Osobno smatram, budući da su Hrvati novonastala manjina od 2002. godine, kako je normalno da je bilo određenih kašnjenja. Ali, teško je prihvatljivo da nakon više od dvije godine ova zajednica i dalje nema ni malo, ili vrlo loše riješeno pitanje informiranja, a osobito pitanje televizijskog programa na hrvatskom jeziku. Teško je prihvatiti i shvatiti da je to rezultat nepažnje, i teško je prihvatiti to kao stanje nastalo samo po sebi. Mi smo stalno inzistirali na tome i smatram da smo kao novonastala manjina dugo bili uskraćeni za prava koja druge nacionalne manjine participiraju.
    Mislim da je hrvatska zajednica pokazala, i da stalno pokazuje, da nema nikakvih pretenzija osim kulturne autonomije, da smo lojalni i vrijedni građani ove zajednice, te teško možemo prihvatiti da nakon svih uvjeravanja svake godine, pitanje informiranja još nije riješeno.
NEDOSTAJE DOBRA VOLJA: Da bude još žalosnije, mi smo smatrali da će poslije demokratskih promjena u zemlji sve ići ubrzano, no, osobno smatram da smo krenuli i jedan korak unazad. I poslije susreta dva premijera, Vojislava Koštunice i Ive Sanadera, mislili smo da dolaze bolji dani, kad ono shvatismo da se nalazimo na početku, odnosno da smo otišli unazad. To je primjer da nikakvi pravni propisi koji se donesu nisu po sebi samodostatni, da je demokracija po mnogo čemu na početku, te da postoji skriveno kršenje elementarnih prava određenih nacionalnih manjina, a tu prije svega mislim na hrvatsku zajednicu. Vjerovao sam da idemo ka Europi i da to zaista nije deklarativno, već da smo svi zainteresirani za europsku zajednicu, za boljitak svih građana.
    Osobno mislim da je najprije potrebno pokazati dobru volju. Sklon sam tome, da sporazumi nisu dostatni. Teško je prihvatiti da je ovo što se događa vezano za TV Novi Sad stvar pojedinca. Mislim da bi Vlada Republike Srbije morala biti transparentna, jasna, i ono što je proklamirano, nastojati i realizirati. Svako kašnjenje na ovom polju teško će biti shvatljivo kao postojanje dobre volje.
ODGOVORNOST ZA ČELNIKE NA TV NOVI SAD: U najmanju ruku očekujemo da ovi ljudi koji su na čelnim funkcijama TV Novi Sad, zaduženi za informiranje na jezicima manjina, trebaju povući određene konzekvence. Postoji određena sumnja u te ljude kod svih građana hrvatske nacionalnosti, odnosno postoji jedna skepsa u dobre namjere tih ljudi.
    Po meni, Vlada Republike Srbije trebala bi povući nove poteze, nove ljude, a posebno mislim da je razočaranje nakon dobrih vibracija u ostvarivanju prava Hrvata recimo u području obrazovanja, gdje su određene ingerencije koje spadaju državi prenesene na Hrvatsko nacionalno vijeće. Recimo, programe obrazovanja na hrvatskom jeziku radila je hrvatska zajednica, a nijednu točku ili zarez primjedbe nije dodala Vlada Republike Srbije. Ovdje imamo slučaj da se od strane TV Novi Sad objavljuje natječaj, a da apsolutno nije konzultirano Hrvatsko nacionalno vijeće.
NIJE KONZULTIRANA HRVATSKA ZAJEDNICA: Uzmimo u obzir činjenicu da od strane TV Novi Sad ne postoji povjerenje u tu zajednicu, koja bi trebala osmisliti koncept, i odrediti ljude koji će je najbolje predstavljati. Mislim da nitko ne može znati što je to za zajednicu najbolje, osim same zajednice. Ovdje već postoji sumnja, da su napravljeni pogrešni koraci od strane TV Novi Sad, jer nitko iz hrvatske zajednice nije konzultiran pa se može dogoditi da budu imenovana određena tijela koja bi to radila, a da hrvatska zajednica za to ne bude zainteresirana. To će onda biti dvostruki hendikep. S jedne strane imate nešto, a s druge strane, ne participirate u tome jer niste zadovoljni s takvim načinom rješavanja problema.
RAVNOPRAVNOSTI ILI IMA, ILI NEMA: Za mene demokracija i ravnopravnost ili postoje, ili ih nema. Hrvati nemaju ništa protiv toga da svi narodi, sve nacionalnosti imaju prava koja im pripadaju. Ali, naravno, i mi tražimo ni manje ni više nego ono što imaju drugi. Pokraj toga, ja mislim da se mi zalažemo, da sva prava koja Hrvati imaju u Srbiji, mogu ostvarivati i Srbi u Hrvatskoj. Za nas nema dileme jesmo li za demokraciju, ili nismo. Ne želimo ravnopravnost prvog, drugog i trećeg reda, a činjenica stoji da su Hrvati u mnogim pravima u odnosu na druge manjine u relaciji ravnopravnosti trećeg, četvrtog ili petog reda. Mi moramo inzistirati da budemo ravnopravni s drugim manjinskim zajednicama u Vojvodini. Mi smo u Pokrajini, po posljednjem popisu, treća nacionalna manjina po brojnosti, poslije Mađara i Slovaka, a ne ostvarujemo prava koja nam pripadaju kao nacionalnoj manjini ni približno kao oni.

Autor je predsjednik Hrvatskog akademskog društva, zastupnik u Skupštini AP Vojvodine
i član Izvršnog odbora HNV-a