Intervju Intervju

Mlinovi puni brašna, a izvoza nema

Vlada Srbije odlučila je privremeno zabraniti izvoz osnovnih poljoprivrednih prehrambenih proizvoda – pšenice, pšeničnog brašna, kukuruza i suncokretovog ulja. Ova odluka donijeta je usprkos prijedlogu Gospodarske komore Srbije, koja je umjesto potpunog ograničenja izvoza predlagala uvođenje kvota što bi više koristilo i gospodarstvu, poljoprivrednicima i državi. Prijedlog se odnosio na uvođenje sustava mjesečnih kvota i poštovanje već postojećih ugovora s ino-kupcima čime se ne bi ugrozio potreban izvoz. Također, uvođenjem kvota održala bi se pozicija domaćih proizvođača na europskom i tržištu regije, smatraju u Gospodarskoj komori. Iz ove asocijacije gospodarstvenika poručuju da je na tržištu dovoljno osnovnih životnih namirnica, a proizvođači imaju dovoljne količine da osiguraju domaće potrebe, te da se ne očekuju nestašice.

U međuvremenu, Vlada Srbije usvojila je inicijativu Grupacije proizvođača biljnih ulja Gospodarske komore Srbije da ostane slobodan izvoz rafiniranog suncokretovog ulja u boci, a da se privremeno zaustavi izvoz sirovog ulja. Komora razmatra i prijedlog prema Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede da se dozvoli izvoz brašna i pšenice za domaće proizvođače koji imaju već unaprijed potpisane ugovore kako bi ih ispoštovali i održali stečene pozicije na europskom i tržištu regije. Protiv zabrane izvoza je Udruženje mlinara i proizvođača tjestenina Žitounija. U razgovoru za Hrvatsku riječ predsjednik ovog udruženja Zdravko Šajatović kaže da su mlinovi puni brašna i da je zabrana izvoza udarac na mlinare, a posredno i na proizvođače pšenice.

Narednih mjesec dana iz Srbije neće izaći ni kilogram brašna, pšenice, kukuruza. Prije no što je Vlada usvojila tu odluku javno ste ukazivali da je to štetna odluka. Zašto?

Mi smo poslovno udruženje industrijskih mlinova i nama je cilj i zadatak obrana proizvođača brašna, napose izvoznika, a Srbija je najznačajniji opskrbljivač brašna u regiji. U mlinovima trenutačno ima zaliha brašna toliko da ne znamo što ćemo s njim. Sada je bila prilika sve viškove brašna prodati po cijenama koje nisu nikada bile više od ovih. Popravili bi mlinovi malo svoje bilance, budući da već rade s gubicima, jer je cijena malih pakiranja brašna ograničena i jer su Robne rezerve intervenirale s cijenom brašna od 30 dinara i mlinovi su izgubili dobar dio tržišta i sada umjesto da to nadoknade na tržištu, njima je zabranjen izvoz.

Kažete, ima brašna na zalihama, koliko je to trenutačno?

Ekonomske 2016./17. godine Srbija je izvezla 252.000 tona brašna, što je bilo najviše u povijesti i to u proizvodnoj godini u kojoj je pšenice bilo manje za 500.000 tona. Domaće tržište zbog tog izvoza nije bilo ni na koji način oštećeno. Ove proizvodne godine izvezli smo svega 84.000 tona brašna, što je samo nastavak petogodišnjeg pada izvoza brašna. Uz to, smanjuje se i prodaja na domaćem tržištu i mi praktički ne znamo što ćemo s brašnom. Prilika da popravimo izvoznu bilancu bila je situacija na svjetskom tržištu i očekivali smo prodaju viškova po visokim cijenama. I što se dogodilo? Zabranjen je izvoz i što mi sada trebamo raditi? Bacati brašno u Dunav.

Samo da se zadržimo kod 84.000 tona, koliko je izvezeno u ovoj proizvodnoj godini. Zašto samo toliko?

Smanjuje se tražnja na ino-tržištu. Isto tako, mi pune tri godine ne prodajemo brašno na Kosovu, jer su oni uveli posebnu taksu za uvoz brašna iz Srbije koja je 40 eura po toni. Uz tu taksu mi nismo konkurentni njihovom velikom proizvođaču koji uvozi pšenicu iz Srbije i prodaje svoje brašno. Za tri godine zbog toga što je stao izvoz na Kosovo manje smo kumulativno izvezli 100.000 tona brašna. To je bio najveći gubitak tržišta. Manja je potražnja bila i kod drugih kupaca. I što se onda događa? Zbog trenutačne međunarodne situacije skočila je tražnja i cijene burzanskih roba. Svi hoće imati prehrambenu sigurnost. Na naše mlinove bila je strahovita navala i kupci su davali avans od 100 posto samo kako bi osigurali kupovinu. I sada je to presječeno. Dosta ugovorenih količina nije isporučeno, a avansi su primljeni. I sada ino-kupci traže druge dobavljače, a jednom kada izgubite tržište teško se vratiti na stare pozicije. Rekao bih: dali smo autogol.

Mlinari, naravno, gledaju svoj interes, a s druge strane gdje su tu domaći kupci. Vjerojatno je Vlada zabranila izvoz kako bi zaštitila domaće tržište. Ukoliko bi se dozvolio izvoz, što bi ostalo za domaće kupce?

Domaće tržište nikada nije bilo ugroženo. Srbija je na CEFTA tržištu najveći proizvođač pšenice i izvoznik brašna. Znači, nikakav problem nije proizvesti toliko brašna da se zadovolje i potrebe domaćeg tržišta i inozemni kupci.

Bez ove zabrane izvoza koliko bi se u ovom trenutku brašna moglo izvesti?

Od ožujka do lipnja mogli bismo bez problema izvesti 100.000 tona brašna, bez toga da ugrozimo domaće tržište. Prilika je sada bila da dobro zaradimo, jer je, kao što sam već rekao, cijena brašna viša no ikada. Po toni je 420 eura, uz 100 posto avansno plaćanje, što je želja svakog prodavača. I onda netko kaže – ne može.

Kakve su cijene na domaćem tržištu?

Za brašno tip 500 pakirano u vreći od 25 i 50 kilograma cijena nije ograničena.To je 39-40 dinara po kilogramu, ali je realizacija na domaćem tržištu strahovito smanjena. Robne rezerve su intervenirale da bi zaštitile pekare, kojima su također ograničene cijene određenih tipova kruha. Država im je, kako bi nadoknadila štetu koju imaju, za njih osigurala brašno iz robnih rezervi po cijeni od 33 dinara s uračunatim PDV-om. Naravno, pekari će kupiti jeftinije brašno. Ali, dogodio se jedan apsurd. Kao što znate, odluka o ograničenoj visini cijena određenih poljoprivrednih proizvoda važi do kraja travnja. Tu je uključeno i brašno, u malim pakiranjima od kilogram ili 5 kilograma, a cijene su na razini onih koje su bile 15. studenoga, a formirane su krajem rujna, jer proizvođači imaju obvezu mjesec dana ranije obavijestiti trgovce o promjeni cijena. A cijene brašna s kraja rujna formirane su na bazi cijene pšenice od 23 dinara. I sada se događa da to brašno kupuju mali pekari, koji po nižoj cijeni kupuju kvalitetnije brašno, tip 400. I što se događa? Rafovi u velikim marketima su bez brašna. Ti apsurdni se uvijek javljaju kada se država miješa.

Hajde sada priču da postavimo iz kuta proizvođača pšenice. Kako će se zabrana izvoza odraziti na njih?

Oni će biti očajni. Imate proljetnu sjetvu koja će biti skupa. Samo da podsjetim: cijena mineralnih gnojiva otišla je gore za 300 posto, a neće se moći i nabaviti, gorivo je poskupjelo. Zamislite sada jednog proizvođača koji ima disperziju proizvodnje i na zalihama robe, čija je cijena na burzi nikada bolja i sada umjesto da svoju robu prodaju po dobrim cijenama i narednu proizvodnju financiraju svojim novcem oni se za sjetvu moraju zaduživati. Zašto bi mlinovi sada kupovali pšenicu po 36 dinara kad ne možemo prodati brašno? Ostali smo svi zatvoreni u okviru malog domaćeg tržišta i cijene će početi padati, a onda će netko slavodobitno reći – vidite kako cijene padaju. A briga o cijenama ne može se voditi na jednom malom segmentu gospodarstva. Uništit će se proizvođači i prerađivači, a inflacija neće biti zaustavljena. Inflaciju generiraju energenti i repromaterijali od čega smo uvozno ovisni. Paradoks je što mi sada čuvamo zalihe pšenice, a za tri mjeseca nam stiže novi rod. Kome će u žetvi onda seljaci prodati pšenicu? A pšenica je prvi ozbiljan novac u godini koji dobivaju. Država ni ne zna kakva je bilanca pšenice. Mi smo zato rekli neka se izvoz pšenice zabrani do kraja ožujka, neka se do tada naprave realne bilance i onda neka se do nove žetve utvrdi kvota koja se može mijenjati svakog mjeseca, ovisno o količinama na zalihama.

Nije li odluka o zabrani izvoza pšenice i brašna neka vrsta bojaznosti kako će proći naredna žetva kod nas i na svjetskoj razini? Može li se tumačiti kao strah države da ne ostanemo bez pšenice i brašna recimo krajem godine?

Taj strah nije utemeljen na realnim bilancama. U bilo kojoj varijanti mi proizvodimo pšenice dovoljno za domaće potrebe i uvijek pretekne za izvoz. Hoće li to biti 500.000 tona ili 1,5 milijuna tona, vidjet ćemo. Srbija od 50-ih godina prošlog stoljeća, kada su se pojavile visokoprinosne sorte, nema problema osigurati domaće potrebe.

Vratimo se na izvoz. Gdje Srbija izvozi brašno, osim na Kosovo, koje ste već spomenuli?

To su Makedonija, Crna Gora i Bosna i Hercegovina. To su tri velika kupca. Određene količine kupuje i Albanija. Kosovo je bilo značajan kupac, ali već tri godine zbog taksi koje su uveli ne možemo izvoziti na to tržište. Godišnje je na Kosovo odlazilo 30.000 tona brašna.

Koji postotak ukupne proizvodnje brašna završi van zemlje?

Naša ukupna godišnja proizvodnja brašna za sve potrebe je iznad 700.000 tona. Oko 20 posto ide u izvoz. Nama se izvoz u posljednjih pet godina prepolovio i mi sada očajnički tražimo nova tržišta, što nije lako, jer brašno nije burzanska roba. Glavno nam je tržište u okruženju i moramo ga sačuvati.

Kažete, opada izvoz brašna, za Kosovo ste objasnili. Što su drugi razlozi?

Bosna i Hercegovina bila je najveći kupac brašna, a sada se izjednačila s Makedonijom i Crnom Gorom. Bosna je imala ugovore o slobodnoj trgovini s Turskom i prije tri godine oni su više od 70.000 tona brašna izvezli u Tursku. Znači, kupovali su pšenicu i brašno u Srbiji i izvozili u Tursku. Turci su prije dvije godine počeli tražiti dokaz porijekla sirovine, kako bi se izbjegla zlouporaba sporazuma o slobodnoj trgovini i odmah je pala kupovina u Srbiji. Kao Udruženje, mi smo napravili analizu potrošnje na domaćem tržuštu. Ta analiza pokazala je da je u Srbiji potrošnja kruha i peciva po stanovniku opala za 30 posto. Drugo, Srbija je izgubila dio stanovništva zbog odlaska. I treće, broj stanovnika se smanjuje zbog negativnog prirodnog priraštaja. Sve to dovelo je do manje potrošnje brašna. Nekada smo računali da se melje 1,2 milijuna tona pšenice. Sada je to 1.050.000 tona.

Koliko onda tržište Srbije tijekom godine potroši brašna?

Oko 550.000 tona. To su i pekarski proizvodi, konditori, potrošnja u kućanstvima. Konditori godišnje potroše do 80.000 tona, proizvođači tjestenina više od 20.000 tona, izvoz je 120.000 tona…

I da rezimiramo: za mlinare je jedino moguće rješenje ukidanje zabrane izvoza?

Jedino to očekujemo. Za brašno zabrana izvoza nema nikakvog opravdanja. To je jeftina demagogija koju će naši proizvođači skupo platiti.

Intervju vodila: Zlata Vasiljević

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika