Građani, ljubitelji prirode, Subotice i njenog okoliša upozorili su početkom jeseni na intenzivnu sječu šuma na Tresetištu. Ne, nije to neka ilegalna sječa, gdje u šume upadaju pojedinci ili grupe naoružane pilama i sjekirama, već planska sječa koju vodi poduzeće koje gazduje i valjda i brine o tim šumama, a na udaru razmahanih drvosječa bit će oko 30 hektara. Kažu, opet oni koji gazduju šumama, da se stara stabla sijeku kako bi se šuma obnovila, a da će doista i biti tako obećavaju već za jesen 2022. godine.
I takvih subotičkih primjera ima u svakom gradu, svakoj općini. Zašto onda čuđenje kada se kaže da će Srbiji, ovim tempom sadnje novih šuma, biti potrebno 1.400 godina da dostigne razinu pošumljenosti koja je na razini europskih standarda. Ovaj podatak objavljen je samo nekoliko dana nakon što je Srbija u pristupnim pregovorima s Europskom unijom otvorila, u okviru klastera 4, poglavlje 27 koje se tiče životnog okoliša i klimatskih promjena.
I nisu nam šume, kojih ima sve manje, jedini ekološki problem. Što ćemo s otpadnim vodama koje mnogo puta nepročišćene završe, a gdje bi drugo nego u najbližoj rijeci? Zagađenjima u sve većem broju gradova?
Što ćemo s još mnogo ekoloških problema koje bismo trebali početi rješavati želimo li se od otvorenog poglavlja približiti njegovom zatvaranju.
Za riješiti sve te probleme uz dobru (političku) volju i zakone trebat će i novca. A to znači da će cijela priča potrajati i da će još dugo na popisu otvorenih poglavlja stajati tek dva. Od ukupno 35 prepreka koje Srbija treba svladati kako bi utrčala u cilj ili jasnije rečeno postala članicom Europske unije. A neke od prepreka su mnogo teže od (dakako jednako važnih) posječenih šuma, zagađenog zraka, prljavih rijeka.
Dovoljno je samo podsjetiti na uporno inzistiranje Vijeća Europe da Srbija pojača napore kako bi osigurala prava pripadnka nacionalnih manjina.
Jedan od prvih izazova i ispita u tom problematičnom području bit će predstojeći popis stanovništva.
Z. V.
