Širom Vojvodine Širom Vojvodine

Šafarikovi ne odustaju od svinjogojstva

Prije petnaestak godina obitelj Šafarik iz Sota, supružnici Josip i Zorica, uz ratarstvo su se odlučili baviti i stočarstvom. Počeli su s pet krmača, a ubrzo su taj broj podigli na dvadeset. Danas u svojim svinjcima uzgajaju 13 krmača, oko 100 nazimica, 60 tovljenika i 40 prasadi. Unatoč činjenici da se u Srbiji smanjuje ne samo stočni fond namijenjen tržištu već i rasplodno stado osnovnih vrsta stoke i da sve više malih poljoprivrednika smanjuje ili gase svoju proizvodnju zbog niske cijene žive vage stoke, ova obitelj navodi da neće odustati od stočarstva, pogotovo zato što na svojoj zemlji proizvode usjeve koje koriste za stočnu hranu.

Zaokružena proizvodnja

Na površini od 70 jutara Šafarikovi siju pšenicu, kukuruz, soju i na nešto manjoj površini suncokret. Suncokret nakon vršidbe uglavnom prodaju, soju i kukuruz koriste za uzgoj svinja, dok pšenicom truju za gnojiva i potrebna kemijska sredstva.

»U vrijeme kada smo se vjenčali 1996. godine ni moj muž ni ja nismo nigdje radili. Tada smo imali zemlje čiju smo površinu vremenom povećali te smo se ubrzo odlučili baviti stočarstvom. Rukovodili smo se time da je ulog za kupovinu svinja manji nego za kupovinu goveda i činjenicom da od jedne krmače u godini možemo dobiti 20 tovljenika. Tu smo vidjeli svoju računicu. Posao smo počeli s pet krmača i ubrzo proširili proizvodnju. Sada imamo zaokružen ciklus. Krmače ostavljamo zbog prasadi koju stavljamo u tov. Njihova trenutna cijena je 400 dinara po kilogramu, a za one preko 25 kilograma 350 dinara. Uglavnom težu prasad ne žele kupiti pa ih ostavljamo u tovu i hranimo«, kaže naša sugovornica.

Svinje uglavnom prodaju privatnoj mesnici u Šidu. Ranije su svinje prodavali u tvornicu u Bačincima, ali nisu bili zadovoljni uvjetima plaćanja s obzirom na to da su po nekoliko mjeseci čekali isplatu. Sada su zadovoljni otkupom i kupcem koji je korektan što se tiče isplate.

»Radimo ovaj posao jer smo godinama u njemu. Trenutno nema velikog računa, ali se nadamo da će biti bolje. Prije dva tjedna otkupna cijena svinja je bila 200 dinara. Čuli smo da je ovog tjedna cijena pala na 170 dinara za tovljenike, a da je cijena krmača 130 dinara po kilogramu. Ne računamo ni da bismo zaradili ukoliko bismo prodali kukuruz po cijeni od 40 dinara po kilogramu, nego gledamo našu računicu u proizvodnji hrane za tovljenike. Tješimo se da smo tako nešto malo i zaradili. Račun nije veliki, osim što nakon prodaje svinja dobivamo veći iznos novca na hrpi, od koga živimo. Najlakše je prodati krmače po veoma niskoj cijeni. Smatram da kolika god da je cijena, treba raditi. Usklađujemo našu vrstu usjeva sa žitaricama koje koristimo za uzgoj svinja. Veća nam je isplativost da usjeve iskoristimo za proizvodnju hrane za svinje. Na taj način se nekako pokrijemo. Svinje uvijek možemo nekome prodati, dok pšenicu i druge poljoprivredne kulture mogu stajati u skladištu i u mlinu. Otkupna cijena kukuruza je izuzetno niska. U jesen ima dosta vlage i ne možemo dobiti ni u pola cijene koliko bi trebalo biti plaćeno«, kaže Zorica.

Vlastita ulaganja

U poslove je uključena cijela obitelj: supružnici i njihove kćeri Valentina i Kristina koje su se nakon završenog fakulteta vratile na selo.

»Ujutru nahranimo svinje i idemo u polje. Djeca su sada kod kuće, pa nam i one pomognu. Državne poticaje nismo koristili, osim pomoći od 1.000 dinara što nam država daje po tovljeniku i 4.000 dinara po hektaru zemlje. Mehanizaciju i svinje smo kupili vlastitim sredstvima i kreditima. Nedavno smo od novca zarađenog prodajom svinja kupili traktor i cisternu. Cisterna nam je trebala jer je stara bila dotrajala i propuštala je, a traktor zbog učinkoviosti u radu budući da imamo dosta zemlje. To je bila naša posljednja investicija od prodaje svinja u vrijeme kada je njihova cijena bila od 120 do 130 dinara po kilogramu«, ističe Zorica i dodaje da imaju neophodne uvjete za rad, ali da su im zbog dotrajalosti objekta potrebne nove investicije.

»Objekt za svinje je izgrađen prije 15 godina i hranilice za svinje su već dotrajale. Prije dvije godine renovirali smo neke od njih. Međutim, trebali bismo kupiti nove, a samo jedna košta 40.000 dinara. Ono što nam je također potrebno su grijaće ploče za prasad zbog uštede električne energije. Imamo šest boksova za krmače i prasad. Trenutno imamo veliku potrošnju struje, jer u prasilištima koristimo grijalice. Prošlog mjeseca smo imali račun za struju 12.000 dinara. Grijaće ploče bi nam puno olakšale rad i smanjile potrošnju struje«, navodi Zorica.

Na kraju razgovora naša sugovornica kaže iako je stanje u stočarstvu neizvjesno, od svoje proizvodnje neće odustati te da će je nastojati održati i unaprijediti. Također se, kako kaže, nada da će država poduzeti neophodne mjere kojima bi se pomoglo stočarima i zaustavio trend gašenja farmi svinja.

S. D.

  • Betoven maraton
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay