Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske u svibnju 2021. započeo je proces izrade novog, srednjoročnog akta strateškog planiranja od nacionalnog značaja – Nacrta Nacionalnog plana razvoja odnosa Republike Hrvatske s Hrvatima izvan RH.

O ovome Nacionalnom planu razgovarali smo sa zamjenikom državnog tajnika Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske Dariom Magdićem.

Što je svrha izrade ovoga plana? Čemu će on pridonijeti i koja je njegova vizija?

Svrha izrade je pružiti podlogu za moderan, sustavan, održiv i učinkovit razvoj odnosa Hrvatske s Hrvatima izvan matične domovine. Njegova vizija određena je u odnosu na viziju Nacionalne razvojne strategije Republike Hrvatske do 2030. godine kojom je Hrvatska u 2030. godini konkurentna, inovativna i sigurna zemlja prepoznatljivog identiteta i kulture, zemlja očuvanih resursa, kvalitetnih životnih uvjeta i jednakih prilika za sve. Dakle, naš Nacionalni plan usmjeren je ka viziji Hrvatske kao države u kojoj su Hrvati koji žive izvan njenih granica integralni i punopravni dio hrvatskog društva i kulture te punopravni dio jednoga i nedjeljivoga hrvatskoga naroda bez obzira na njegovu rasprostranjenost diljem svijeta. U skladu s tim idealima, Hrvatska do 2027. godine ostvaruje visoki stupanj razvoja odnosa s Hrvatima diljem svijeta i moderan sustav usluga koji će odgovarati njihovim potrebama te time pridonositi jačanju zajedništva hrvatskoga naroda u svrhu ukupnog razvoja i napretka Hrvatske. Ostvarenjem naših ciljeva odnosno vizije, Hrvatska će osigurati da sve posebnosti Hrvata izvan matične domovine predstavljaju razvojni potencijal Hrvatske u odnosu na jačanje globalne prepoznatljivosti, demografske revitalizacije kao i međunarodnog položaja i uloge Hrvatske, što se posebice odnosi na susjedne države.

Koji su ključni dionici u okviru ovog Nacionalnog plana?

Dionicima se smatraju nositelji materijalnog interesa u razvoju područja odnosa Hrvatske s Hrvatima koji žive izvan njenih granica, a konkretno u njegovom okviru prepoznaje se i definira pet kategorija ključnih dionika, i to javni sektor, realni sektor, civilno društvo, vjerske ustanove i organizacije te vi – mediji. Na kvalitetu razvoja odnosa Hrvatske i Hrvata izvan Hrvatske kao i uspješnost pretpostavljenih aktivnosti Središnjeg državnog ureda utječu upravo ovi definirani i prepoznati dionici. Uz same dionike, od važnosti je istaknuti pet formiranih i prepoznatih temeljnih ciljanih skupina koje su grupirane i klasificirane sukladno povijesnim, socioekonomskim, demografskim, psihosocijalnim i drugim specifičnostima. Riječ je o Hrvatima u Bosni i Hercegovini, hrvatskoj nacionalnoj manjini koja živi u dvanaest europskih država, hrvatskom iseljeništvu/dijaspori, povratnicima i useljenicima iz hrvatskog iseljeništva/dijaspore te građanima u Hrvatskoj. Prve tri navedene ciljane skupine predstavljaju tri kategorije Hrvata izvan Hrvatske prepoznate Zakonom ali i strateškim okvirom, a kategorizirane su sukladno povijesnim, socioekonomskim, pravnim i drugim društvenim posebnostima. Kada govorimo o povratnicima i useljenicima iz hrvatskog iseljeništva/dijaspore, moramo istaknuti kako ova ciljana skupina još nije definirana zakonodavnim okvirom, ali je precizirana s aspekta politološke struke te javnom politikom koja je usmjerena prema poticanju povratka i useljavanja hrvatskog iseljeništva/dijaspore. Povratnici i useljenici ovim se Nacionalnim planom, a u skladu s istraživanjima naše akademske zajednice, označuju kao ciljana skupina koja remigrira u Hrvatsku. S obzirom na izrazitu važnost politike poticanja povratka i useljavanja hrvatskog iseljeništva/dijaspore te pozitivan trend njihove remigracije, označujemo ih kao jednu od temeljnih u ovom Nacionalnom planu. Peta navedena ciljana skupina jesu građani Hrvatske koji se također označuju kao ključni za razvoj ovog područja, a posebno kada su u pitanju tijela javne vlasti od kojih se očekuje proaktivni pristup u svim procesima odnosnim na unaprjeđenje odnosa hrvatskih institucija i organizacija s Hrvatima izvan Hrvatske. Svi Hrvati pripadnici su jednoga nedjeljivoga naroda te je izrazito važno da naši građani osjete povezanost s pripadnicima svojeg naroda koji živi izvan granica Hrvatske kao i da se uključe u provedbene aktivnosti budući da je to ključno za jačanje hrvatskog zajedništva i povezanosti s Hrvatima gdje god oni živjeli.

Koje je trajno opredjeljenje javne politike Hrvatske prema Hrvatima izvan matične domovine?

U suvremenim okolnostima, kada je Hrvatska ostvarila članstvo u Europskoj uniji i drugim važnim međunarodnim asocijacijama, modernizacija hrvatskoga društva i samih institucija te jačanje povjerenja u institucije kao i jačanje horizontalne komunikacije, nužan su uvjet stabilnog i trajnog položaja Hrvatske u globalnom kontekstu. Procjenjuje se da danas izvan Hrvatske živi oko četiri milijuna Hrvata različitog položaja i statusa u državama prebivališta. Hrvati koji žive izvan granica Hrvatske su tako diljem svijeta stekli životno, radno i poslovno iskustvo koje može olakšati napore ka bržem razvoju i napretku Hrvatske. Upravo je stoga trajno opredjeljenje javne politike Hrvatske jačati položaj Hrvata u Bosni i Hercegovini, jačati položaj hrvatske nacionalne manjine u država u kojima živi te zajedništva domovinske i iseljene Hrvatske, kao i jačanje i unaprjeđenje suradnje sa svima njima, uspostavljanje veza te stvaranje poticajnog okruženja i uvjeta za povratak i useljavanje hrvatskih iseljenika i njihovih potomaka u Hrvatsku, pri čemu su najzahtjevniji procesi oni koji se odnose na samu integraciju povratnika hrvatskih iseljenika i njihovih potomaka.

Zbog čega je ovaj Nacionalni plan važan i za Hrvate koji žive u Srbiji?

Pripadnicima hrvatskog naroda u Srbiji, kao izrazito važnoj ciljanoj skupini, ovaj Nacionalni plan trebao bi osigurati pozitivne odgovore na brojna pitanja i izazove s kojima se suočavaju. Brojna su pitanja prepoznata ovim strateškim aktom. Pri tome prvenstveno mislimo na provedbu definiranih mjera koje predstavljaju svojevrsne načine ostvarenja posebnih ciljeva ovog Nacionalnog plana. Posebni ciljevi odnose se na pripadnike hrvatske nacionalne manjine i usmjereni su na zalaganja za bolju zaštitu, unaprjeđenje statusa i položaja hrvatske nacionalne manjine u Srbiji, jačanje institucija i organizacija Hrvata u Srbiji, poticanje na uključivanje u društveni život u svojim lokalnim zajednicama, projekte očuvanja i razvijanja kulturnog i nacionalnog identiteta, te učenje i poučavanje hrvatskog jezika kao i brojne druge aktivnosti definirane kako Nacionalnim tako i Akcijskim planom. Sve to trebalo bi pridonijeti snažnijem osjećaju pripadnosti hrvatskom narodu, povezanosti s Hrvatskom, biti u korist povećanja kvalitete svakodnevnog života, te globalne prepoznatljivosti Hrvatske kao i njezina međunarodnog položaja i uloge.

Zvonko Sarić