Kolumne
»Golub« u liftu
Padnu li u ruke nekome sa strane Subotičke novine, neće ih morati ni čitati pa da mu sve bude jasno: dovoljno će mu biti samo minutu-dvije prelistavanja i shvatit će da je ovaj tjednik svoju uređivačku koncepciju usmjerio u tokove kojim brodi vladajuća politička struktura u gradu. Za taj ogled neće mu biti potrebno prelistavanje mjesecima unazad u čitaonici Gradske biblioteke nego je dovoljno uzeti samo posljednji broj (28. siječnja 2022.) i pogledati odabir »tema« kojim se ovo glasilo bavi.
Gledano godinama, pa i desetljećima, unazad Subotičke novine uglavnom su bile »na liniji« politike lokalnih vlasti, s tom razlikom da su se novinari u toj kući ranije bavili i novinarstvom, odnosno ponekad svojim tekstovima i iskakali od zacrtanog puta gradskih ili državnih »struktura«. Tih problema Subotičke novine danas nemaju, jer se sve svelo na ogoljenu propagandu dvoglave koalicije i pisanje po njihovom ukusu. Nabrajati taksativno primjere za ovu tvrdnju izlišno je i dosadno koliko i sami tekstovi, recimo u posljednjem broju u kom je, naravno, propuštena prilika da se o Čovjeku kakav je bio nedavno preminuli Ilija Šujica prozbori makar par ljudskih riječi. Ali, to je odabir glavne i odgovorne urednice kao i zaposlenih u ovoj kući i po tome se ni najmanje ne razlikuju od najvećeg dijela današnjih medija, lokalnih, pokrajinskih ili republičkih – svejedno.
Ono što se zacijelo može podvesti pod rubriku »zanimljivosti« jest odabir Subotičkih novina koje će, odnosno koje oglase neće objavljivati. Tako u posljednjem broju čitatelji ovoga lista, uz обавештење, mogu pročitati i obavištenje Tajništva za poljoprivredu i zaštitu životnog okoliša o zahtjevu JKP-a Vodovod i kanalizacija u vezi s njihovim namjerama da grade bunare na vodozahvatima na Bikovu i u Čantaviru. Dakle, na srpskom i »bunjevačkom« jeziku.
Novinarima je poznato da obavijesti iz Gradske uprave u redakcije stižu na srpskom, mađarskom, hrvatskom, a od sredine prošle godine i na »bunjevačkom jeziku« kao što im je poznato da ih manjinski listovi objavljuju na jeziku na kom i sami pišu. Novinarima, ali i čitateljima, je također poznato da su Subotičke novine do izuma lokalne samouprave u vidu »bunjevačkog jezika« obavijesti iz Gradske kuće objavljivale na srpskom i hrvatskom jeziku, ne toliko s ciljem boljeg »razumijevanja« samog teksta nego zarad ispunjenja forme multikulturalnosti u kojoj se i višejezičnost nekako podrazumijeva. Hrvatski je tako, nakon statutarnog priznavanja bunjevačkom da iz govora prijeđe u kategoriju jezika, doživio ulogu kolateralne štete jer je promptno izbačen iz prostora ovih novina.
Što se iz ove činjenice može zaključiti, a da sve nije jasno iz prve? Sofisticirani odgovor bi mogao glasiti: jedno najjednostavnije – ništa! Odnosno, sve je jasno i bez pitanja i bez razmišljanja o njemu. Ali, da ne završimo tekst dok mu kraj nije, ajmo par teza.
Odlukom da, namjesto na hrvatskom, obavijesti Gradske uprave objavljuju na »bunjevačkom« Subotičke novine samo su nastavile politiku ignoriranja aktivnosti i kulture (i jezika, naravno) dijela svojih sugrađana, pri čemu im je upravo »bunjevački« poslužio za ispunjavanje forme multikulturalnosti i »višejezičnosti«. Drugim riječima, nasuprot hrvatskom, »bunjevački« je u ovome slučaju ispao toliko čekana »kolateralna korist«, ma kakve njegove stručne (jezikoslovne) kvalitete bile. Ali... kakve novine, takvi i tekstovi.
Subotičke novine kakve je stjecajem okolnosti doljepotpisani imao svojedobno prilike upoznati iznutra s ovim današnjima imale su zajedničku samo jednu stvar: ime. Sve ostalo je ko Bog i šeširdžija. Subotičke novine ne tako davno – osim redakcijskih tekstova na srpskohrvatskom, kasnije srpskom – za razliku od danas na svojim su stranicama imale i teme i tekstove na hrvatskom i kolumne na bunjevačkom (govoru!), a imena naših sugrađana Mađara pisana su i etimološki (što, uostalom, i sadašnji Pravopis srpskoga jezika nalaže). Koliko god loše u to vrijeme bile, Subotičke novine ne tako davno još su bile medij koji je inicirao ili analizirao određeni problem u gradu kroz tematske tekstove za razliku od (n)ovih koje su se dragovoljno prepustile stihiji koalicije na vlasti. Potezi poput izbacivanja obavijesti na hrvatskom u korist obavištenja na »bunjevačkom« na svojoj perfidnosti dobijaju time što su sitniji. Poput goluba u liftu: nije opasno, ali nije ni ugodno.
Z. R.
