Tema

Što donosi ex-post analiza?

Vjerovatno malo tko zna što je to Zakon o planskom sustavu Republike Srbije (koji je stupio na snagu 2018. godine). Još manje ih je, vjerovatno, ikada čulo za Uredbu o metodologiji upravljanja javnim politikama iz 2019. godine. Nije mnogo niti onih koji su pobliže upoznati s terminima ex-ante i ex-post analiza efekata dokumenata javne politike – na primjer Akcijskog plana za ostvarivanje prava nacionalnih manjina.

O potrebi i značaju da se »jasno i javno i društvenim dijalogom govori« o tome »koji i kakvi propisi postoje i koliko su dobri«, ali još javnije i jasnije radi »ex-post analiza propisa koji su na snazi – kakvi su efekti tih propisa, što im nedostaje, koji su primjenjivi, a koji ne, kako stižu do onih čija prava definiraju«, govorila je među prvima i među rijetkima ministrica Gordana Čomić, među ostalim i u intervjuu za naš tjednik, nedugo nakon stupanja na dužnost u novoosnovanom Ministarstvu za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog. Istakla je tada kako je »to i obveza Zakona o planskom sustavu i treba samo čitati njegove odredbe, pa raditi kako piše«.

Početkom jeseni predstavljena je, i nalazi se na sajtu ovog Ministarstva, Ex-post analiza o realizaciji Akcijskog plana za ostvarivanje prava nacionalnih manjina koju su proveli dr. sc. Aleksandra Vujić i Vladimir Vukićević. Razlozi za njegovu izradu su kako u Zakonu (o planskom sustavu) tako i u činjenici da se radi o prvom strateškom (srednjeročnom) dokumentu koji se odnosi na ostvarivanje prava nacionalnih manjina u Srbiji od čijeg je donošenja proteklo pet godina. Ovaj je dokument, osim analize efekata, tim važniji jer treba dati smjernice i za metodologiju izrade novog strateškog dokumenta, odnosno novog akcijskog plana za ostvarivanje prava nacionalnih manjina.

Kriteriji za vrednovanje

Na 125 stranica Analiza donosi evaluaciju (vrednovanje) učinaka Akcijskog plana, procjenu relevantnosti, efektivnosti, efikasnosti i održivosti na osnovu monitoringa izvještaja o realizaciji Akcijskog plana od 2006. do 2020. godine, zatim rezultate anketa poslanih nacionalnim vijećima nacionalnih manjina, zaključke i preporuke i na koncu semafor tablice u kojima su procjene državnih tijela o ostvarenosti ciljeva akcijskog plana.

Kako se navodi u analizi, u cilju procjene uspješnosti provođenja Akcijskog plana korišteni su kriteriji za praćenje (evaluaciju): relevantnost, efektivnost, efikasnost i održivost.

Kriterij relevantnosti se primijenio kako bi se procijenilo jesu li strateški ciljevi, opći rezultati i aktivnosti bili adekvatni za položaj pripadnika nacionalnih manjina i je li Akcijski plan u konktekstu aktualne politike Srbije i dalje relevantan dokument za zaštitu i ostvarivanje prava nacionalnih manjina.

Kriterij efektivnosti se koristio kako bi se ustanovilo jesu li postignuti planirani strateški ciljevi i kakav je napredak ostvaren. Rezultati ankete su trebali pokazati koliko su predstavnici nacionalnomanjinskih institucija i organizacije civilnog društva zadovoljni postignutim rezultatima. Kriterij efikasnosti se općenito odnosi na sagledavanje načina trošenja sredstava, usklađenosti planiranih aktivnosti i resursa i ostvarivanja rokova.

Četvrti kriterij je bio održivost u okviru kojeg se procjenjivalo koliko su održive realizirane aktivnosti i je li ih potrebno provoditi i u idućem periodu.

Ex-post analiza je rađena tako što su na osnovu ovih kriterija, i unaprijed postavljenih pitanja, rađene analize i izvođeni osnovni zaključci.

Relevantnost Akcijskog plana

U Analizi se ističe kako je »u nedostatku strategije za nacionalne manjine i prethodnog strateškog dokumenta u ovom području Akcijski plan izrađen na bazi preporuka iz Trećeg mišljenja Savjetodavnog komiteta za provođenje Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina i da je, s obzirom na europsku orijentaciju Srbije, predstavljao relevantan dokument na čiju realizaciju nisu značajnije utjecale društvene i političke promjene. Međutim, ističe se da su na zadovoljenje potreba manjina utjecala ograničena sredstva, što se odrazilo i na ostvarivanje rezultata i aktivnosti.

Od 2016. godine do danas unaprijeđen je pravni okvir zaštite nacionalnomanjinskih prava usvajanjem i izmjenama pojedinih zakona, ali je Akcijski plan potrebno izraditi i definirati u skladu s Četvrtim mišljenjem Savjetodavnog komiteta, preporukama Komiteta ministara Vijeća Europe, Europske komisije protiv rasizma i netolerancije i Izvještajem Europske komisije o napretku Srbije za 2020. godinu, navodi se u analizi.

Među preporukama međunarodnih tijela su, u pogledu osobnog statusa: pokretanje informativne kampanje prije popisa 2022. posebno usmjerene na pripadnike nacionalnih manjina kao i potreba da se osigura efektivno sudjelovanje pripadnika nacionalnih manjina u planiranju i organizaciji te provođenju popisa.

Što se tiče zabrane diskriminacije, preporuka je da se unaprijedi zakonodavni okvir, poboljša prikupljanje podataka te promoviraju kvantitativna i kvalitativna istraživanja kako bi se ocijenilo stanje pripadnika nacionalnih manjina i priroda međuetničkih odnosa i na temelju tih istraživanja revidirala strategija usmjerena na revitalizaciju međuetničkih odnosa na lokalnoj razini. Nadalje je preporuka da se u svim općinama u kojima su ispunjeni zakonski uvjeti manjinski jezici efektivno koriste u službenoj uporabi.

U pogledu obrazovanja preporuka je, među ostalim, da predmet Povijest promovira poštivanje svih grupa u društvu i pruža široko znanje o manjinama kao sastavnom dijelu srpskog društva, da se promovira dvojezično ili višejezično obrazovanje i nastavi s daljim razvojem nastavnih materijala na jezicima manjina.

U pogledu demokratske participacije preporučuje se da se osmisle i provedu novi načini za predstavljanje i efektivno uključivanje pripadnika nacionalnih manjina u proces donošenja odluka na lokalnom nivou u svim područjima u kojima nacionalne manjine tradicionalno žive. Također je preporuka Savjetodavnog komiteta da se uspostavi održivi okvir za prikupljanje podataka i provedu mjere usmjerene na stvaranje dugoročnog i mjerljivog napretka u zastupljenosti nacionalnih manjina u javnoj upravi.

Preporuka je i da se prati rad nacionalnih vijeća, uključujući procjenu njihove inkluzivnosti, nezavisnosti i reprezentativnosti kao i njihovog kapaciteta za iniciranje interkulturalnog dijaloga i jačanje međunacionalnih odnosa.

Preporučuje se i davanje prioriteta ekonomskoj revitalizaciji područja u kojima pripadnici nacionalnih manjina žive, kao i da se razmotri jačanje bilateralne suradnje sa susjednim državama u vezi sa zaštitom nacionalnih manjina.

J. D.