Kolumne
Snovi o kanalizaciji
Ukoliko iz nekog razloga nije osobno zainteresiran, čak i revnosniji čitatelj novina obično preskače dio u kojima se objavljuju oglasi. To je, znaju to novinari, »nužno zlo« koje iritira urednike jer se zbog njega struktura tekstova nerijetko ruši kao kula od karata, ali i raduje ravnatelje, ne zbog povećanja čitanosti nego zbog sigurnih prihoda u kasi. Koliko li je samo izbačenih ili (s)kraćenih tekstova čiji bi autori to mogli posvjedočiti!
Tako su prosječnom čitatelju novina (a takvih je iz dana u dan sve manje) vjerojatno promakle obavijesti – i obavištenja, ako se »informira« iz Subotičkih novina – pristigle iz Tajništva za poljoprivredu i zaštitu životnog okoliša da je JKP Vodovod i kanalizacija tijekom siječnja podnio nekoliko zahtjeva za odlučivanje o potrebi procjene utjecaja na životni okoliš projekata koji su vezani za izgradnju bunara na vodozahvatima u Subotici i okolnim naseljima. Iza ovog klišeiranog niza riječi krije se, međutim, pravi zdenac za inspirativni tekst na temu komunalne uređenosti grada u dijelu koji se odnosi na njegovu pokrivenost vodovodnom i kanalizacijskom mrežom.
Koliko je potpisniku ovoga teksta poznato, time se u novije vrijeme bavio jedino portal Subotica.com, ali... polovično. U teksu naslovljenom Kanalizacija stiže u čak 245 ulica u Subotici i okolini, objavljenom 30. siječnja, od neimenovanog/neimenovanih izvora iz kabineta gradonačelnika saznajemo tako da je u gradu u planu izgradnja kanalizacijske mreže u »oko 116« (ili je 116 ili je oko 120, recimo), na Paliću »oko« 22, Bajmaku »oko« 58 i Čantaviru »oko« 49 ulica. U tekstu se također daju i osnovni kriteriji na temelju kojih su planovi pravljeni, ali se – osim informacije da se potpisivanje ugovora o provedbi »napomenutih radova« očekuje do polovine ove godine – »nadležni« iz kabineta gradonačelnika ograđuju od onoga što čitatelja najviše zanima: od preciziranja dinamike radove kao i cijene, odnosno koliko će to iznositi i koliko će to stajati građane. Pa ipak, Subotica.com ne samo da je načela temu koja se već nekoliko tjedana nudi iz rubrika oglasi nego je – u nedostatku preciznijih informacija – u istom tekstu iznijela i podatke koji su većini (su)građana vjerojatno nepoznati, a nakon toga možebitno i zabrinjavajući. Naime, prema riječima »izvora« iz kabineta gradonačelnika, kanalizacijskom mrežom pokriveno je svega 54% Subotice i 56% Palića, dok je u Bajmaku to 18%, a u Čantaviru katastrofalnih 2%!
Bez obzira na to što je spomenuti tekst samo razgranuo prašinu i otkrio trenutno stanje u gradu i okolini (ili možda upravo zbog toga) bilo bi više nego zanimljivo čuti i druge »izvore«, po mogućnosti imenovane, o ovoj temi. Zanimljivo bi, recimo, bilo pročitati reportažu u kojoj bi glavni protagonisti bili stanovnici rubnih dijelova grada, poput Peščare, Srpskog šora, Makove sedmice i već spomenutih Bajmaka i Čantavira i čuti od njih na koliko metara moraju bušiti bunare da im voda ne bi bila žuta i smrdljiva kao što je to slučaj sada kada ju ne mogu ni piti, a i za kupanje je poput one u Palićkom jezeru – na vlastitu odgovornost. Isto bi tako zanimljivo bilo pročitati i što na to kažu stručnjaci iz Vodovoda i kanalizacije, napose u vezi s time koji su to faktori koji su (osim novca) priječili investicije u razvoj uvođenja i vodovoda i kanalizacije u pola grada, više od tri frtalja Bajmaka i gotovo cijelog Čantavira.
Ako već i same friško objavljene obavijesti JKP-a Vodovod i kanalizacija bude nadu da će se »nešto raditi«, mada još ne znamo ni kada ni koliko će trajati ni koštati, onda se iz daleke budućnosti korak bliže ka sadašnjosti nazire i fikcija da će jednog lijepog dana od »izvora« iz Gradske kuće stići informacija koja će biti povod za tekst s pompeznim naslovom Sve prigradske mjesne zajednice uskoro će biti pokrivene vodovodom i kanalizacijom!
Do tada će, naravno, još mnogo vode proteći iz kupaonica do septičkih jama. Do tada će, naravno, žitelji Kraljevog Briga, Hajdukova, Šupljaka, Bikova, oba Žednika, Đurđina, Tavankuta, Mirgeša, Male Bosne, Kelebije... sa zanimanjem, moguće i zavišću, gledati »priko rovaša« na to što se događa »u varoši«, na Paliću, u Bajmaku i Čantaviru i razmišljati o tome »što bi bilo«... Što bi bilo, recimo, kada bi Grad bio podijeljen na općine! Do tada će, naravno, proteći i još mnogo izbora, a projekt »Čista Srbija« – u okviru kojega je i plan uvođenja kanalizacije u »oko« 116 ulica u gradu – nikada po imenu ne bi smio bti zaprljan. Treba samo malo više strpljenja. Jer... stoljeća su pred nama.
Z. R.
