Naredna zima bit će najgora u posljednjih sedamdesetak godina. Čuli smo to od predsjednik Aleksandra Vučića. Ne, nije predsjednik preko noći postao i meteorolog pa da nam najavljuje vijavicu, mećavu i debele minuse iz kojih ćemo se teško izvući, već je tim riječima objasnio ono što cijeli svijet čeka već za nekoliko mjeseci – glad i hladnoća. Dobro, ako je samo to, pa preživjet ćemo. Za hranu se ovdje i u najtežim vremenima snalazilo, a izgurali smo i bez struje i goriva, i to ne tako davno.
Ne znam kako je bilo prije sedamdeset godina, ali pamtim posljednjih tridesetak i nešto. Možda najviše jedno proljetno nedjeljno popodne 1991. godine i kolonu tenkova koja je iz Sombora tutnjala prema Dunavu. Šaputalo se među preplašenim salašarima – idu na Osijek. Bila je to moja prva stvarna slika nadolazećeg rata i valjda me je zato toliko i preplašila i valjda zbog toga i danas dobro pamtim to nedjeljno popodne i nas uplašene s neizrečenim pitanjem – na što će ovo izaći?
A nije trebalo dugo da do nas dopre potmula tutnjava borbi u Vukovaru, da do nas stignu pozivi za rezervu, pa onda telefonski pozivi u gluho doba noći. Nije dugo trebalo da nam mjesečna plaća bude svedena na nekoliko maraka, da hrana u dućanima postane senzacionalna vijest, da brojke na novčanicama dobiju toliko nula da ih nismo znali ni pročitati, a gorivo dragocjena roba koja se kupovala svugdje, samo ne tamo gdje treba. Onda su nam nad glavama počele padati i bombe. A u XXI. stoljeće smo ušli s restrikcijama struje.
Tek je dvadesetak godina prošlo od toga, pa nekako mislim ako nas se htjelo uplašiti onim što nas čeka, zašto pozivanje na ono što je bilo prije 70 godina, kada bi jednostavnije bilo vratiti se u ovu bližu prošlost koju ipak pamti većina nas? Osim ako se ne računa na kolektivni zaborav.
I nemam dilemu hoćemo li izgurati ovu zimu. Hoćemo. I sa skupom strujom, možda i s ponekom restrikcijom i sa skupljom hranom, ponekim praznim rafom u dućanu.
Pa, čemu onda to sijanje straha? Da bismo bili zahvalni kako smo usprkos crnim najavama ipak uspjeli ostati »iznad vode«?
Z. V.
