MILIVOJ PRĆIĆ, JUŽNO OD TRANŠEJA– U središtu zanimanja nove pripovjedne cjeline M. Prćića koja se pod naslovom JUŽNO OD TRANŠEJA nalazi pred čitateljem je subjekt koji reagira preosjetljivo na uobičajeno, svakodnevno, susretanje i suočavanje s okolinom. I svejedno opaža li posljedice toga neizbježnoga dodira iz diskursa djeteta uzdrhtala mladca ili već odrasle osobe, ne uspijeva se otrgnuti osjećaju ugroženosti i gotovo redovito ni minovnom porazu pred samoćom, posebno usudom «samoćom u dvoje». Ne rijetko iza svedenoga, oskudnoga opisa likova i njihovoga odnosa spram vlastite tjelesnosti, ili omjera tjelesnoga među partnerima, riječ dobiva piščeva potreba za ironijom. Uz gdje kada stanovitu dozu patosa, u zacijelo uzaludnom pokušaju da se odagna taj potpuni poraz. Koliko se doima upitan nad tijelom i tjelesnim toliko je upitan i nad motivom i onim što je iza njega sadržano. Motiv odrastanja, prve ljubavi, igre tijela, spoznaja njene i njegove tjelesnosti, zadivljenost mladoga još neiskusnoga čovjeka pred neiscrpnim mogućnostima života, predbračna i bračna ljubav, bračna rutina, potonuće i preljuba, homoseksualizam i samoubojstvo, oslikavaju želju da se shvati svijet i pronađe vlastito mjesto u njemu. (M. Miković)
