Tema

Rješenje kompleksno, skupo i dugotrajno

Kolut, Prigrevica, Karavukovo, Deronje, Srpski Miletić, Kljajićevo, Tovariševo, Obrovac, Gajdobra, Bačko Novo Selo, Međa, Radojevo, Srpska Crnja, Jaša Tomić, Putinci i Banoštor neka su od mjesta u Vojvodini kojima je zajedničko da ih (još uvijek) krase katoličke crkve koje se više u bogoslužne svrhe odavno ne koriste ili se koriste samo simbolički. Glavni je razlog taj što vjernika katolika u njima više uopće nema ili gotovo nema. Vremenom su one postale izazov za mjesnu Crkvu. Upućuju joj se mnogi upiti o budućnosti tih monumentalnih zdanja, a onih koji su posredno ili neposredno doveli do stanja u kojima se nalaze odavno nema. Često ponavljan odgovor na pitanje »zašto to ne obnovite« bio je: »To je pitanje za one koji su ih doveli u ovo stanje«. Neke katoličke crkve, krivo i danas nazivane »švapskim«, u međuvremenu su zaista obnovljene, mahom u župama gdje ima domaćih vjernika i mahom darovima nekadašnjih vjernika i njihovih potomaka.

Polovina bi mogla izgubiti svoju funkciju

Međunarodna biskupska konferenicja sv. Ćirila i Metoda i Katolička crkva u Srbiji prepoznale su da je ovom pitanju potrebno pristupiti multidisciplinarno, te su 12. svibnja u Zrenjaninu održale simpozij o budućnosti porušenih katoličkih crkava. Sudjelovali su predstavnici hijerarhije Crkve na području Međunarodne biskupske konferencije, predsjednik Talijanske biskupske konferencije Leonardo di Mauro, službenik Papinskog vijeća za kulturu Carlos Alberto de Pinho Moreira Azevedo, kao i predstavnici međunarodnih udruga koje podupiru potrebe Crkve. Najavljeno sudjelovanje predstavnika zajednice podunavskih Nijemaca je izostalo. Simpozij je otvorio zrenjaninski biskup i predsjednik ove biskupske konferencije Ladislav Német, koji je u uvodu dao kratak povijesni osvrt, ističući da se, prema podacima popisa, broj katolika u Vojvodini najviše smanjio od 1918. godine do posljednjeg popisa 2011. godine.

»O napuštenim crkvama dugo se raspravljalo samo u okviru Katoličke crkve i sada je trenutak da se i javnost čuje kako bi se moglo riješiti ovo pitanje. Nije dobro za dušu čovjeka, pa ni vjernika katolika, da vidi sakralni objekt koji više ne služi svojoj svrsi i koji se raspada. Nije naš zadatak da od toga okrećemo glavu već da napravimo nešto u dogovoru s vjernicima i cijelom zajednicom«, rekao je ovim povodom Német.

Što Crkva dozvoljava u slučajevima crkava gdje više nema vjernika i koje su zapuštene ili se čak i ruše? Kanonsko pravo Crkve koje tretira ovo područje predstavio je sudski vikar Subotičke biskupije dr. Ivica Ivanković Radak.

»Crkva je sakralna građevina u koju vjernici imaju pravo ući radi vršenja bogoslužja. Ukoliko se crkva ni na koji način ne može koristiti za bogoslužje i ne postoji mogućnost obnove, nadležni biskup je može predati za drugu vrstu uporabe, koja ne smije biti nedolična. Ako se dogodi da je crkva desakralizirana, u njoj više neće bogoslužja, no oltari su posebni i neprikosnoveni i nikada se ne mogu desakralizirati – mogu se premjestiti u druge crkve ili uništiti«, kazao je on.

Osim opisa crkvene prakse i zakona, Radak je obradio i dokumente o očuvanju kulturnog naslijeđa Srbije, u kojima crkve zauzimaju istaknuto mjesto.

Biskup Moreira Azevedo, glasnogovornik Papinskog vijeća za kulturu, kazao je kako bi u idućih deset godina vjerojatno 50 posto crkava moglo izgubiti svoju primarnu funkciju.

»Važno je na njih gledati ne kao na materijalne nego kao na duhovne stvarnosti. Ovoj temi moramo pristupiti s vjerom u evanđelje, jer će Dobri Bog biti prisutan u tim zgradama čak i ako više ne ispunjavaju svoju prvobitnu funkciju«, naglasio je on navodeći mnoge primjere iz drugih zemalja.

O toj temi izneseno je nekoliko ključnih koncepata, poput pitanja održivosti i odgovornosti te primopredaje i transformacije zgrada. Skrenuo je pozornost da se, ako dođe do preobrazbe, svaka zgrada mora pojedinačno pregledati i ocijeniti, čemu moraju prethoditi promišljena istraživanja. Odluke se moraju temeljiti na stvarnosti i uvijek planirati srednjoročno.

Crkve i dalje moraju biti dostojne svog karaktera

Tema izlaganja profesora liturgike s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu dr. Ivice Žižića bila je »Uređenje sakralnih prostora – nova primjena«. On je skrenuo pozornost na potrebu opreza pri predaji crkava drugoj namjeni, kako ne bi izgubile svoj sakralni karakter.

»Ako crkva više ne može obavljati svoju prvobitnu funkciju, ona i dalje mora biti dostojna svog prvobitnog karaktera. Nezamislivo je da umjesto crkve nastane kafić ili restoran, no u njima bi knjižnica ili muzej možda mogli naći mjesto«, kazao je on.

U središtu izlaganja ravnatelja Renovabisa Thomasa Schwarza bilo je djelovanje ove organizacije, jednoga od velikih podupiratelja Katoličke crkve na našim prostorima. Rekao je kako ta organizacija dobiva polovicu svoje financijske imovine od crkvenog poreza, no da će zbog demografskih promjena, kako stanovništvo stari, to bivati sve manje.

»U budućnosti želimo prvenstveno ulagati u ljude. Želja nam je ulagati u obrazovanje i usavršavanje svećenika i laika stipendijama, jer već godinama radimo na razvoju zajednice. Potrebne su nam dobre ideje, dobro osmišljeni projekti. Naš cilj je podržati Crkvu budućnosti. Ne podržavamo projekte koji se temelje na nostalgiji. Ne podržavamo obnovu zgrada koje ne služe budućnosti. Važno je u sinodalnim procesima stvarati projekte za budućnost, uz realnu procjenu stanja i u odnosima s čelnicima mjesnih zajednica«, naglasio je Schwarz.

Nakon teorijskih razmatranja svoje je dojmove i svojevrsni zaključak iz kuta gledanja društvene zajednice iznio jedan od aktivnijih aktera na ovdašnjoj društvenoj sceni.

»Smatram da će tema ove konferencije, važna i aktualna, ostati takva i aktualna ubuduće, jer je problem velik, njegovo rješenje kompleksno, vrlo skupo i dugotrajno«, kazao je predsjednik Skupštine Vojvodine István Pásztor.

»U proteklih više od sedam desetljeća ove lijepe građevine su trpjele zub vremena. Glavno pitanje je što raditi s njima. Vidim tri mogućnosti. S jedne strane, postoji potreba da se neki od vrlo ruševnih objekata sruše i eventualno mjesta na kojima su bili obilježe. Smatram da je to neprihvatljivo u smislu civilizacijskih vrijednosti, te je to rješenje moguće, ali praktički neizvodivo. Druga opcija je da sačekamo da se nešto dogodi, da nam ih netko popravi. Mislim da to nije odgovorno. Treća opcija koju trenutačno vidim kao prioritet je da se ti objekti zaštite i osmisle novim sadržajima te stave u funkciju lokalnih zajednica i sela na čijem se teritoriju nalaze. Mislim da, gdje god je to moguće, trebamo ići tim putem, čuvajući potencijalnu sakralnu funkciju crkava s vremena na vrijeme, kada je to potrebno«, rekao je Pásztor.

Gosti su, nakon dijela konferencija, posjetili napuštenu i derutnu crkvu monumentalnih gabarita u selu Jaša Tomić posvećenu Uznesenju Blažene Djevice Marije.

M. Tucakov