Kolumne
Lijevo, desno
Srbija je balkanska država koja je u najvećoj mjeri nazadovala u području provođenja demokratskih reformi, pokazuju podaci objavljeni u izvješću nevladine organizacije Freedom house pod nazivom »Zemlje u tranziciji – Od slabljenja demokratije do autoritarne agresije«.
U izvješću se navodi kako Srbija, treću godinu zaredom, ne spada u kategoriju demokratskih država već među hibridne režime u kojima je, prema navodima ove organizacije, vlast zasnovana na autoritarizmu kao posljedici nepotpune demokratske promjene.
Iznijete tvrdnje potkrijepljene su analizom sporazuma koji je potpisan uoči izbora 3. travnja između vladajuće stranke i dijela oporbe. Potpisano je, izbori su prošli, ali njihov konačni epilog se još ne nazire.
Razgovara se, taktizira, pregovara, ponovno glasa na nekim biračkim mjestima, možda će se ponovno glasati za (pre)vlast u glavnom gradu, razilaze se u stavovima koalicijski partneri, razgovaraju najljući politički protivnici…
I zadržat ću se kod tih najljućih političkih protivnika. Znate već: mislim na razgovor Đilasa i Vučića. Dovoljno je bilo da ovaj prvi samo glasno izgovori da bi popričao s onim drugim, pa još kada je drugi prihvatio ideju prvoga eto teme za žučne rasprave, diskusije, prozivke, teorije zavjere, spominjanje stranog utjecaja, nagađanja…
Hoće li konačni epilog razgovora spomenute dvojice biti novi beogradski izbori i ako ih bude, kada će Beograđani opet izaći na birališta i na koncu što bi moglo donijeti ponovljeno glasanje?
Jedna od teorija (za to što će se dogoditi) je i nova moguća vladajuća koalicija Vučića i Đilasa. Trebao bi taj savez neutralizirati desnicu koja, da podsjetim, bez socijalista ima skoro 40 zastupnika. Naravno, neće se to dogoditi samo od sebe, već bi cijelu priču trebao pogurati »strani faktor«. Naravno, potaknut vlastitim interesima, koje je dodatno pojačao rusko-ukrajinski rat i kolebanje Srbije da se izjasni na kojoj stolici sjedi.
Usudit ću se reći kako mi ova teorija djeluje skroz suludo i usudit ću se podsjetiti vas kako naši političari vlast ne daju čak i ako to znači odstupiti od nepokolebljivih principa. Ili jasnije: možda je najizvjesnija vlast starih političkih partnera.
Z. V.
