Širom Vojvodine

Patina karlovačkog obiteljskog podruma

»Nakon čitanja vrlo pozitivnih osvrta na podrum Probus, bili smo ushićeni što ćemo kušati tamo vino i sami. Nakon šetnje od 10-15 minuta od središta grada, adresu smo lako pronašli i vidjeli čovjeka u dvorištu. To je bio Verin sin Darko, koji nas je, bez ikakve najave i rezervacije, pozvao na kušanje vina u obiteljskom podrumu. Uslijedila su dva sata tijekom kojih smo degustirali sedam vina i dvije rakije, učeći o procesu nastanka vina i obiteljskoj povijesti u veselom razgovoru. Vrlo preporučamo.«

To je samo jedan od ukupno 184 komentara posjetitelja podruma Probus, koji se nalazi na američkoj mrežnoj stranici za planiranje putovanja Trip Advisor. Činjenica da ova vinarija na popularnoj stranici ima gotovo isti broj recenzija kao i sami Srijemski Karlovci, u kojima se nalazi, govori o posebnosti mjesta u Ulici Karlovačkog mira broj 40. Neke od tih posebnosti nam je dočarala Vera Svinjarević-Mecing, glasnogovornica obiteljske vinarije i podruma Probus, čiji je vlasnik njezin sin Darko Mecing.

Posjetitelji su bogatstvo

Dičeći se uspomenama koje ostavljaju brojni posjetitelji podruma, Vera kaže da dobra prezentacija vinarije i vina putem društvenih mreža i specijaliziranih stranica za putovanja dovodi ovdje goste odasvud. »Indija, Vijetnam, Češka, Hong Kong, SAD, Mađarska, Izrael, Ukrajina, Rusija, Indonezija, brojni posjetitelji iz Hrvatske… Ugostiti one koji o vama govore na ovaj način je pravo bogatstvo koje želim sačuvati i oplemenjivati. Važno je da goste primate uz osmijeh i od srca, što nastojim činiti«, kaže Vera. Njezina prezentacija obiteljskog podruma koji se nalazi u očuvanoj tradicionalnoj srijemskoj kući staroj oko 250 godina, kreće od imena.

»Kada radoznalcima kažem da ime podruma nema veze s glagolom 'probati', krenem s pričom o širenju vinske kulture i kažem da je rimski car Marko Aurelije Prob prvi posadio vinovu lozu u III. stoljeću. Legenda kaže da je legije, kad nisu ratovale, tjerao da rade u vinogradu, no kako vinograd traži slugu a ne gospodara, vojnici nisu voljeli taj posao, te su problem riješili tako što su ubili cara. Kada su carevo mrtvo tijelo stavili na vatru, iz vatre je izletio orao, što je bio znak da je rimski car bio božanstvo, a vojnici su, tužni i nesretni što su ubili boga, svoju tugu utapali u vinu. Poslije su se vratili ratu, a vinova loza je ostala ovom podneblju, kao i ime Probusa, naše gore lista, koji je rođen u tadašnjem Sirmiju 232. godine prije Krista«, objašnjava Vera.

Obiteljska vinogradarska i podrumarska tradicija s kraja XVII. i početka XVIII. stoljeća rezultirala je kvalitetom gajenja vinove loze i pravljenja vina u, što domaćica posebno podcrtava, danas maloj obiteljskoj vinariji.

»Na godišnjoj razini proizvedemo do 17.000 litara vina. Ono što pijem ja, piju i moji gosti, bez zamki, prijevare i stranputica visoko industrijaliziranog vinarstva. Želim da naši kupci i posjetitelji ovdje osjete starinu, patinu karlovačke vinske priče. Kuća s podrumom pripadala je pokojnom suprugu Matiji i njegovom ocu Đuri. Nisam je prodala jer sam u njoj vidjela perspektivu«, objašnjava Vera.

Opisujući obiteljski posao, kaže da je Darko, koji živi u Petrovaradinu, inženjer zaštite okoliša.

»Ipak, sin se sam usmjerio u ovom pravcu. S djedom Đurom je naučio voziti traktor, a i ja sam dijete vinogradara i vinara. Imamo 4,5 ha vinograda u poznatom fruškogorskom vinogorju, stiješnjenom između istočnih padina Fruške gore i Dunava. Proizvodimo talijanski rizlig, pinot blanc, bijeli burgundac, rose, a od crnih vina crvenu frankovku i merlot, te, za Srijemske Karlovce tako poseban, crveni i bijeli bermet. Bila sam kuma svim našim vinima. Talijanski rizling sam nazvala Aurora, pinot blanc daje nam Veneru, rose je Rosalibi, crvena frankovka – Fortuna, merlot sam nazvala Imperia, crveni bermet je Avantura, a bijeli se zove Zanos. Nekoliko vrsta naših voćnih rakija prodajemo u ručno slikanoj ambalaži«, dodaje Vera, ponosno pokazujući butelje na policama.

Poštenje i tradicija

Navodeći da je obiteljska vinska priča poštena i tradicionalna – Verini djed i pradjed su također dio nje – ona napominje da je kći Snežana magistra farmacije i da s obitelji živi u Bilju.

»Diplomirana sam ekonomistica koja je, kao negdašnji djelatnik financijske policije, nakon 38 godina i četiri mjeseca odnedavno u mirovini. Za kuću imam velike planove, razmišljam o uređenju dvorišta kako bi se i tu mogla degustirati vina. No, polako, sama sam, sin je zauzet vinogradom, snaha radi, a kći nije sa mnom. Ni za vinograd danas nije lako moguće naći radnu snagu«, dodaje.

Ova mala obiteljska vinarija se dobro drži među »velikim igračima« vinarstva i politike, kakvih je u fruškogorskom vinogorju puno, sve više. Među njima su i ogromni vlasnici vinograda i podruma, vladajući na domaćem vinarskom tržištu. Iako svaka vinarija ima iste oznake i čini, se, dobru promidžbu, Vera primjećuje kako se u turističkoj promidžbi Karlovaca probijaju najprije veliki, dok mali ostaju po strani, navodeći kako ne želi biti dio industrije koju nameću velike vinarije.

»Stari Karlovčani, među njima i brojnih Hrvati, kao što je bio moj otac, te susjed pokojni Slavko Kiš i ostali, radili su svoj posao. 'Veliki' su osvanuli preko noći, no takve vinarije nemaju 'tananu dušu' koju se svim silama ovdje trudimo očuvati«, odlučna je Vera.

Demonstrirajući degustaciju, izgovarajući »živjeli« na jezicima svojih posjetitelja, energična Vera Svinjarević-Mecing kaže da vino Probus prodaje svojim posjetiteljima – vinskim turistima, kao i dugotrajnim lokalnim kupcima koje Darko opskrbljuje: novosadskim i beogradskim vinotekama, restoranima, gotovo sve po preporuci.

Autentično okruženje

Nije moguće Probus odvojiti od vrlo autentičnog okruženja ostalih objekata u Ulici Karlovačkog mira. S jedne strane je uzvišenje s kapelom Gospe od mira, s druge brdo Kalvarija sa starim križnim putom i kapelom sv. Jakova. Vera dodaje, osvrćući se na cijeli opis svojega posla, kako se javno zna da je Hrvatica i katolkinja te da je i djecu tako othranila.

»Morate zadržati sebe. Jako je važno znati tko ste i što ste i da ste tako djecu othranili. Nisam birala ni vjeru ni naciju. Po roditeljima sam to dobila, tome pripadam i to poštujem. Tako sam naučila i djecu. Bogu hvala. Ima nas i ne damo se«, dodaje.

Gosti, kako navodi, često spajaju posjet kapeli Gospe od mira s posjetom vinariji. Tu bi Vera htjela vidjeti napredak suradnje s osobama zaduženim za vođenje u kapeli, koja nije na raspolaganju za turiste onoliko koliko bi morala biti.

»Kapela ima dušu i ogroman, nepojmljivo velik povijesni značaj, a nakon obnove 2008., koja nije bila kvalitetna, vlaga i dalje prodire u nju, a kupola prokišnjava. Turistička priča je u unutrašnjosti vrlo reducirana«, sugerira Vera.

Ipak, moto njezinog života i poslovanja je »biti vispren i imati zdravu pamet«.

»Zbog prirode svog negdašnjeg posla u financijskoj policiji sam to naučila i primjenjujem i dalje. Uz osmijeh i raširene ruke«, zaključuje ona.

Marko Tucakov / Foto: novisad.travel