Intervju Intervju

U konkurenciji s političkim strankama

U Mađarskoj se, kao i u Srbiji, 3. travnja održavaju izbori. Na izborima se kandidiraju i predstavnici nacionalnih manjina koji po mađarskom izbornom sustavu mogu, ukoliko prijeđu prirodni prag, osvojiti jedno zastupničko mjesto, a ukoliko ne osvoje blizu 25.000 glasova, dobijaju status glasnogovornika određene manjine u parlamentu sa svim pravima i statusom kao i drugi zastupnici osim prava glasa. Na ovim izborima nositelj liste je Jozo Solga, aktualni glasnogovornik hrvatske manjine u mađarskom parlamentu.

S glasnogovornikom Solgom smo razgovarali o tome kako u Mađarskoj pripadnici manjina sudjeluju u političkom životu.

Kakva je procedura za kandidiranje liste i sudjelovanje predstavnika nacionalnih manjina na parlamentarnim izborima, odnosno ulazak u parlament?

Hrvatska državna samouprava ima pravo na svojoj skupštini u predizbornoj godini postaviti i kandidirati svoju listu narodnosne zajednice. Kandidati na izborima mogu biti kandidati stranke ili neovisni i kandidati narodnosnih zajednica. Hrvatska državna samouprava se u ovom smislu ponaša kao politička stranka jer u Mađarskoj izborni sustav ima 106 izbornih okruga, a 93 mandata se dijeli po listama. To znači da stranke u Mađarskoj i 13 priznatih narodnosti mogu postaviti svoju listu a u ovoj izbornoj godini, na žalost od 13 priznatih manjina, Romi nisu uspjeli postaviti listu.

Zašto nisu uspjeli?

Oni su postavili listu, ali je ona bila osporena preko sudskog postupka i poništena je ta prva lista, a drugu već nisu uspjeli dogovoriti unutar svoje skupštine.

U Hrvatskom glasniku piše kako je i vaša lista osporavana.

Dva puta je bila napadnuta od strane da tako kažem »oporbe« unutar HDS-a. Naime, skupština se sastoji od dvije liste: liste Saveza Hrvata u Mađarskoj i od jedne inicijative iz zapadne Mađarske. Omjer je 23 prema 8 i od strane ovih osam članova skupštine HDS-a je dva puta napadnuta lista, ali nije im uspjelo.

Kako se može napasti lista?

Oni su se žalili, ali nisu baš imali bogzna kakve argumente. Nisu kandidirali nikoga, samo su se žalili da nije pravedno i nije po principima demokracije ali te argumente nadležni nisu uvažili.

Na vašoj listi ima ukupno osam kandidata, a praktično je moguće da uđe samo jedan zastupnik.

Brojnije manjine po postupku i izbornom zakonu bi mogle imati i više zastupnika, ako se prvo prijeđe prirodni prag, a za više mandata treba znatno više glasova. A za ulazak drugog zastupnika u mađarski parlament je potrebno oko 70 do 100 tisuća glasova.

Koliko ima zastupnika mađarski parlament i koliko narodnosnih zastupnika od toga?

Parlament ima 199 zastupnika. Ravnopravni manjinski zastupnik s pravom glasa oduzima mandat od stranaka, a zastupnici s pravom glasnogovornika bez prava glasa ulaze kao dodatni zastupnici jer nemaju pravo glasa, niti sudjeluju u formiranju Vlade i usvajanju zakona. Tako da smo mi dodani. Ali ako uđe neki manjinac kao ravnopravni s pravom glasa, onda se oduzima od stranke.

Kako se provode izbori i glasanje konkretno za pripadnike hrvatske i drugih manjina?

Kao prvo, trebaju se upisati u registar hrvatskih birača. Kada su lokalni izbori, onda se može glasati i za gradonačelnika i za zastupnike i onda glasač nije ograničen da ne može glasati za stranke. Međutim, na parlamentarnim izborima mora birati – ili će se upisati u registar manjinskih birača i proširiti svoje pravo na izbore za narodnosnu listu ali onda ne može glasati stranački i neće dobiti stranački listić već samo manjinsku listu. Zato mi konkuriramo sa stranakama i zna se da smo hendikepirani u tom smislu. Ustavom je tako prihvaćeno i u Mađarskoj nema političke volje da manjinci odlučuju i o stranačkom životu, ili da na primjer odlučuju o sastavu Vlade.

Jedino odlučuju kada su ravnopravni zastupnici?

Da. Za ove četiri godine možemo reći da je manjinski, konkretno njemački zastupnik, bio presudan glas za dvotrećinsku većinu, a bilo je zbog toga dosta napada od oporbe, budući da je većinom glasao za prijedloge stranke na vlasti.

Vratimo se na registar. Kako se formira birački registar, svaki put pred izbore ili samo jednom?

Birački registar je važeći od početka do kraja i može se uvijek proširivati. Ljudi su se mogli upisati do prošlog tjedna u petak, a ispisati se mogu bilo kada. Mogu se registrirati pismeno ili u mjesnim uredima ili preko interneta.

Osigurava li država Mađarska sredstva za kampanju?

Naš je zahtjev bio da se osiguraju sredstva za registracijsku kampanju koja praktično treba početi odmah poslije izbora prvi dan. Ali, budući da se manjinska državna samouprava kao postavljač liste tretira kao stranka, nema iznimke. Kako dobiju stranke sredstva za kampanju, isto tako i manjinska državna samouprava dobije sredstva i to po broju registriranih. Postoji određena proračunska stavka za 13 narodnosti i jedna trećina se dijeli na 13 strana, a dvije trećine sredstava se dobija po broju registriranih birača.

Koliko ima upisanih u registar hrvatskih birača?

Negdje oko 2.500.

Relativno je to mali broj.

Da, ali na lokalnim izborima smo imali preko 11.000. Budući da je konkurencija sa stranakama, neki misle da im je važniji politički smjer i da glasaju za stranke nego li za hrvatski identitet.

Koliko je bilo prije četiri godine?

Za tisuću manje. Raste taj broj pomalo jer probamo stići u svako naselje i održavati skupove i osvijestiti ljudima da imaju ovo pravo i da njihov glas nije izgubljen ako glasaju za našu listu. Ali je to dosta teško, jer stranke imaju mnogo veći proračun, medijski prostor, plakate, letke...

Surađujete li vi s nekom strankom?

Mi se držimo neovisno u odnosu na stranke. Istina je da stranke ponekad vrše pritiske na nas da ne bismo trebali voditi kampanju za registriranje, jer im oduzimamo birače.

Jeste li zadovoljni ovakvim načinom biranja zastupnika nacionalnih manjina?

Mi smo imali niz prijedloga za garantirano zastupničko mjesto narodnostima. Ako ćemo gledati po reciprocitetu, u Hrvatskoj je znatno manja mađarska manjina i ima pravo na zastupnika u Hrvatskom saboru, ali to na žalost nije ni diplomacija postigla nekim sporazumom da se postigne reciprocitet. Mađarska je ovakav izborni sustav napravila, a naše prijedloge su odbili. Ali su nam dali mogućnost da, ako se osvoji 25.000 glasova onda se može s blažim postupkom ući u parlament. Bilo bi mogućnosti i za Rome, jer oni imaju najviše registriranih – preko 33.000. Njemačka manjina je druga s oko 30.000 upisanih birača, a mi smo treći.

Koliko ima Nijemaca, a koliko Hrvata u Mađarskoj?

Mi procjenjujemo da ima oko 70.000 Hrvata dok po nekim brojkama Nijemaca ima oko 400.000.

Ove godine na jesen će biti popis pučanstva u Mađarskoj. Vodite li kampanju?

Trebao je biti popis prošle godine, ali je Vlada zbog pandemije donijela odluku da se odgodi. Da, vodimo kampanju a kad prođu izbori i ja osobno i HDS će obići svaku regiju, a ići ćemo i preko lokalnih hrvatskih samouprava. Savjet je da lokalne hrvatske samouprave preusmjere određeni dio sredstava za kampanju, a pomoći će i HDS i ja preko svog kabineta.

Koji su bili vaši prioriteti, ciljevi, aktivnosti u protekle četiri godine mandata glasnogovnika u parlamentu?

Glavna zadaća nam je bila izmijeniti i dopuniti zakon o narodnosnim pravima, što smo i postigli i možemo reći s 90% glasova je Mađarski parlament to prihvatio a neke stranke su bile suzdržane, što još nije bilo u povijesti mađarskog parlamenta. To je bila samostalna inicijativa da se naprave okviri da manjinske mjesne samouprave mogu kao partneri funkcionirati s lokalnom samoupravom, odnosno s mađarskim društvom. Također smo radili na obrazovnom sustavu kako bi se osiguralo da se, i tamo gdje nema kritične mase za formiranje grupe u odgoju ili u školstvu razred, treba osigurati dodatni odgoj i školstvo za narodnosne zajednice u tim mjestima. Također smo utjecali na to da ako neka narodnosna samouprava preuzme u svoju upravu lokalnu školu ili vrtić s ovim dobije i imovinu. Također smo osigurali izbornim zakonom da, ako se 25 osoba na popisu pučanstva izjasni pripadnicima dane manjine, imaju pravo osigurati lokalne izbore za narodnosnu samoupravu. Prije je bilo potrebno 30 osoba. Također da se osiguraju i financijska sredstva za funkcioniranje manjinskih samouprava. Tako da je proračun utrostručen u ovom mandatu i ove godine, na izlasku mandata Hrvatska državna samouprava je od 13 narodnosti dobila najveću povišicu za djelovanje, za medije, za svoje ustanove.

Kolika su to sredstva godišnje?

Ako ćemo gledati samo hrvatsku manjinu, onda je to negdje oko pet milijuna eura.

Sredstva se raspodjeljuju za sve potrebe?

To su samo sredstva za ustanove, škole u našoj nadležnosti a nisu uključene katedre recimo, one su van toga. Uključena su tri školska centra, a budimpeštanska je na državnom održavanju.

Što su planovi za sljedeće četiri godine?

Barem da održimo na ovoj razini financiranje. Znamo da je kriza i ne znamo što će biti s ratom u Ukrajini. Svakako da je ono što smo do sada postigli da se ne smanjuje proračun i da ga očuvamo i ako može da se povisi kako bismo mogli zaposliti mlade i obrazovane ljude u našim ustanovama. I dati im takvu plaću da ne trebaju ići na Zapad ili unutar države raditi već da ostanu u hrvatskim ustanovama. I najvažnije: da se infrastruktura za našu djecu poboljša i obnovi, jer ako imamo bolju ponudu za obitelji, za roditelje, onda će radije upisati djecu u naše ustanove nego u mađarske. Konkurencija je velika, planiramo otvoriti kolegij Croaticum za mladež koja se upisuje na sveučilišta i da osiguramo našu mladu inteligenciju da zamijeni nas koji smo već dulje u tome. Kolegij se planira otvoriti u sveučilišnim središtima Budimpešta, Pečuh i ako bude mogućnosti u Sambotelu gdje većinom žive Hrvati.

Kakvi su Vaši uvjeti rada kao glasnogovornika? Imate li svoj ured, tajnicu?

Mi imamo ista prava kao i svaki parlamentarni zastupnik, jedina je razlika što nemamo pravo glasa na plenarnoj sjednici. Sredstva koje dobije jedan parlamentarni zastupnik dobijamo i mi, kao i mogućnost formiranja svog kabineta, možemo zaposliti i plaćati savjetnike, troškovi nam se plaćaju, tako da je stopostotno zagarantirano primanje kao i svakom zastupniku. Unutar narodnosnog odbora pri parlementu glasamo za prijedloge i ako incijativa odbora ide za izmjene i dopune nekih zakona koji se vežu za narodnosne zajednice.

Bavite li se samo pitanjima koja se vežu za narodnosne zajednice ili se bavite i drugim općim temama?

Normalno da se bavimo općim temama, jer smo članovi mađarskog društva i bavimo se i drugim zakonima koji utječu na nas. Mi biramo na raspravi na dnevnom redu koji zakon da se proširi i ide na raspravu kao narodnosna dnevna točka. Dobijemo od Vlade ili parlamenta koji zakoni su predloženi za raspravu i onda se može uputiti inicijativa.

Stručnjak za javnu prosvjetu

Jozo Solga je rodom iz Šeljina, mjesta na jugu Mađarske samo 6 km udaljenog od Drave i hrvatske granice a 25 km od Pečuha. Odrastao je u povijesnom hrvatskom naselju Martinci, gdje i danas živi. Po obrazovanju je menadžer za javnu upravu, stručnjak za javnu prosvjetu. Od 1987. godine je javni službenik u mjesnoj javnoj upravi, a bilježnik od 2007. do 2012. godine. Bio je član nadzornog odbora neprofitnog poduzeća Croatica, pročelnik ureda Hrvatske državne samouprave od 2009. do 2015., stručni savjetnik državne manjinske samouprave 2014. do 2018. i savjetnik glasnogovornika Miše Heppa u Mađarskom parlamentu od 2015. do 2018.

Član je Saveza Hrvata u Mađarskoj od osnivanja 1990. godine i trenutno je član predsjedništva. Aktivno sudjeluje u životu hrvatske zajednice u Mađarskoj i organizator je sprotskog i društvenog života.

Na samoj raspravi koliko imate minuta ili prava govoriti?

Mi imamo ista prava kao i stranke. Imamo svoju minutažu, otprilike je u osnovnoj raspravi to oko 15 minuta a u detaljnoj raspravi imamo 5-6 minuta, ovisno koliko stranke imaju određuje se i omjer za nas. To je minutaža za narodnosni odbor i mi smo negdje u sredini po minutaži, imamo više od najmanjih stranaka. Unutar našeg odbora se dogovorimo tko će iznijeti mišljenje odbora. Ali ako netko ima svoje manjinsko mišljenje, daje se mogućnost artikuliranja ako se ne slaže s većinskom odlukom. Tako da demokracija funkcionira.

Koliko se u Mađarskoj osjete posljedice rata u Ukrajini?

Najviše se osjeti u istočnom području Mađarske i Budimpešti, a u onim regijama gdje žive Hrvati ne toliko, iako znamo da su već u nekim povijesno hrvatskim mjestima primljene obitelji iz Ukrajine. Konkretno u Podravini koja je 600 km od ukrajinske granice ima primljena jedna obitelj.

Kako surađujete s matičnom državom Hrvatskom?

Suradnja je najviše sa Središnjim državnim uredom za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Znamo da se uvijek govori da su odnosi između Hrvatske i Mađarske prijateljski, ali vidimo da i nisu baš. Vidimo da se dva premijera ne nalaze baš toliko često kako bismo mi to očekivali. Mi gradimo svoje prekogranične veze, uključujemo se u natječaje Interreg, svako naše naselje ima pobratimsko naselje u Hrvatskoj, međusobne suradnje se odvijaju na lokalnoj razini. A što se tiče dviju država to prepuštamo diplomaciji. Iako, postoji inicijativa već više od osam godina da se utemelji Dan hrvatsko-mađarskog prijateljstva. Ona je potpisana i ušla je u dnevni red ali nikako da dođe na konkretnu raspravu u Mađarskom parlamentu i Hrvatskom saboru. Jer to treba ići paralelno u oba parlamenta, ali to još nismo postigli i nadam se da ćemo to uspjeti u sljedećem mandatu.

Kako se odvija suradnja s Hrvatima u Srbiji?

Potpisan je ugovor Hrvata u Mađarskoj s Hrvatima u Sloveniji i u Srbiji da se rade zajednički projekti. Imali smo i zajedničku povijesnu konferenciju u Budimpešti na temu Trianonskog mirovnog sporazuma. Kako je utjecao taj mir na hrvatske zajednice u bivšoj SFRJ, Austriji i Mađarskoj. Planiraju se dalji susreti i zajednički nastup na nekim natječajima. Potpisan je sporazum o suradnji baš prije pandemije i ove dvije godine je bilo dosta prepreka za ostvarivanje te suradnje.

Kako vidite položaj Hrvata u Mađarskoj. Ima li asimilacije?

Ja vidim da, budući se svijet otvorio, a naše zajednice su bile stotinama godina zatvorenije da odlaze i naši mladi na Zapad. Urbanizacija privlači ljude u gradove gdje gube svoju sredinu, zatim su tu nacionalno mješoviti brakovi i dosta je teško naći ljude u većim gradovima da ih privučemo. Zato formiramo naše kulturne centre, školske centre, ako je unutar mješovitog braka jači hrvatski identitet nego drugi da upisuju svoju djecu i da sačuvamo još par generacija jer se asimilacija ne može zaustaviti, samo se može malo usporavati. Na žalost, to je činjenica, probamo identitet držati iznad vode ali je dosta teško. Trebaju dvije strane u tome, i naši ljudi i mi u samoupravi. Mi osiguramo infrastrukturu, dajemo ponudu i servis, a oni trebaju to prihvatiti i koristiti.

Čime u obrazovanju nastojite privući roditelje i djecu?

Naše školske centre gradimo. Osiguravamo modernu infrastrukturu, nastavnici imaju bolja primanja i nadam se da to utječe i na njihov rad s djecom. Mislim da su usluge koje možemo nuditi na višoj razini nego recimo mađarske škole. Kod nas nastavnici imaju veću slobodu i mogućnosti da sklope ugovore sa školama u matičnoj državi, što financiramo. Financiramo i jezične kampove na moru, plaćamo usavršavanje nastavnika u matičnoj državi. Mislim stoga da je naša ponuda na većoj razini nego u nastavi na mađarskom jeziku, a i učenje hrvatskog jezika uz druge strane jezike je dodatna vrijednost. Također, ako netko nastavi školovanje na hrvatskom jeziku garantirana mu je stipendija do kraja usavršavanja i radno mjesto na kraju – to se odnosi na odgojitelje, nastavnike, profesore. U cijelom obrazovanju imaju garantiranu stipendiju, a ako završe i garantirano mjesto, a kad se zaposli ima takozvani narodnosni dodatak, odnosno znatno veća primanja nego li ako se zaposli u nastavi na mađarskom jeziku. Imamo i stipendije za naše srednjoškolce, a ako je netko istaknut, onda dobija i državnu stipendiju, što također može biti privlačno.

Intervju vodila: Jasminka Dulić

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika