Tema

Društvena gibanja 1920-ih i 1930-ih

Kulturna gibanja Hrvata koncem 1960-ih i početkom 1970-ih nisu bila samonikla. Prethodili su im pokreti, koji su 1920-ih i 1930-ih iznijedrili u Subotici Hrvatski prosvjetni dom i Subotičku maticu. Ove dvije ustanove pokazaju da su bački Hrvati i u nepovoljnim političkim okolnostima bilježili na kulturnom i društvenom polju rezultate za koje su im čak i njihovi protivnici morali odati dužno poštovanje.

Maćehinski tretman i podjele

Položaj bačkih Hrvata u međuraću ostao je u suštini isti kao i prije I. svjetskog rata. Vlasti nisu imale mnogo razumijevanja za njihove kulturne specifičnosti, želje i molbe. Latinična slovnica i čitanka Ljubomira Lotića, tek što su uvedene 1920., zabranjene su odlukom Ministarstva prosvjete br. 36722-02 od 1921. Katoličkoj crkvi u Bačkoj oduzete su uslijed agrarne i prosvjetne reforme velike zemljišne parcele i brojne zgrade. Primjerice, Zadužbina Marije Vojnić Tošinice, koja je utemeljena radi izdržavanja i školovanja sirotih katoličkih djevojaka, preinačena je u izvor prihoda za srpske činovnike, a kapela u Dudovoj šumi – u magacin! U Šandoru je crkvena škola, koja je služila ujedno kao i crkva, pretvorena u državnu školu. Tako je 2.000 katolika u Šandoru ostalo praktički bez svoje bogomolje! Gradske vlasti nisu učinile ništa za njih, iako su po patronatskom pravu (ispomoć Katoličkoj crkvi) bile na to obvezane. Štoviše, sagradile su na molbu 800 šandorskih pravoslavaca Dom svetog Save.

Međutim, ništa od toga nije bilo toliko opasno koliko rascjep u redovima Bunjevačko-šokačke stranke, do kojega je došlo koncem 1924. On je uvjetovao i podjelu između hrvatskih društava u Subotici. U takvom ozračju je i proslavljena tisućugodišnjica Hrvatskog kraljevstva 1925. godine. Pristaše Mirka Ivandekića održale su prigodnu manifestaciju 20. rujna, a Blaška Rajića 4. listopada.

»Bundevci« i »Bundevačka matica«

Kako je nezadovoljstvo i oporbena orijentacija širih slojeva Bunjevaca bivalo sve vidljivije, tako su i radikalski vlastodršci postali svjesni potrebe adekvatnije propagande. Zato su koncem 1925. utemeljili u Subotici Bunjevačku prosvjetnu maticu. Među njenim osnivačima bilo je radikalskih prvaka poput Marka Jurića i Antuna Vidakovića Božana. Prvi je uložio 30.000 dinara, a drugi 28.000. Međutim, bilo je i ucijenjenih gradskih činovnika. Matica je u suštini bila čisto radikalska ustanova, u kojoj je kultura bila stvar slučajnosti. Trebala je poslužiti kao protuteža drugačijim snagama u Bunjevaca. Matica je dobila 1926. zgradu i 70 jutara prvoklasne zemlje za izdržavanje. Zgrada je svečano otvorena 1. siječnja 1927.

Zahvaljući agilnoj kulturnoj radnici Mari Malagurski-Đorđević, supruzi gradonačelnika Dragoslava Đorđevića, Matica je prvih nekoliko mjeseci 1927. bilježila rezultate na kulturnom polju. Dana 12. veljače omladina BPM (62 člana) je nastupala u Novom Sadu na 39. Narodnoj zabavi. Prikazala je dvije slike iz komada M. Malagurski Bunjevački običaji (Materice i Prelo). Na želju publike odigrala je još i slike Rakijare i Kraljice. U zaslugu BPM spada i to što se jugoslavenska kraljica Marija Karađorđević pojavila na Sveslavenskom balu u Beogradu 5. ožujka u bunjevačkoj narodnoj nošnji (na slici). Međutim, nedugo zatim subotički radikali su se pocijepali na jurićevce i đorđevićevce. Jurićevci su preuzeli Maticu. Tako je ona izgubila svoju kulturnu ulogu. Ubrzo se i Mara Malagurski preselila sa svojim suprugom u Beograd i od tada Matica kulturno stagnira. Glasilo HSS-a Neven ju je posrpdno zvao Bundevačkom maticom, a njene članove – Bundevcima! Vremenom je Matica uslijed neracionalne politike zapala u dugove. Na koncu je uprava bila primorana prodati zgradu biskupu Budanoviću za 250.000 dinara 13. veljače 1933.

Hrvatski dom

U isto vrijeme, kada je osnovana Bunjevačka prosvjetna matica, među drugačije mislećim bunjevačkim snagama (Ivandekićeve pristaše) pokrenuta je akcija za podizanje Hrvatskog prosvjetnog doma u Subotici. Osnovano je za tu svrhu akcionarsko društvo, kojemu su pristupila mnoga hrvatska društva i pojedinci. Za dva dana sakupljen je iznos od 181.500 dinara. Manda Sudarević (supruga prvaka Vranje Sudarevića) otišla je u Zagreb radi sakupljanja dodatnih priloga. Hrvati u Beregu su pod vodstvom seljaka Marina Dekića osnovali odbor za prikupljanje doprinosa za gradnju Doma. Na Spasovo 26. svibnja 1927. izabran je redovni društveni Upravni odbor. Predsjednik je postao Stipan Vojnić Tunić, a dopredsjednik Nikola Matković (seljak s Verušića).

Dana 28. rujna 1930. Društvo Hrvatski prosvjetni dom održalo je svoju izvanrednu skupštinu na kojoj je zaključeno da se kupi kuća Mande Sudarević (Harambašićeva 4). Svečano otvaranje održano je na Začeće (8. prosinca) 1930. Blagosiljanje njegovih prostorija izvršio je Blaško Rajić. Na ovaj način je označen kraj prijeporima između liberalnih i crkvenih krugova. Otvaranju Doma prisustvovali su u ime vojnih vlasti potpukovnik Petar Čanić, predsjednik Srpskog pjevačkog društva Graničar Dragomir Dimitrijević i tajnik Boža Ristić, u ime državne gimnazije profesor Milivoje Knežević i predstavnici mnogih kulturnih i nacionalnih društava.

Subotička matica

Krovna ustanova bačkih Hrvata, međutim, bila je Subotička matica. Njene temelje udario je biskip Ljudevit Budanović otkupom zgrade Bunjevačke matice 1933. U njenim prostorijama priređeno je niz predavanja i kulturnih manifestacija, koje nadmašuju sve ranije pojedinačne i društvene pothvate. Kao reprezentativne vrijedi istaknuti Smotru bunjevačke prošlosti (28. rujna 1935). Osnovan je savez hrvatskih društava u Bačkoj – Hrvatska kulturna zajednica (6. ožujka 1936.), koji je priredio proslavu 250. godišnjice dolaska jedne skupine Bunjevaca u Bačku (14. – 16. kolovoza 1936.) (na slici) i Dane hrvatske knjige (5. – 8. siječnja 1939). Matica je stvorila i osnov za osnivanje Hrvatskog muzeja. Nažalost, realizaciju mnogih planova prekinuo je rat 1941. Okupatori su uništili ili razvukli Matičin inventar.

Matica je nakratko obnovila rad nakon rata. Međutim, komunističke vlasti nisu blagonaklono gledale na nju zbog neslaganja s Crkvom. Zato su je 1946. ukinule, a njene trudbenike na čelu s katehetom Ivanom Kujundžićem drakonski kaznili ožujka 1948. Sam biskup Ljudevit Budanović bio je izložen besprizornim napadima, koji nisu imali presedana. Komunisti su organizirali demonstracije omladine i radništva, kako protiv Alojzija Stepinca tako i protiv Budanovića. Država je htjela potpunu pokornost Katoličke crkve. Pod takvim okolnostima, ispunjenim nepovjerenjem, nesigurnošću i antikatoličkim raspoloženjem, bački Hrvati su zakoračili u novo poglavlje svoje povijesti.

Vladimir Nimčević