Širom Vojvodine Širom Vojvodine

Neraskidivi dio blagdanske tradicije

Prošloga četvrtka, 23. prosinca, u subotičkom Augustinianumu održano je predavanje dr. Aleksandre Prćić pod nazivom »Božićne jaslice Subotičke biskupije u svjetlu pučkih pobožnosti«. Zanimljivoj priči o neraskidivom dijelu blagdanske tradicije na ovim prostorima prethodilo je prigodno uvodno izlaganje vlč. Dragana Muharema u kojemu se osvrnuo na osnovne postavke ovog znanstvenog rada koji je prvi puta predstavljen javnosti.    

»Božićne jaslice dio su tradicije Božića kojem se svi vesele. Scenski prikaz koji najčešće obuhvaća bebu Isusa, njegove roditelje Djevicu Mariju i Josipa, pastire, tri kralja i životinjice – vola, magarca i najčešće ovce posebno je zanimljiv djeci, a ni nas odrasle ne ostavlja ravnodušnima. Kao etnolog, pišući o božićnim jaslicama, tražila sam odgovor na pitanje jesu li jaslice, kako neki ljudi smatraju, samo dio crkvenog inventara, odnosno dekor crkve ili one imaju i neko drugo, dublje značenje? Odnosno, ja sam božićne jaslice promatrala u kontekstu pučkih pobožnosti i moram reći kako nije bilo nimalo lako istraživati ovu temu budući da je na ovim našim prostorima relativno malo dostupne literature o betlehemima. Srećom, o božićnim jaslicama u Subotičkoj biskupiji postoji etnografija koju je prof. Géza Cékus objavio 2012. godine, a koja mi je poslužila kao osnova budući da sadržava fotografije svih božićnih jaslica i statističke podatke o istima. Ujedno, htjela bih zahvaliti i kazivačima: vlč. Beli Stantiću, Josipu Kopiloviću, Josipi Dević, fra Eugenu Prćiću, te Stipanu i Margiti Vojnić Hajduk koji su mi dali vrijedna kazivanja o postavkama jaslica u Subotici«, istaknula je na početku svoga izlaganja dr. Aleksandra Prćić.

Temat jaslica u Subotičkoj biskupiji

Iako postoje različite vrste postavki božićnih jaslica – crkvene, kućne ili žive jaslice, tema istraživanja dr. Prćić ovoga puta bile su crkvene jaslice, i to četiri njihove postavke: u crkvi sv. Mihovila pri Franjevačkom samostanu u Subotici, te tri postavke jaslica koje je za Subotičku biskupiju izradila akademska kiparica Alojzija Ulman. Razlog tome je jer na ovim našim prostorima nema neke duže tradicije izrade kućnih jaslica, ili ona bar nije previše rasprostranjena kao u zapadnoj Europi.

»Najposjećenije božićne jaslice u gradu su svakako one pri Franjevačkom samostanu. Impozantnih dimenzija: 9 metara široke, duboke 4,3 metra i visoke 5-6 metara, postavljene su 1953. godine. Kulise za njih izradio je pater Ivan Krznar, poznati hrvatski jasličar, dok su krajobraz i figurice izradili pater Jeremija i skupina lokalnih majstora iz Subotice. Postavke kiparice Ulman nalaze se u katedrali sv. Terezije Avilske, u crkvi Isusovog Uskrsnuća i župnoj crkvi u Bajmaku. Osobitost ovih kompozicija, osim što su vrijedna umjetnička djela, jest činjenica da je kiparica Ulman uspijevala božićne jaslice koje imaju svoje zadane okvire, učiniti novima i drugačijima. Tako su jaslice čiji su kipovi velikih dimenzija postavljene 1958. godine u katedrali posve neobične jer se nalaze o središtu – između oltara i puka. Druge, pak, postavljene u crkvi Isusova Uskrsnuća od 1979. godine imaju i etnološku dimenziju budući da su likovi koji stoje uz Svetu obitelj obučeni u bunjevačku tradicijsku odjeću i ujedno pričaju o bunjevačkim tradicijskim običajima. Postavka koja se nalazi u Bajmaku (na slici) – Mirotvorne jaslice inspirirane su riječima proroka Jeremije i kompoziciju uz Svetu obitelj čine životinje u nemogućim kombinacijama. Ova postavka nagrađena je nagradom Grand prix 1987. godine u Rimu, a u Bajmaku se nalazi od 1980. godine.

Izrada kućnih jaslica u Subotici

»Na ovim našim prostorima tradicija izrade kućnih jaslica nije razvijena kao u zapadnoj Europi, međutim naše majke jesu izrađivale kruhove božićnjake, a koji na neki način jesu i jaslice budući da se ukrašavaju figuricama Svete obitelji i životinjicama koje se nalaze u betlehemina. Ova je tradicija na sreću oživjela, a bilo bi lijepo kada bi ljudi počeli izrađivati vlastite obiteljske jaslice, jer kako papa Franjo kaže ‘jaslice su poput živog evanđelja, a praviti jaslice znači slaviti Božju blizinu i ponovno otkriti da je Bog stvaran’«.

Kontekst pučke pobožnosti

Najjednostavnije rečeno, božićne jaslice ili betlehem jest figurativni prikaz Isusovog rođenja, odnosno prema definiciji prof. Vitomira Belaja, betlehem čini skupina figurica pomoću kojih jednom godišnje u doba Božića dočaravamo prostor Isusova rođenja razmještajući ih u prostor, obično u plastični panoramski oblik. Iako se povijesno gledano Božić počeo slaviti tek u četvrtom stoljeću i to najprije u Rimu, u kršćanskoj ikonografiji prikaz Isusova rođenja nalazi se već na freskama rimskih katakombi. Međutim, prvi scenski pristup uprizorenju Isusovog rođenja vezuje se za sv. Franju, a koji se dogodio 1223. godine u špilji nedaleko od talijanskog gradića Greccia. Običaj postavljanja jaslica proširio se najprije zapadnom Europom, a kasnije i diljem svijeta. Po sadržaju i opsegu pučke pobožnosti uključuju ono izražavanje kršćanskog vjerničkog odnosa prema Bogu i Isusu Kristu koji se očituje izvanliturgijskim i neliturgijskim oblicima bogoštovanja (Hoško). Postoji mnoštvo tipova pučkih pobožnosti, a njih na hrvatskom etničkom prostoru čine pučki blagdani, slavlje mjesnih svetaca zaštitnika, pobožni skupovi, svečane procesije, hodočašća, dani zavjeta u proštenjima, čudesna uslišenja, pobožnost krunice,štovanje Majke Božje i sl. Za razliku od liturgije, koja ima zadane okvire, pučke pobožnosti odlikuje spontanost, maštovitost, sentimentalnost, te zajedništvo vjernika, a božićne jaslice jesu primjer kako se pučka pobožnost može prilagoditi potrebama ljudi različitih krajeva svijeta, dodajući istima značajke određenoga kraja. Maštovitom izradom, izgledom prilagođenim sredini u kojoj se nalaze jaslice privlače ljude i okupljaju ih u molitvi, te ujedno izazivaju osjećaj ponosa i sentimentalne vezanosti za prostor u kojem se nalaze. Zaključujući svoju knjigu o subotičkim betlehemima, prof. Cékus je naveo kako je dio njegovih sugovornika smatrao da jaslice imaju samo estetsku funkciju. Međutim, bilo je i onih koji su smatrali kako jaslice imaju funkciju evangelizacije, ali da su i mjesto obraćanja svecima. S etnološkog stanovišta, izučavanju pučkih pobožnosti treba pristupiti sa stajališta ‘svakodnevice’ i ‘sa stajališta društva i pojedinca i njegovog odnosa prema Bogu i svetomu’. Urediti jaslice nije značilo samo poredati figurice na gotovo postolje ili za to namijenjeni dio crkve. Primjerice, uređenje jaslica u Franjevačkom samostanu bio je u prvom redu težak i zahtjevan fizički posao, a koji su oni koji su za uređenje jaslica bili zaduženi, doživljavali kao posebnu čast i duhovnu obnovu. Jedan od kazivača, Stipan Vojnić Hajduk, svjedočio je kako su se u prošlosti znali tjednima prije sastajati u crkvi i dogovarati o tome kako će urediti božićne jaslice, te su tragali za mahovinom i drugim elementima za uređenje istih. Zaključio je kako danas treba povlačiti za rukav ljude da dođu pomoći oko jaslica, a nekada su se oni na koje se zaboravilo znali i uvrijediti. Neovisno o činjenici kako interes za vjeru u društvu sve više slabi, u vrijeme božićnih blagdana božićne jaslice još uvijek uspijevaju privući mnoštvo ljudi«, rekla je dr. Prćić.

D. P.

  • Jooble
  • Doček NS2020
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay