Na današnji dan je 1886. godine preminuo nedvojbeno najbitniji instrumentalistički virtuoz klasične glazbe (uz, eventualno, velikoga violinista i skladatelja Paganinija), Francz Liszt. Briljantni tehničar na glasoviru, vrsni i inventivni skladatelj i aranžer, Liszt potječe iz mađarsko-njemačke obitelji, i premda ga Mađari svojataju (s pravom) kao »svoga čovjeka« on je u životu veoma rijetko i relativno slabo govorio mađarski jezik. Liszt je bio i ekstremno talentirani ravnatelj, a osim glasovira je sjajno svirao još najmanje pet glazbala. Zanimljiv je podatak i taj da je 1846. godine koncertirao i u Zagrebu i doživio veliki uspjeh, kao i, uostalom, gdje god je nastupao.
   Liszt je kao inicijator i utemeljitelj novih putova stajao i stoji u povijesti glazbe na početku svekolikoga glazbenog razvoja druge polovice 19. stoljeća. Osim što je stvorio nedostižan pijanistički stil, on nastavlja Berliozov projekt programske glazbe i pokreće nove smjerove u crkvenoj glazbi. Najglasovitija su mu djela: simfonijske pjesme (»Les Preludes«), simfonije (»Faust«, »Dante«), te brojne klavirske kompozicije, poput, primjerice neponovljive »Mađarske rapsodije«. Pisao je i mise, oratorije i kantate. Istinski genij, kako god da se uzme.