Tema

Povijest je zaslužila ne biti zaboravljena

Knjiga Rimokatolička crkva Svi Sveti u Kucuri: 160 godina od izgradnje crkve imala je predstavljanje prije mjesec i pol, a naklada je već gotovo nestala. Pitali smo, stoga, autora, kako je došao na ideju i što je bio povod za pisanje ovoga djela, koje na 158 stranica predstavlja povjesnicu kucurske rimokatoličke crkve i župe.

»Predsjednik sam Pastoralnog vijeća već drugi mandat. Kada je 2009. godine slavljena 150. obljetnica izgradnje crkve, priređena je samo izložba fotografija o crkvi i župi, a većina sredstava je bila usmjerena u rekonstrukciju crkve. Deset godina kasnije slavili smo 160. obljetnicu crkve, svečanom misom koju je predvodio mons. József Miocs i Pastoralno vijeće nije se zadovoljilo samo izložbom, te se tada došlo na ideju da ne bi bilo loše imati i publikaciju koja će tematizirati povijest crkve i župe. Udružio sam se u toj ideji s pokojnim Károlyom Müllerom, stalnim đakonom koji je služio u Vrbasu, budući da je on radio u medijima, a i objavio je nekoliko knjižica iz lokalne povijesti. Spoj dobre ideje, mojih mogućnosti da radim na knjizi i otvorenih arhiva župe i Subotičke biskupije pridonijeli su ostvarenju ovoga pothvata«, objašnjava Anto Nedić.

On navodi da je sakupljanje materijala u selu, u vidu fotografija, krenulo odmah, usporedo s pisanjem tekstova na osnovu materijala iz arhiva.

»Uplašio sam se da neću imati dovoljno kvalitetnog materijala za publikaciju, jer je do sada objavljeno nekoliko knjiga o Kucuri i njezinoj povijesti, no rimokatoličkoj crkvi je posvećena po jedna ili dvije stranice, što je svakako nedostatno za upoznavanje samoga objekta i razumijevanje života ovdašnjih rimokatolika. I zbilja, gdje god sam otišao, pomoć nije izostala. Veliko olakšanje je bilo to što sam imao osigurano financiranje tiskanja knjige iz proračuna župe«, kaže Nedić.

Opisujući prilike u samom selu i rimokatoličkoj župi, on se prisjetio svojega doseljenja u Kucuru 1992. godine:

»Tu, u dominantno rusinskoj grkokatoličkoj sredini sam se oženio. Često sam slušao termine ‘mađarski Uskrs’ i ‘mađarski Božić’, koji su ciljali na katoličke pojmove. U sredini iz koje potječem, a to je bosanska Posavina, takvo što nisam nikada čuo. O Rusinima se, dakle, u Kucuri, zna gotovo sve, od kolonizacije do današnjega dana, no kada su Mađari, koji i dalje čine pretežito stanovništvo katolika rimskog obreda došli u selo i pod kojim okolnostima, to uopće nije poznato. Bojim se da ovim svojim djelom ni ja nisam došao do tog odgovora. A odgovori do kojih jesam došao su tu da otrgnu od zaborava činjenice koje sam saznao.«

Vezanost za crkvu

Vjerski mozaik Kucure čine grkokatolička crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije, srpska pravoslavna koja je posvećena istom patronu, rimokatolička Svih svetih i evanđeoska kršćanska crkva. Najbrojniji su grkokatolici, iza kojih slijede pravoslavni, pa rimokatolici i protestanti. Selo je iznimno nacionalno i vjersko mješovito, te, naš sugovornik ne pozna više od pet obitelji koje su u potpunosti rimokatoličke. »Najčešće je riječ o Mađarima koji su oženjeni Rusinkama. Budući da zajednice dvaju katoličkih obreda pripadaju istoj Crkvi, nije neobično da se crkva Svih svetih napuni vjernicima na blagdan sv. Antuna. S druge strane, iako po statističkim podatcima župu Svih svetih čini 400-500 osoba, na Uskrs je samo njih oko 80 bilo na misi, dok nas običnom nedjeljom ima svega 25-30. Polako sam se naviknuo na takvu situaciju, no šok je bio vrlo velik, jer je na nedjeljnim misama u crkvi u mojoj rodnoj Tolisi bilo i do 2.000 vjernika, iz pet okolnih sela koja čine župu«, kaže Nedić.

On s posebnim ushićenjem opisuje nedavne projekte obnove crkve.

»Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća već smo se naviknuli na vlažnu crkvu, dočekavši izolaciju tek 2005., no ona nije potpuno zaustavila širenje vlage. Sve do 2013. godine prihodi od crkvenog zemljišta bili su nestabilni. Tada su postali stabilniji, pa se sredstvima od zakupa crkvenoga zemljišta moglo početi ozbiljno planirati obnavljanje. Uz pomoć iz Subotice i pozajmicu župe iz Zmajeva, to je i učinjeno. Kada je sređena unutrašnjost, na red je došla i vanjština crkve, i to je također urađeno. Kada god bi se na crkvi nešto radilo, tu su bili vjernici da pomognu. Nažalost, župni dom je prazan, i vrlo slabo korišten, jer već više od desetljeća ovdje ne stanuje svećenik, niti se to uskoro može očekivati. Slična je situacija i u susjednom Savinom Selu, gdje postoji katolička molitvena kuća posvećena Srcu Isusovu, a za naša dva mjesta i Vrbas pastoralno je odgovoran vrbaški župnik vlč. Károly Szabady. On u Kucuru dolazi samo nedjeljom, blaganima i po potrebi«, kaže Nedić.

Hrvati u Kucuri

Iako se prije dvadesetak godina skoro 50 mještana Kucure izjasnilo kao Hrvati, Nedić kaže da poznaje smo nekoliko obitelji kucurskih mještana Hrvata doseljenih iz Bosne. Navodi i da su, zahvaljujući jakoj industriji u obližnjem Vrbasu, postojale ekonomske migracije, ali i udavanje Hrvatica (opet uglavnom iz Bosne) za mještane Rusine i Mađare.

»I moja djeca Anamarija, Ivan, Marko, Nikola i Katarina su napola Hrvati, a napola Rusini, budući da sam oženjen Oksanom Mudri, koja je kći cijenjenog grkokatoličkog svećenika o. dr. Vladimira Mudrog«, kaže Anto Nedić.

Pitali smo ga i klasično vojvođansko pitanje: kako se živi u Kucuri? Nije optimist, sudeći po odgovorima.

»Kao i u cijeloj Vojvodini, i ovdje kuće ostaju prazne. Vrbas je bio vrlo jak industrijski centar, no veliki broj ljudi je izgubio posao, što se onda osjetilo i u susjednim mjestima. Kucura je mirno selo u kojem se mirno živi, gdje se ljudi bave poljoprivredom, iako je poznato da je to vrlo teško ukoliko se oslonite na svoj mali posjed, a samo za nijansu lakše ukoliko se upustite u neizvjestan zakup državne zemlje. Mjesna zajednica nema nadležnosti i društveni život i funkcioniranje su ispolitizirani. Ukoliko to ne osjetite na kvaliteti ceste Vrbas – Kucura, osjetit ćete u samom selu«, kaže Nedić.

Naš sugovornik, pedesetšestogodišnji magistar prava, zaposlen u mesnoj industriji Supermix plus u Kucuri, ipak je vrlo sretan čovjek. Njegovom zadovoljstvu izvor je u supruzi i djeci: kćeri koja pohađa doktorski studij fizike u SAD, troje studenata u Beogradu te najmlađom kćeri srednjoškolkom.

Marko Tucakov / Foto: Wikipedia