Intervju

Mašta, energija i posvećenost

Hrvatska kuća u Subotici je pod krovom. U Petrovaradinu su u tijeku radovi na unutarnjoj obnovi kuće bana Jelačića. Uređuje se Kuća monoštorske župe. Usvojene su dvije nove strategije – informiranja i službene uporabe jezika. Dio je ovo postignuća u trećoj godini mandata ovog saziva HNV-a. Jasna Vojnić, predsjednica HNV-a, ističe i postignuća u području obrazovanja na hrvatskom jeziku, značajnu potporu iz Hrvatske. Uz sva zaprječavanja s kojima su Hrvati suočeni u Srbiji.

Na kraju smo treće godine mandata IV. saziva HNV-a. Kako biste Vi ocijenili proteklu godinu? Što su najvažnija postignuća Hrvatskog nacionalnog vijeća?

Najvažnije postignuće 2021. godine jest što smo unatoč velikim izazovima na koncu nje još uvijek postojani. Od zdravstvenih padova pa sve do kontinuiranog vađenja klipova iz pokrenutih nam kola i uz obranu od povremenih udaraca s različitih strana izveli smo HNV kroz, Bogu hvala, još jednu uspješnu godinu. I to ne s očuvanim kolima nego i napunjenim do vrha koliko god smo u njima mogli ponijeti i s još većim brojem ljudi koji ih guraju sa zavidnom razinom jedinstva. Pobrojano ukratko u 2021. godini HNV je uspio sljedeće: Hrvatsku kuću, građevinu od 1.043 četvorna metra u kojoj će biti smještene tri ključne institucije hrvatske zajednice u Srbiji staviti pod krov. Vlada Hrvatske posredstvom Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske bila je glavni i jedini podupiratelj ovog kapitalnog nam projekta. Uz institucionalno snaženje, Vlada Hrvatske hrvatsku zajednicu u Srbiji osnažila je i kadrovski čime je otvorila prostor za mogućnost realizacije svih ostalih projekata. Započela je obnova dijela rodne kuće bana Josipa Jelačića u Petrovaradinu što je omogućila Vlada Srbije, a nositelj radova je Zavod za zaštitu spomenika Grada Novog Sada. 700.000 eura koje je Vlada izdvojila za otkup i obnovu dijela kuće omogućili su da će 320 četvornih metara banove kuće koncem drugog mjeseca 2022. godine biti obnovljeno, u funkciji i na korist hrvatskoj zajednici, Petrovaradinu, Srijemu i svima drugima. Uz to smo se povezali i s Gradom Zaprešićom kako bismo već uskoro nakon njene obnove prostoru udahnuli život i bogat sadržaj. Područni ured u Srijemskoj Mitrovici je osvježen i obnovljen na način da je sada u funkciji obrazovanja na hrvatskom jeziku. On je dakako tek uvod u projekte koji se trebaju realizirati u Srijemskoj Mitrovici, a tiču se povrata Hrvatskog doma i njegova stavljanja u funkciju. Srijem je također dobio novi nadgrobni spomenik velikanu koji je skladao hrvatsku himnu Josifa Runjanina u Novom Sadu. Za obnovu prostora u Beogradu ove godine je izrađen projekt, no prikupljanje sredstava za njegovu realizaciju nam tek predstoji. Trenutno se ovaj prostor polako ispunja sadržajem, radionicama, književnim večerima, a njegovo oplemenjivanje će vjerujem također uskoro uslijediti. Osječko-baranjska županija i Grad Đakovo su svoju osjetljivost prema Hrvatima u Srbiji usmjerili, osim podrške udrugama kulture, najvećim dijelom na obnovu prostorija Kuće monoštorske župe. Tako da i taj prostor svakim danom dobiva sve ljepši izgled, a sadržaja Monoštoru, kao ni u šokačkim kućama u Vajskoj i Beregu, ne manjka. Kada je obrazovanje u pitanju, ishodi su i ove godine bili na visokoj razini – upisana je četvrta generacija polaznika na lektoratu hrvatskog jezika i književnosti u Novom Sadu, izrađeni su svi udžbenici za osnovnu školu i najveći dio za Gimnaziju prema novim programima nastave i učenja u Srbiji, proveden je program potpore budućim studentima, nastavnom kadru, provedena su brojna stručna usavršavanja nastavnog kadra, osigurani su poticaji za učenike kao i brojne izvannastavne aktivnosti za učenike u nastavi na hrvatskom jeziku. Obrazovanje HNV-u zadaje najveće muke, jer širenjem programa kao i kvalitete nastave neminovno se povećavaju i njezini troškovi – na primjer samo za osiguravanje poticaja besplatnih udžbenika HNV je ove godine izdvojio više od 2,5 milijuna dinara, za izvannastavne aktivnosti 577.000 dinara (ove godine u smanjenom opsegu), za prijevoz učenika (osnovna i srednja škola) 2.438.700 dinara, stručna usavršavanja 622.000, lektirne naslove 159.300 dinara… Dakle, oko 6,5 milijuna dinara samo za dio aktivnosti obrazovanja, što je polovica ukupnog proračuna HNV-a. Gdje su još kultura, informiranje, rad odbora, povjerenstava, vijeća, plaće uposlenih, funkcioniranje područnih ureda… Ponekad se zaista pitamo otkud sedam košarica samo ostataka od ribe. Dvije nove strategije – Strategija informiranja na hrvatskom jeziku i Strategija službene uporabe jezika i pisma se nikako ne smiju izostaviti među ovim ključnim ishodima, jer tek njihovim primjenama pokrenut će se dva vrlo važna područja našega rada i djelovanja. Ono što je izvan okvira, a izuzetno važno jest i izrada Registra gospodarstvenika i poljoprivrednih gospodarstava na osnovu kojeg nas sada čeka izrada Strategije gospodarstva, a nakon toga i nadamo se financijske blagodati za naše gospodarstvenike. Kadrovska rješenja u vidu novog ravnatelja NIU Hrvatska riječ kao i starog ravnatelja Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata te novog upravitelja Zaklade Spomen dom bana Josipa Jelačića, nove pokrajinske inspektorice ili novih kadrova u hrvatskoj redakciji RTV-a ubrajaju se također u naše veće uspjehe ove godine. Sve to ostvareno je uz redovito i ažurno odgovaranje na sve izazove koje smo imali od strane javne uprave pred nama, što je karakteristika vrlo malog broja nacionalnih vijeća. Pobrojano, naravno, nije samo uspjeh HNV-a nego uspjeh zajedničkog djelovanja Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini, NIU Hrvatska riječ, Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, Fondacije Cro-fond, Zaklade Spomen-dom bana Josipa Jelačića, Fondacije Antun Gustav Matoš, vijećnika HNV-a i članova brojnih nam i vrijednih timova. 

Koliko je za sve ovo što ste pobrojali bila važna potpora iz Hrvatske, ne samo ona financijska?

Da je nije bilo rezultati bi, uz svu našu rasplinutu maštu, snažnu energiju i veliku posvećenost, bili tek pokoja ribica u mreži. Bušna, stara mreža ulovila bi ponešto, ali kad se skupi 16 općina i gradova Vukovarsko-srijemske županije svaka po malo, za nas to znači da djeca imaju osiguran prijevoz od kuće do škole, kad Vlada izdvoji 4,2 milijuna kuna za nas to znači građevina koju ćemo ostaviti generacijama iza nas, kad Osječko-baranjska županija osim financijske potpore pošalje pet osoba na terenski rad nama to ulije snagu, kad tridesetak ravnatelja mjesec dana prikuplja srednjoškolske udžbenike nas to osnaži vjerom, kad svi naši studenti dobiju domove dobijemo sigurnost, kad Središnji državni ured stane »na crtu« za govornicom osjetimo se zaštićenima, kad pojedincima zasuzi oko kad nas posjete naša borba dobije smisao… Koliko je važna potpora iz Hrvatske? Prevažna, jer sada je tolika da od ulova skoro svima dotekne po komadić, čak i kada ga ptice prepolove. 

Nedavno su u Subotici i Monoštoru bili ravnatelji škola iz Zagrebačke županije s darovima za škole. To je samo jedan segment suradnje koja je uspostavljena sa školama, ustanovama, institucijama, županijama, gradovima... Čini se uspješno ste našli različite mogućnosti suradnje. Koliko je to teško?

Svaki dobar projekt nađe svog donatora. Važno je samo jasno artikulirati što je zapravo potreba. HNV je u tri godine izradio 12 elaborata. Bez jasnog plana, vizije i procjene troškova nema ni uspješne prosidbe, a kad vidiš zadovoljnu djecu ili mještane koji veselo stavljaju krov na novu kuću ili siromašne koji se obraduju daru od 5.000 dinara za Božić, ni prositi ne bude teško. Ovaj naš posao koliko je težak, toliko je i plemenit. Neke posljednje akcije su nam dale poseban elan. Kada je bio potres u Sisačko-moslovačkoj županiji, više od 200 subjekata je za 15-tak dana prikupilo 1,6 milujuna dinara čime su i pojedinci u Hrvatskoj bili posebno ganuti. Iznos za njih možda i nije bio veliki, ali nama je to pokazalo da smo osjetljivi za potrebe drugih pa nas je dodatno potaklo na ovobožićnu akciju prikupljanja pomoći za siromašne. Za sada ide tako dobro da ćemo možda ove godine podijeliti dvostruko više bonova nego lani. 

Bez obzira na pomoć i potporu koja stiže iz Hrvatske mnogo toga ovisi o odlukama, potezima u Srbiji. Koliko ste zadovoljni potporom i suradnjom s državnim tijelima Srbije?

Ne bih više govorila o tome i ocjenjivala na skali zadovoljstva. Prebacila bih se na najprostiju skalu radosti i tuge. Tužna sam što su odnosi između Srbije i Hrvatske tako jednostavni i prosti, a toliko natopljeni mržnjama. Ne među ljudima nego u zraku koji iniciraju pojedinci, nadodaju mediji, a narod ostane zatrovan i zbunjen. Jedan garantirani mandat u Skupštini Srbije, dva u Pokrajini, tri u jedinicama lokalne samouprave, četiri policajca, pet direktora firmi, šest nastavnika, sedam učenika u Beregu, 80.000 Hrvata u Srbiji… Zar bi to narušilo stabilnu Srbiju? Ili bilo znak slabosti? Zar bi zvati nas za stol ponizilo domaćina? Žalosno je što se tolika energija troši na zaprječavanja nam. Što nijedan medij ne smije doći na naše događaje. Što nijedan naš odvjetnik ne smije postati sucem. Što nijedan drugi sudac ne smije zaključiti spor u našu korist. Što bismo zbog mrvica sa stola trebali šutjeti i gledati s divljenjem… Dobili smo. Više no ranije…iz vizure malog princa samo brojke… APV i Grad Novi Sad ipak, moramo reći, na dobrom su putu.

Može li se reći da su najveći izazovi ili problemi bili uvođenje bunjevačkog govora kao službenog jezika u Subotici i negiranje postojanja hrvatskog jezika u školskim udžbenicima? Bunjevački je političkom voljom postao jedan od službenih jezika u Subotici, ali što je sa školskim udžbenikom? Mogu li reagiranja HNV-a, dužnosnika Hrvatske, stručne javnosti utjecati da se udžbenik povuče?

To su upravo odbljesci onoga o čemu sam govorila. To su kraci pipaka kada se otrov i okusi. Dakle, nisu to najveći problemi. Kao što grijeh nastane u mislima, a djela su samo posljedica, najveći problem nastao je onda kada je netko u ovoj državi odlučio da Hrvati ne trebaju biti dio Srbije. Nekad suptilno, nekad malo manje, ali sve ovo su samo aktivnosti u tom istom cilju. Naša je svakako misija stajati na braniku. Kada to ne bismo činili, uz narod koji je bio na ponos kada se na primjer časno ginulo za bunjevački nam govor, cilj bi odavno bio ostvaren. Dužnosnici Hrvatske, institucije i pojedinci svakako mogu biti kameni nam zaglavni. Nego, ako Hrvati jednom ne budu više dio Srbije, tko je sljedeći? Čudi me kako to druge nacionalne manjine ne razumiju?

Školski centar možda je jedan od tipičnih primjera kako to izgleda kada vlast koristi sve mogućnosti zaprječavanja. Imate li informacije hoće li biti nastavljen rad radne skupine? Čini se zaprječavanja postoje i u Pokrajini i Gradu Subotica.

Da. Mi smo učinili i više nego što je do nas, a svi izgovori onih koji odluku trebaju donijeti sada su već potrošeni. Vidjet ćemo. Bit će jednom, vjerujem i to.

Vijećnici HNV-a usvojili su na posljednjoj sjednici ove godine dvije strategije – o informiranju i službenoj uporabi jezika. Kada govorimo o informiranju, koji su strateški koraci koji su proizišli iz ove strategije?

Informiranje na hrvatskom jeziku u Srbiji je jedan od naših većih izazova. Da nema NIU Hrvatska riječ, hrvatske redakcije na RTV-u, povremenih priloga u Hrvatskoj i pojedinaca iz pojedinih medija u Srbiji mi bismo bili potpuno nevidljivi. Odnosno, potpuno vidljivi samo u negativnom kontekstu, mahom u incidentima, što je jako daleko od istine. Zbog toga nam je ovaj segment jako važan. Strategija informiranja sabrala je na jednom mjestu presjek upravo takvog stanja i kao glavne strateške ciljeve zacrtala ono što je do nas i na što mi u ovim danim okvirima možemo utjecati. Tako ćemo se u naredne četiri godine bazirati na povećanje opsega sadržaja u našoj produkciji (opremanjem studija, generiranjem dnevnih vijesti…), činjenje napora da se oni što više distribuiraju, odnosno plasiraju (povećanje dosega sadržaja…) i na koncu motiviranju puka za informiranje na hrvatskom jeziku.

Strategija službene uporabe jezika  pokazala je kako je  jedan od problema što ni sami pripadnici hrvatske manjinske zajednice ne znaju dovoljno koja su im prava. Što se planira, kako ljude informirati, pa zatim i ohrabriti da ta svoja prava i koriste?

Jedan od segmenata jest i taj. No, na prvom mjestu su ipak poteškoće proizišle iz političkog konteksta – neproaktivan, zaprječavajući odnos vlasti spram ostvarivanja prava na uporabu hrvatskog jezika i pisma te posebno proaktivni, afirmativni i »pozitivno diskriminirajući« odnos kada su u pitanju neke druge »podobnije« zajednice. Kada bi naš čovjek otišao u sud i zatekao obavijest na šalteru kako obrazac može dobiti i na hrvatskom jeziku, vjerujte da bi dosta njih to i iskoristilo. Nasuprot negodovanju šalterskog službenika i postavljanju pitanja zašto to uopće tražite ili davanju upute da morate doći sutra kada budu donijeli pisaći stroj, jer im kompjutor ne podržava latinična slova. Jedinice lokalne samouprave bi samoinicijativno trebale stvoriti preduvjete za korištenje ovoga prava baš kao što su to i učinili velikom brzinom kada je bilo u pitanju uvođenje »bunjevačkog jezika«. Pojedini direktori su bili toliko ažurni da su natpise svih groblja u Subotici zamijenili neposredno nakon uvođenja »bunjevačkog jezika«. No, svakako ne bježimo ni od činjenice da veliki dio pripadnika našeg naroda hrvatski jezik ne doživljava materinskim, nego srpski, i da zbog toga nemaju motivaciju informirati se o pravima koje imaju. Do sada ni od strane HNV-a nisu rađene kampanje po tom pitanju što nam je ovom strategijom u narednom periodu zacrtano – brošure, plakati, stručne tribine, registri prava… 

Popis gospodarstvenika i izrada Registra otvorili su jednu novu temu, a to je naći način financijske potpore gospodarstvenicima. Koliko je realno da se to i realizira  naredne godine?

Mislim da vremenska dinamika kod ovog pitanja nije ključna. Bavljenje gospodarstvom u hrvatskoj zajednici nikada do sada nije dostiglo ovu razinu tako da nakon dvadeset godina ne trebamo govoriti o rokovima nego o dobro posloženoj strategiji po tom pitanju. Registar gospodarstvenika i poljoprivrednih gospodarstava biti će uskoro predstavljen javnosti, a nakon toga ćemo pristupiti izradi Strategije, jer nakon dobrog presjeka stanja mora uslijediti dobar plan. Bez toga ćemo i dalje biti na početku. Nakon izrađenog plana slijedi posao lobiranja za njegovo ostvarenje. Kao što sam već i rekla na početku, kada znate što želite i kada to prezentirate, uvijek će se naći netko tko će dobru ideju podržati. Preozbiljno je ovo područje i prevažni su poslovi kojim rukovode naši gospodarstvenici, mnogi od njih vrlo uspješni, da bismo mu tako olako pristupili. Stoga, ono što smo obećali i u što smo krenuli, ako Bog da snage i vremena, vjerujem da ćemo i uraditi.

Naredna godine bit će važna jer nas očekuje popis stanovništva. Priprema li se HNV za to i kako planirate motivirati ljude da se u popisu izjasne kao Hrvati?

Naravno, to će biti strategija nad strategijama. Započeli smo pripremne dogovore sa svim ključnim institucijama i timovima. Radi se na dva kolosijeka – prvi jest stvaranje preduvjeta (obrasci, popisne komisije, popisivači…) u danim nam političkim okvirima koje se svim silama trudimo proširiti, a drugo jest opet motiviranje našeg puka da se hrabro i slobodno izjasne. O tome će već vrlo uskoro biti riječi iz čega će proisteći vidljiva kampanja. 

Očekujete li da dio posla, motiviranja, ohrabrivanja građana u izjašnjavanju nacionalne pripadnosti preuzme i država, točnije Ministarstvo za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog?

Očekujemo. I nikada nećemo prestati očekivati. Kada se, i ako, to dogodi, birajte druge – one koji će i pored vezanih ruku i nogu, pozivati u pomoć, motivirati, animirati, okupljati, gledati u nebo i vjerovati da se čak i tada nešto može učiniti. Dokle god se ne pročisti politički zrak, ipak budite oprezni i s onima kod kojih vidite da su im noge u ovakvim okolnostima odvezane. Od Ministarstva za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog svakako puno očekujemo.

Prvi sastanak Posebne radne grupe za pripremu Prijedloga Akcijskog plana za ostvarivanje prava nacionalnih manjina održan je 20. prosinca. Radnom grupom rukovodit će ministrica za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog Gordana Čomić, a čine ju predstavnici institucija, nacionalnih vijeća nacionalnih manjina i organizacija civilnog društva. Vi ste članica te posebne radne skupine. Očekujete li da će konačno biti uvaženi stavovi, zahtjevi, mišljenja, specifičnosti svake nacionalne manjine?

Neki hoće sigurno. Neki neće nikako. I to je više nego da se nismo dobro organizirali, posložili, analizirali detaljno prethodni Akcijski plan, sastavili prijedloge za izmjene i dopune i uspjeli uključiti u radnu skupinu koja će imati priliku iznijeti ih. Polagano i strpljivo. Jedan po jedan. Sigurna sam da ni Srbiji nije stalo da ovo Poglavlje bude do unedogled otvoreno i da dobiva gomilu preporuka od strane europskih institucija. Manjine su manji problem ove države. Predlažem da nas se što prije »čekira«.

Uz popis stanovništva, što su ključne aktivnosti u posljednjoj godini ovog saziva HNV-a?

Ključne aktivnosti uz popis bit će završiti koliko god možemo od svega što smo započeli. Ostaviti u amanet što više – od broja pripadnika naše zajednice do građevina i okupljenih ljudi. Kome god i kako god, a najviše na radost našoj djeci, ponos zajednici i slavu Božju. Iduće, za četiri ili deset godina, to je manje važno. Činili smo sve tako da nam svaki trenutak bude vrijedan smisla na ovom našem putu. Čaša se već prelijeva. Puno smo dobili, puno ćemo i u idućoj godini dati. A što konkretno, neka za sada, u ovom kratkom intervjuu, ostane nedorečeno.

Intervju vodila: Zlata Vasiljević