Tema

Demografske promjene u Vojvodini

U demografskom smislu Hrvati u Vojvodini, koji čine 81,2% ukupnoga hrvatskog stanovništva u Srbiji, nalaze se u »dubokoj populacijskoj krizi dugoga trajanja koja se najjasnije i najpreciznije pokazuje u polustoljetnom trendu opće ili ukupne depopulacije, tj. u postojanom i izraženom međupopisnom padu broja pripadnika u kontinuitetu od 1961. godine kada su vojvođanski Hrvati zabilježili maksimum svoje naseljenosti. Od tada pa do popisa 2011. godine broj u popisu izjašnjenih Hrvata u Vojvodini smanjen je sa 145.341 na 47.033 osobe ili za 67,6%, što znači da su Hrvati popisani 2011. godine činili svega jednu trećinu svojega broja iz 1961. godine«, navodi dr. sc. Dražen Živić u znanstvenoj studiji »Demografske odrednice održivosti Hrvata u Vojvodini« objavljenoj u monografiji Demografska i društvena održivost Hrvata u Vojvodini ove godine u nakladi Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar iz Zagreba i Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata iz Subotice.

Među najznačajnijim čimbenicima koji su utjecali na ovako veliki demografski deficit u relativno kratkom razdoblju Živić navodi negativne trendove u demoreprodukciji, brojčano jako iseljavanje, ubrzano demografsko starenje, izrazito nepovoljan politički, manjinski i društveni položaj, etničko čišćenje 1990-ih, asimilaciju, »popisni inženjering«, procese modernizacije i druge.

Demografske ekspanzije i regresije u Vojvodini

»Prošle i aktualne trendove, procese, odnose i strukture u populaciji vojvođanskih Hrvata nije moguće u cjelini vrednovati bez sumarnog uvida u osnovne demografske promjene ukupnog vojvođanskog stanovništva, naročito u kontekstu oblikovanja etničke/nacionalne strukture Vojvodine«, ističe Živić.

Koje su glavne značajke suvremenog demografskog razvoja Vojvodine? Prema Živiću prva je relativno veća napučenost, druga je depopulacija; drugim riječima više umire stanovnika nego što se rađa djece, iseljavanje pretežno dominira nad doseljavanjem, visoka je razina ostarjelosti stanovništva i treća je značajka izrazito heterogena etnička/nacionalna struktura.

 

Ukupno kretanje stanovništva u Vojvodini ima četiri vremenski nejednaka ali vrlo karakteristična međupopisna razdoblja, dva koje dominantno karakterizira demografska ekspanzija (1948. – 1981. i 1991. – 2002.) i dva koje karakterizira jaka demografska regresija (1981. – 1991. i 2002. – 2011.), navodi Živić.

U prvom ekspanzivnom razdoblju od 1948. do 1981. ukupan broj stanovnika Vojvodine je porastao za 394.183 osobe, s 1.640.599 na 2.034.782 što je i maksimum zabilježene naseljenosti. Povećana je opća relativna gustoća naseljenosti sa 75,9 stanovnika na četvorni kilometar na 94,1 stan./km². Najsnažajniji porast je bio u godinama od 1953. do 1961. kada je apsolutni porast iznosio 156.331 osobe. To je bio rezultat imigracija, tj. doseljavanja kako organiziranog i masovnog tako i individualnog i spontanog. Doseljavalo se uglavnom agrarno, ruralno i mlađe stanovništvo što je rezultiralo i pozitivnom demoreprodukcijom.

U prvom regresivnom razdoblju od 1981. do 1991. broj stanovnika se smanjio za 20.893 osobe, i s 2.034.782 je pao na 2.013.889. Dolazi do prirodnog pada stanovništva (od 1989. godine je broj umrlih veći od živorođene djece) i do sve izraženijeg iseljavanja.

Drugo demografski ekspanzivno razdoblje se bilježi od 1991. do 2002. godine. Ukupan broj stanovnika porastao je s 2.013.889 na 2.031.992, odnosno za 18.103 osobe. Najvažniji čimbenik ovog blagog porasta su bile »izbjegličke i useljeničke struje srpskog stanovništva iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine« pa tako na popisu 2002. oni čine 9,2% ukupne populacije u Vojvodini dok je to na razini Srbije 3,2%. Ovo je razdoblje obilježeno i jakim iseljavanjem, prije svega hrvatskog i mađarskog stanovništva. Prema podacima, iselilo se nešto manje od 35.000 stanovnika. Najveći broj iseljenih, 5.716, zabilježen je 1992. godine.

Posljednje međupopisno razdoblje od 2002. do 2011. također je demografski regresivno razdoblje, jer se broj stanovnika smanjio za 100.183 osobe i pao s 2.031.992 na 1.931.809. Tako je Vojvodina »vraćena« na sredinu 1960-ih godina. Razlozi tome su u niskim reproduktivnim normama, kontinuiranoj generacijskoj depopulaciji, kontinuiranom prirodnom padu i ubrzanom procesu starenja stanovništva. Radi se o negativnim procesima dugog trajanja i kumulativnih učinaka što znači da će se njihove posljedice osjećati i u narednim godinama i desetljećima, objašnjava Živić.

Silazni trend

Izneseni podaci upućuju, navodi Živić, da su »od početka 1980-ih godina demografske promjene u Vojvodini bile zamjetno više pod utjecajem destabilizacijskih čimbenika demografskog razvoja, prije svega nepovoljnijih obilježja u prirodnom (i donekle) mehaničkom kretanju stanovništva, kao i ubrzanog procesa demografskog starenja zahvaljujući kojemu je znatno usporena revitalizacija vojvođanske populacije vlastitim demoreproduktivnim potencijalima«.

Drugim riječima, kontinuiran je pad broja živorođene djece i porast broja umrlih, što rezultira jakim silaznim trendom demoreprodukcije. Tako je, ako se uspoređuju popisna razdoblja od 1961. do 1970. i od 2011. do 2020. broj živorođene djece smanjen za 39%, a broj umrlih povećan za 50,1%. To znači da je prirodno kretanje stanovništva postalo izrazito negativna odrednica ukupnog kretanja stanovništva, odnosno formiranja demografske bilance.

»Sredinom 1980-ih godina, zbog sve nepovoljnijeg dobnog sastava i ostarjelosti stanovništva, završava demografska tranzicija (prijelaz s visokih na niske stope nataliteta i mortaliteta te niske i negativne stope prirodne promjene) i Vojvodina ulazi u posttranzicijsku etapu demografskog razvoja te poprima prevladavajuća obilježja niskonatalitetnog i niskofertilitetnog područja«, ističe Živić.

Uz promjene društvenih normi i običaja i religijskih praksi, užih demografskih i socio-ekonomskih razloga te osobnih činioca, o velikom utjecaju društvenih, političkih pa i ratnih događanja na prirodno kretanje stanovništva svjedoče podaci da je prirodni prirast od 1961. do 1990. bio pozitivan i iznosio 182.506 stanovnika, ali je prirodni pad nakon 1991. godine bio toliko intenzivan (-275.032 stanovnika) da je odredio prirodno smanjenje za cijelo promatrano razdoblje od 1961. do 2020. godine. Drugim riječima, navodi Živić, Vojvodina je u posljednjih šest desetljeća prirodnim putem izgubila gotovo 100.000 stanovnika.

Stoga je, ističe Živić, međupopisni porast broja stanovnika rezultat isključivo većeg doseljavanja od iseljavanja i da njega nije bilo Vojvodina bi ostvarila kontinuiranu ukupnu depopulaciju od 1981. do danas. O tome svjedoče i procjene demografa da će se opadanje broja stanovnika u Vojvodini nastaviti gotovo nesmanjenim intenzitetom.

Priredila: Jasminka Dulić