događajima. Posao novinara je ukazivanje na probleme, traženje odgovra na pitanja na koja se ne želi odgovoriti. Sve je to sadržaj našeg tjednika.

A kada planiramo novi broj, nastojimo sadržajem biti prisutni u svim dijelovima Vojvodine/Srbije, jer želimo svoje čitatelje imati u Subotici, Somboru, Beregu, Novom Sadu, Beogradu, Starčevu i drugim mjestima.

U današnje vrijeme, kada jedna vijest »živi« tek nekoliko sati, izazov je pripremati tjednik, a još veći izazov pripremati tjednik za manjinsku zajednicu. Koliko prostora dati temama koje se direktno tiču same zajednice, a koliko prostora općim temama, jer Hrvati u Srbiji nisu izolirana zajednica na koju ne utječu problemi u društvu, politici, odnosima Srbije i Hrvatske, gospodarstvu. Nastojimo pomiriti i jedno i drugo.

Kao što nastojimo pronaći i druge načine kako bismo došli do čitatelja, prateći suvremene načine plasiranja informacija. Uz tiskani tjednik, tu su i naša internetska stranica, ali i Facebook stranica na kojima, ne čekajući tiskanje tjednika, objavljujemo vijesti i informacije o najvažnijim događajima između dva broja.

Financiranje nam je osigurano iz pokrajinskog proračuna, ali također nastojimo kroz projekte osigurati sredstva za nove rubrike i nove načine prezentiranja našeg sadržaja. U suradnji s drugim medijima prisutni smo i u širem dijelu javnosti.

Tisuću brojeva je iza nas. Novih tisuću pred nama. S novim izazovima. I nadamo se i s novim mlađim članovima naše redakcije.

Z. V.