»Gotovo je sigurno da ćemo sudjelovati na predstojećim parlamentarnim izborima i tražimo model da osiguramo zastupnika u Narodnoj skupštini, za što kao jedina stranka hrvatske zajednice koja ima razvijen institucionalni kapacitet možemo dati i odsudni prinos«, rekao je predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini Tomislav Žigmanov u razgovoru za zagrebački Večernji list u povodu predstojećih izbora u Srbiji.

Žigmanov je pojasnio da prema postojećem izbornim zakonima u Srbiji »Hrvati kao relativno malobrojna, teritorijalno izuzetno disperzirana i najjače negativno označena zajednica u javnosti samostalnim izlaskom na izbore ne može osigurati svog zastupnika, što znači da nam predizborno koaliranje predstavlja jedinu mogućnost«.

Rekao je i da za sada nije bilo ozbiljnijih razgovora o ovoj temi, no vjeruje da se oni moraju dogoditi.

Na pitanje novinara razmišljaju li o ujedinjenju stranaka i udruga s hrvatskim predznakom u Srbiji, Žigmanov je odgovorio: »Osim po nazivu, drugih hrvatskih političkih stranaka u Srbiji nema! Nedavno je pod vrlo čudnim okolnostima oživljen rad Demokratske zajednice Hrvata, koja je okupila i Hrvate koji su bili dio snaga koje su okupirale Vukovar i čiji rad se sažima ne u politikama razvoja zajednice nego u razbijanju postojeće strukture pa ako hoćete i same supstance Hrvata u Srbiji. Imate na djelu gotovo sve ono što je nedavno provedeno spram hrvatske zajednice u Crnoj Gori. S takvima, razumljivo je, ne postoji osnova za suradnju, premda vodstvo iste, zamislite, iz nadamo se ne istih ciljeva, uživa naklonost ovdašnjih predstavnika diplomatskih misija i konzularnih ureda Republike Hrvatske.«

Što se pak tiče razmišljanja o suradnji s vladajućom Srpskom naprednom strankom po uzoru na Samostalnu demokratsku srpsku stranku u Hrvatskoj ili pak suradnji s oporbenim strankama, Žigmanov je rekao da paralelizam sa situacijom u Hrvatskoj nije moguć »jer je SDSS, na temelju instituta zajamčenih mandata, uvijek u prilici stvarati postizborne koalicije, a politička je kultura u vladajućim političkim klasama daleko povoljnija kada je riječ o postojanju svijesti izgradnje pozitivnoga odnosa spram srpske zajednice«.

»Pa ipak«, dodao je Žigmanov, »i do sada smo djelatno očitovali da je DSHV spreman za suradnju – u Pokrajinskoj vladi i u Gradu Novom Sadu imamo dobre primjere za tako što, no nismo uspjeli, ne našom krivnjom, isto postići kada je riječ o republičkoj razini i u pojedinim, za nas važnijim lokalnim samoupravama, kao što su Subotica, Apatin, Bač ili Sombor. Štoviše, u Subotici smo uvođenjem tzv. bunjevačkog jezika u službenu uporabu pretrpjeli veliki udar!«

Na pitanje što će značiti za hrvatsku nacionalnu manjinu u Srbiji ukoliko Hrvati ponovno ne budu u Skupštini Srbije Žigmanov je rekao kako je »djelovati 's ulice' u politici gotovo nemoguća misija!«

»Na unutarnjem, manjinskom, planu to znači daljnje 'mrvljenje' vlastitog institucionalnog okvira te određenom akrobatikom i stalnim podrškama iz Hrvatske pokušati ostvariti neke od ciljeva koji pridonosi opstanku i razvoju zajednice. Ipak, i Hrvatska bi po tom pitanju morala zauzeti čvršći stav i koristiti poluge kojima bi se naše zastupstvo moglo postići«, ustvrdio je Žigmanov.

Što se pak tiče njegove suradnje s veleposlanikom Hrvatske u Srbiji kao i Vladom Hrvatske, Žigmanov je suradnju s Vladom na čelu s premijerom Andrejom Plenkovićem i ministarstvima ocijenio pozitivnom, potkrepljujući to financijskom i političkom potporom projektima hrvatske zajednice u Srbiji.

»Povećan je ukupni opseg sredstava koja su namijenjena potrebama hrvatske zajednice u Srbiji, a i podrška i na političkom planu je osnažena. Posebno smo zadovoljni uznapredovanom suradnjom s brojnim županijama, gradovima i općinama, napose s onima koji su u pograničnim područjima. Žao nam je što isto nije adekvatno praćeno i od strane ključnih osoba diplomatskih misija i konzularnih ureda ovdje, već i dalje bilježimo djelovanje koje za posljedicu nema pozitivne pomake u društvenom položaju naše zajednice«, rekao je Žigmanov.

J. D.