Iznimno nadareni i glumi apsolutno predani doajen hrvatske kazališne i filmske scene, glumac Vanja Drach, rođen je u Bošnjacima, 1. veljače 1932. godine. Diplomirao je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu 1956. godine, te je potom bio član Dramskog kazališta »Gavella« od 1955. do 1956. godine. Od 1957. – 1981. član je HNK u Zagrebu, da bi nakon toga postao slobodnim umjetnikom. Kao takav, najviše je udjela svog raskošnog glumačkog talenta podario znamenitom Teatru u gostima (Relja Bašić), a često je nastupao i u Teatru ITD, Tuzli, Osijeku, Varaždinu i nebrojeno puta na Dubrovačkom i Splitskom ljetnom festivalu. Specijalizirao se u klasičnom antičkom repertoaru grčkih klasika, Shakespeareovim likovima, interpretacijama Molierovih komedija te Krležinom opusu. Dobitnik je nebrojenih nagrada za interpretaciju hrvatskih i svjetskih likova kazališne scene, a što se filmskoga angažmana tiče, ovom bismo prigodom posebice istakli njegova maestralna ostvarenja u filmovima: »H-8« Tanhoffera, »Carevo novo ruho« Babaje, »Za sreću je potrebno troje« – Rajka Grlića, te u brojnim kratkometražnim celuloidnim ostvarenjima B. Majera, Vatroslava Mimice, Tribusonove i D. Marušića. Poklonici TV-medija s užitkom su ga gledali u ostvarenjima poput »Bijeg« (Ž. Masarić,  1983.), »U pozadini« (Puhovski, 1992.) ili serijama poput već kultne »Dirigenti i muzikaši« Kreše Golika iz sada već tako (srećom) davne, 1991. godine.