Hrvatska je, kao što je poznato, s nemalom dozom utučenosti primila informaciju s prošlogodišnjeg popisa stanovništva: građana te države manje je za oko 400.000, što je ravno nestanku Splita, Rijeke i Osijeka zajedno, odnosno polovine Zagreba. Podatak da Hrvatska danas ima manje od četiri milijuna stanovnika (oko 3,9 milijuna) bio je dovoljan da grmljavina međusobnih optužbi na relaciji predsjednik Zoran Milanović – premijer Andrej Plenković nadjača tamošnje demografe i ostale stručnjake, koji su davno ranije upozoravali na to da se »nestanak građana« vidi svakodnevno, i to golim okom. U međuvremenu, kao što je poznato, Milanović i Plenković intenzivirali su sukob težim verbalnim topništvom na svim poljima društvenog života u Hrvatskoj, a kraj tome nazire se samo nečijim porazom na izborima.

Iznenađujuće ili ne, ali ta vijest kod nas nije primljena s uobičajenom dozom zluradosti. Prije bi se moglo reći da su rezultati popisa u Hrvatskoj dobro došli da se i ovdašnja javnost pripremi na značajan gubitak broja građana u okvirima ove države. O tome svjedoče i sporadične izjave domaćih demografa u javnosti, a koji najčešće licitiraju brojkom »ispod sedam milijuna«, odnosno oko 6,8. Razloge manjeg broja stanovnika Hrvatske ili onoga koji će pokazati stanje u Srbiji nakon popisa u listopadu ove godine za ovu priliku nije potrebno navoditi, jer se o njima može gotovo svakodnevno slušati ili čitati. Uostalom, i posljednji popis ovdje (2011.) pokazao je da cijela Srbija »odumire«, izuzev Beograda, Novog Sada i Novog Pazara, koji su imali veći broj stanovnika, a sva je prilika da će taj trend biti nastavljen. Samo malo žešće.

E, u takvim uvjetima pojavila se informacija da je lokalno Tajništvo za građevinarstvo pri Gradskoj upravi početkom godine kompaniji SMB gradnja izdao lokacijske uvjete za izgradnju poslovno-stambene zgrade tik do Otvorenog sveučilišta, na mjestu nekadašnjeg betonskog skeleta započetog i nikada dovršenog kina. O SMB gradnji kao investitoru nećemo, jer smo na stranicama Hrvatske riječi o investitorima pisali više puta, a i sama njihova namjera gradnje dvanaestorokatnice u situaciji općeg pada broja stanovnika pokazuje logiku koja je sve samo ne poklapanje s očekivanim. I za one koji padaju krsteći se na ovu zamisao topla je preporuka da se pozabave uzrokom, a ne posljedicom.

Ako od toga pođu, dovoljno je samo da pogledaju izjave Magločistaču predstavnika nadležnih tijela koji su SMB gradnji omogućili dobijanje »lokacijskih uvjeta«. Naizgled probuđeni Međuopćinski zavod za zaštitu spomenika kulture i njegov stariji, istoimeni republički brat nastavili su praksu započetu još od vremena rušenja zgrada i gradnje stambeno-poslovnih objekata (u izvedbi DG Companyja) u Ulici Braće Radića – protive se nicanju dvanaestokatnog mastodonta pored Otvorenog sveučilišta, jer su lokacijski uvjeti u suprotnosti s više važećih dokumenata, poput uređenja Zone I. gradske jezgre, Prostornim i Generalnim urbanističkim planom. S druge strane, Tajništvo za građevinarstvo i Javno poduzeće za upravljanje cestama, urbanističko planiranje i stanovanje, uz potporu gradonačelnika Stevana Bakića, iste ove dokumente ne vidi kao prepreku za izgradnju planiranog objekta. Sve do sada – očekivano.

Najzanimljiviji i najdvoličniji – kao i mnogo puta prije toga – u ovoj je priči predsjednik Skupštine grada Bálint Pásztor. I to po više osnova. Mlađi Pásztor tako kaže kako je on, kao i stranka kojoj pripada, protiv izgradnje ovog objekta, jer »ruši izgled gradske jezgre«, te da bi na tom mjestu trebalo izgraditi podzemnu garažu. Javnosti je poznato da je upravo Bálint Pásztor nedavno bio jedan od inicijatora stopiranja rušenja zgrada u najužoj gradskoj jezgri s istim argumentima kao i sada kada je riječ o mnogo većim gabaritima objekta. Međutim, njegove riječi da oko ovoga pitanja (oko kojega se ne slaže) s gradonačelnikom »nema apsolutno ni konflikta ni nesuglasica« otkrivaju pravu prirodu njega kao nositelja dužnosti koju obnaša i člana stranke kojoj pripada – jačinu svete vode, koja niti pomaže niti odmaže. Dodatno se posipajući pepelom, mlađi Pásztor u nastavku iznosi i argumente kojih bi se ionako mnogi sjetili: sadašnja vlast ne može učiniti ništa protiv toga, jer je, kako je naveo, »voz prošao«, odnosno ugovor je potpisan za vrijeme prošlog mandata. Valjda da bi svoje mlako Ne! dodatno omilio »onima iznad njega« Bálint Pásztor elaborira tu tezu riječima kako bi se (eventualnim) raskidom ugovora sa SMB gradnjom poslala loša poruka budućim investitorima koji su zainteresirani za gradnju u Subotici, jer bi Grad tada ispao neozbiljan. A tko će s takvim sklapati ugovore?

Jedino što Bálint Pásztor nije rekao je i da je u vrijeme sklapanja ugovora (2019.) sa SMB gradnjom vladajuća postava bila ista, samo s drugim igračima: gradonačelnik Bogdan Laban i predsjednik Skupštine grada Tivadar Bunford. Teme, recimo, »A koliki je moj deo?« ili pak »Kada može 12, zašto ne i 24?« spadaju u domenu priča za djecu. Ili pak urbanih legendi.

Z. R.