Po uzoru na Gimnaziju Svetozar Marković, a potom i Politehničku školu, prije četiri godine Medicinska škola u Subotici priključila se srednjim školama u kojima se nastava odvija na hrvatskom jeziku. Praksa je nastavljena svih narednih godina, te je svake godine otvoren po jedan odjel na hrvatskom jeziku, a u ponudi za sljedeću školu godinu je smjer fizioterapeutski tehničar.

Prva generacija završava srednju školu, te su tako oni prvi maturanti hrvatskog odjela u Medicinskoj školi u Subotici. Iako ih je prije četiri godine kada su kao prvi zakoračili u nastavu na hrvatskom, pratio strah i neizvjesnot, danas su tu ponos i radost.

Prvi maturanti na hrvatskom jeziku

Razrednica im je od prvog dana profesorica kemije Jasna Bešlić, koja im je bila velika podrška i oslonac.

»Bila sam izuzetno počastvovana time što sam dobila priliku biti razrednica prvom odjelu na hrvatskom jeziku. Interesiranje učenika za ovu školu je uvijek bilo veliko, te nam znači da imamo i nastavu na hrvatskom. Oni su kao prvaci bili vidno uzbuđeni, ali to je uvijek prisutno tijekom prvog polugođa. Djeca su bila zainteresirana za sam smjer medicinska sestra – odgajatelj, što se kroz ove četiri godine i potvrdilo. Kao razred su se jako lijepo uklopili, a i sama sam se trudila izgraditi s njima zajedništvo i međusobno poštovanje«, priča Bešlić i pojašnjava kako su svi profesori koji su s njima radili, učili ih i sudjelovali u njihovom obrazovanju i odgoju ponosni na njih.

»Oni su danas izrasli u mlade, zrele ljude. Kolege su često govorili kako su s njima posebni sati. Tamo je uvijek pozitivna i radna atmosfera, kao i oni sami, a tome je pridonio i kućni odgoj. Tijekom protekle četiri godine imala sam i izuzetnu suradnju s roditeljima, a iz svega toga možemo vidjeti da se o toj djeci vodi računa. Danas raditi s takvim mladim ljudima i surađivati s roditeljima i kolegama koji rade s njima je veliki benefit i dodatni poticaj za rad«, rekla je sugovornica.

Prvi odjel na hrvatskom u ovoj školi broji 15 učenika, a već narednih godina odjeli na hrvatskom jeziku su rasli, što je po riječima Jasne Bešlić pokazatelj da je odluka krenuti u nastavu na hrvatskom bila dobra. Ocijenila je to dobrim i za zajednicu, ali i obrazovanje općenito.

Biti svoj

Neki od njih školovali su se od prvog razreda osnovne škole na hrvatskom jeziku, a među njima je i Josipa Horvacki iz Đurđina.

»Od samog početka se obrazujem na hrvatskom jeziku i drago mi je što su me roditelji tako odgojili i usmjerili. Budući da sam bila u cjelovitoj nastavi na hrvatskom jeziku, jezik mi nije bio nikakav problem. Na početku je bilo nedoumica za pojedine stručne izraze, ali se to vrlo lako, uz stručne profesore razriješilo. Možda bi mi bilo teže da sam nastavila na srpskom, ali ni srpski jezik nam nije stran. On se redovito izučava u nastavi na hrvatskom, ali ipak gradivo, a osobito književnost, se razlikuje. Danas sam zahvalna i sretna što sam ostala pri svome«, kaže Josipa i pojašnjava kako je ona nastavila svoj put iz osnovne te je sudjelovala i na raznim izvannastavnim natjecanjima.

»Ništa od toga ne bi bilo da nemamo stručne predavače. Tu želim istaknuti profesoricu hrvatskoga jezika i književnosti Morenu Rendulić, koja nas je potaknula da se uključimo na razna natjecanja, ali je i uspjela cijelom razredu približiti hrvatski jezik i svi smo ga zavoljeli«, priča Josipa koja će srednju školu pamtiti, kako je rekla, po druženju, učenju, zabavi i divnim profesorima.

»Zaista, mogu reći da ću u svom sjećanju ponijeti divne profesore od kojih smo puno toga naučili, vidjeli, iskusili. Naš smjer se uglavnom bazira na djeci i za djecu i puno toga smo naučili i o vrtiću, jaslicama. Naravno da je tijekom ove četiri godine bilo i bolnice i pacijenata, ali mi smo generacija koju je zahvatila korona, pa smo bili uskraćeni za dosta toga«, priča Josipa i nabraja brojne prednosti cjelovite nastave na hrvatskom jeziku: »Naš manji odjel vidim kao prednost, jer nam je bilo odlično tako. Profesori nas sve mogu saslušati, imamo ih vremena pitati sve što nas zanima, te je bilo zabavnije i lakše. Imali smo razne mogućnosti i ponude za putovanje, manifestacije, besplatne udžbenike, natjecanja i slično. Iskreno, vrlo pozitivno iskustvo smo imali kroz ove četiri godine. Mogu slobodno reći da nas svi profesori vole kao razred, jer, kako navode, mi smo mali složni razred, lijepog odgoja i strpljivi za sve, pa su, kad god nam je bilo potrebno, i profesori i ravnateljica izlazili u susret«.

Pozitivno iskustvo

Budući da su bili prva generacija, udžbenici na hrvatskom nisu bili kompletirani, ali su se snalazili, kako profesori tako i učenici. Pojedine stručne udžbenike su dobili iz strukovnih škola iz Hrvatske, ali, kako je sugovornica rekla, nikada nije bilo problema oko toga. Sve su uspjeli naučiti i planirano uraditi, te doći do mature.

Josipa se još nije opredijelila što će dalje.  »Još uvijek nisam sigurna što dalje, ali i ako budem nešto upisivala bit će na hrvatskom jeziku, jer želim zaokružitu tu cjelinu i jednostavno se sada ne mogu zamisliti da učim i radim na drugom jeziku. Ako je potrebno, spremna sam i pauzirati jednu godinu i pronaći sebe, što se, eto, još nije dogodilo, ali nadam se da hoće«, kaže Josipa Horvacki.

Među maturantima srednje Medicinske škole je i Teodora Horvat, koja je nakon osnovne škole Matija Gubec u Tavankutu na srpskom jeziku upisala srednju na hrvatskom.

»Nastavu na hrvatskom jeziku odlučila sam upisati prvenstveno jer je smjer koji sam željela upisati bio na hrvatskom jeziku. U osnovnoj školi nastavu sam pohađala na srpskom, pa mi je ovo bila sjajna prilika i novina da srednju pohađam na hrvatskom jeziku. Istina, prvo sam se plašila kako ću, kada se nikada ranije nisam služila tim jezikom, ali sam shvatila kada je škola počela da to nije ništa strašno. Moram priznati, hrvatski mi je sada omiljeni predmet u školi! Smatram da nisam nimalo pogriješila što sam upisala nastavu na hrvatskom jeziku. Naučila sam puno novih stvari, riječi, upoznala kulturu i povijest svog naroda«, priča Teodora i dodaje po čemu će pamtiti srednju školu: »Zauvijek ću pamtiti maturalnu ekskurziju koju nam je organiziralo Hrvatsko nacionalno vijeće, kada smo išli u Bosnu i Hercegovinu. Mislim da je sjajna prilika za sve buduće srednjoškolce da upišu nastavu na hrvatskom jeziku jer smo mali odjeli, svi se sjajno slažemo i družimo, a uz sve to ide se na razne dodatne ekskurzije i druženja«.

Teodora dalje planira stažirati u vrtiću, a kasnije se nada kako će se uspjeti i zaposliti i raditi ono što voli i za što se školovala.

Ž. V.