Na sjednici Skupštine grada Subotice, održanoj 23. prosinca, usvojen je proračun za 2022. godinu koji će iznositi 7,5 milijardi dinara, što je za 1,9 više od ovogodišnjeg.

Demokratski savez Hrvata u Vojvodini nije podržao gradski proračun, a predsjednik stranke Tomislav Žigmanov je na svom twitter nalogu kao razloge naveo da će »razvoj ionako slabe komunalne i ine infrastrukture i dalje izostajati u subotičkim naseljima gdje pretežito žive Hrvati«, to jest da »ni dinar neće biti usmjeren u Žednik, Malu Bosnu, Verušić, Donji Tavankut i Mirgeš«. U kratkom razgovoru pitali smo ga što su razlozi ovakve odluke.

Imate li neke konkretne podatke o sredstvima koja se raspodjeljuju po naseljima koji su vas opredijelili da ne glasate za proračun? Kako se kreću relacije?

Recimo, u naselju Čantavir bit će uloženo nešto manje od 50 milijuna dinara iz proračuna. U naseljima Višnjevac i Mišićevo bit će bušeni drugi bunari, dok istodobno imate naselja gdje ne postoji niti jedan – u Gornjem i Donjem Tavankutu te Mirgešu. Palić, mjesto gdje pretežito živi elita jedne zajednice, imam stanovitu nelagodu i spomenuti – bit će uloženo nešto manje od milijardu dinara! I tako nije samo ove godine… Sjetite se kako je obnovljen Dom kulture u Tavankutu – izravnim naputkom iz ureda na Andrićevom vijencu u Beogradu, i koja su naselja sve do skora imali problema s funkcioniranjem pošte. Mislite li da je to slučajno?

Smatrate li kako je i ovo »posljedica neprimjene čl. 9. Međudržavnog sporazuma, koji predviđa zastupljenost Hrvata u izvršnoj vlasti na lokalnoj razini!«?

Razlozi su brojni, a jedan je i taj da politička klasa na vlasti u Subotici ne vodi računa o ravnomjernoj razvijenosti komunalne i ine infrastrukture u svakom naseljenom mjestu! Od 15-ak javnih poduzeća, najmanje ih 10 nema gotovo nikakvih aktivnost u naseljima izvan Subotice, osim eventualno na Paliću. S druge strane, imate dominaciju kulture vladanja na način da se ona razumije kao dioba plijena nakon postizbornih konstelacija. Načelo koje Vi spominjete obilato koriste Srbi u Hrvatskoj na razini lokalnih vlasti i, barem u komunikaciji s nama, ne žale se na loša iskustva. Naprotiv!

Vi se pozivate na Međudržavni sporazum, većina na vlasti u Subotici se poziva na rezultate izbora i koalicijske dogovore.

Očito, posljednji model koji ste spomenuli nije dobar u multietničkim lokalnim zajednicama, jer postoji mogućnost ne samo nadglasavanja nego i isključivanja iz procesa donošenja odluka predstavnika pojedinih nacionalnih zajednica. Iskustva država s nekonsolidiranom demokracijom, deficitima u izbornom procesu i visokom etnifikacijom političkog polja, kao što je to slučaj u Srbiji, tako što zorno dokazuju. Dakle, rješenje je u zajamčenim mandatima!

Kako se to može promijeniti?

Jedan od načina je primjena čl. 9. Međudržavnog sporazuma, koji Srbija evo već 17 godina ne primjenjuje! Drugo je da se nađu alternativni modeli, kao što imamo u Gradu Novom Sadu, gdje postoji Radna skupina za rješavanja otvorenih pitanja hrvatske zajednice u Novom Sadu, za što je potrebna politička volja onih koji su na vlasti. Treće, razvojem političke kulture i kreiranjem takvih politika koje će uračunavati i pravedne regionalne aspekte razvoja svih naselja na teritoriju jedinice lokalne samouprave, a ne svoditi diobu proračunskih sredstava za namirivanje interesa vladajućih klasa.

Može li DSHV i kako biti dio vlasti u Subotici?

Kada se ostvari neki od uvjeta iz odgovora na prethodna pitanja!

U Novom Sadu uspješno surađujete sa SNS-om, u Subotici ne. Zašto je to tako?

To je manje pitanje za nas iz DSHV-a, a više za čelnike lokalnog SNS-a u Subotici! Reći ću samo da je od samoga početka u njih nedostajalo političke volje za razgovor, a razloge bi ipak trebali oni iznijeti. Ne bih volio da se oni kriju u strategiji mrvljenja hrvatske zajednice na način uništavanja političkog subjektiviteta, različitim djelovanjem, od kojih se u Subotici primjenjuje kreiranje lažne slike o meni kao čovjeku koji ima »suficit ustašofilije« i gdje me najbliži suradnici gradonačelnika oslovljavaju kao »neobrijanog ustašu«… Mislite li da je to normalno? Napose jer smo svjedoci svakovrsne izdašnosti kada je riječ o podršci onim Hrvatima koji sebe od skorijeg vremena smatraju samo Bunjevcima.

Pozivate li se i na Akcijski plan za nacionalne manjine kada je u pitanju ekonomski razvoj naselja u kojima pretežito žive pripadnici nacionalnih manjina? 

Mislite li da bi to imalo smisla? Zar ne mislite kako bi oni trebali biti aksiomi onih koji su na vlasti? I zašto javnost tako što ne pokrene? Jer, u demokratskim društvima nije sve na politici…

J. D.