Kako uz druge velike crkvene blagdane, tako i uz Uskrs vezani su mnogi narodni običaji bački Rvata Bunjevaca, koje ljubomorno čuvamo i prinosimo tradiciju na mlađe naraštaje do današnji vrimena.
Fotografija koju objavljujemo čuva i svidoči tradiciju jednog vika moje obitelji Tumbas. Uoči uskrsnog Vodenog ponediljka slikali su se braća kod fotografa Pere Deaka, što je utisnuto na fotografiji, koja se nalazila kod Trga Zrinskog i Frankopana, na sadašnjoj lokaciji Mlične pece. Na sliki, sad meni na uspomenu, stoje moj dida Ivan i brat od strica Stipan, koji je bio stariji rođeni brat Peri (Haji), side Kazimir, Antun (Gavran) i Josip. Na poleđini slike piše ko su polivači (njeva imena), da je drugi dan Uskrsa, odnosno Vodeni ponediljak. Cigurno u tim vrimenima (tako lipo opravljenim) jednom dilu nji nije bilo teško doć u varoš po pravu sa Šebešića, tačnije s Malog tavankutskog puta, karucama upregnutim uparenim ždripcima uboksanim sersamom. Veseli su cigurno bili, jel Stipan je bio svirac škulovan u Pešti, dok je brat Josip sviro po svatovima. Uvatio se i Pere tamburice ko deranac. Moj dida Ivša, kako ga je znala čitava Frljaza, deko je ždripce. Njegov brat Antun (Gavran) je volio potegnit dobrog vina, a nisu se stidili ni ostali. Jedino je Kazimir imo jednu manu: niko ga nije mogo opit. Prolazili su varoškim sokakima, tad izopravljanim turskom kaldrmom, pa karuce podmazane klepeću, a divojke su otvarale kapije i pendžere veselim i kuražnim polivačima.
Tako ova fotografija dočarava vrime, oblačenje, kulturu i pripadnost.
Ivan Tumbas
