Protekle dvije godine život nam je obilježila korona. Promijenila je naše navike, obiteljski život, uskratila putovanja, kvalitetno obrazovanje, utjecala na naše poslove, podjelila nas na cijepljene i necijepljene… I, htjeli ili ne, mi smo se prilagođavali njoj, a ne ona nama. Kad joj se prohtjelo zatvarala nas je u kuće, odvojila od dragih ljudi, utjecala je na naše raspoloženje… Riječju: diktirala je, onako podmuklo, naš život. Koroni su se prilagođavale i naše udruge. Odgađale su se manifestacije, ograničavao broj sudionika i prisutnih, ograničavao broj zvanica, skraćivao program… I, usprkos svemu, korona ipak ne posustaje. A prela samo što nisu. I onda dilemma: popustiti pred koronom ili ne? Dilema je to ovih tjedana bila u svakoj udruzi koja u ovo doba godine priređuje preljska okupljanja. Čini se, prevagnulo je ono prvo – prela će ipak biti. Ali ima nečeg i jačeg od korone, a to je država i njene represivne mjere. Doskočilo se i tome – bit će prela, ali ne ovih večernjih već dnevnih. Ako je bit prela okupljanje i druženje, zar je važno hoće li to biti u podne ili s prvim mrakom? Nije važno, barem su takvi dojmovi s Velikog prela u Subotici (ako se izuzme ograničen broj prisutnih.) O dojmovima dnevnih prela iz drugih mjesta tek ćemo čuti i pisati.
A u ovom broju (ponovno) pišemo o spornim udžbenicima za srpski jezik u kojima se negira postojanje hrvatskog, bosanskog i crnogroskog jezika. Ohrabrujuće zvuči zahtjev pučkog pravobranitelja, upućen Ministarstvu prosvjete u kome se traži povlačenje udžbenika. Točnije, zvučao bi ohrabrujuće da nije zaglušujuće buke nastale poslije objavljivanja zahtjeva pučkog pravobranitelja za povlačenje spornih udžbenika. Pučkom pravobranitelju se tako spočitava da je povlačenje udžbenka zatražio baš na Svetog Savu, koji se slavi kao školska slava, te da uvodi politikanstvo u raspravu o jezičnim temama.
Zvučalo bi ohrabrujuće i da Ministarstvo prosvjete hoće postupiti po zahtjevu pučkog pravobranitelja. Ili za početak barem pokazati dobru volju da razmotri njegov zahtjev.
Z. V.
