Širom Vojvodine

Sve i svašta, što može mašta

Nove tehnologije donose nove mogućnosti, olakšavaju nam svakodnevicu. U razgovoru s ovotjednim gospodarstvenikom, inženjerom strojarstva Miroslavom Šarčevićem doznali smo i detalje postupka izrade nekoga stroja ili dijela.

Miroslav Šarčević je poduzetnik koji se bavi dizajniranjem strojeva i uređaja, te izradom 3D modela i 3D štampom. Dizajnira automatske strojeve za industriju, ali i uređaje za proizvode široke potrošnje, od kućanskih aparata, medicinskih pomagala, raznih zupčanika i drugih manjih dijelova u ovisnosti od potrebe i potražnje.

Od ideje do prototipa

Ovim poslom naš sugovornik se počeo baviti 2010. godine, no tada još kao freelancer, uz posao koji je tada radio, a od 2014. godine otvorio je vlastitu tvrtku Opifex (latinski naziv za onoga koji nešto pravi, stvara).

»Prve klijente sam pronašao ili su oni mene pronašli, preko platforme za freelancere. Tako sam i počeo raditi. Ljudi koji imaju potrebu za nekim tehničkim rješenjima postave na spomenutu platformu ono što žele, poput oglasa, uz naznaku koliki je proračun i vrijeme koje im je bitno. Prvi klijent mi je bio iz Argentine koji je tražio stroj za pranje i rezanje boranije. Velika većina klijenata su stranci, no u posljednje dvije godine sam više prisutan i na domaćem tržištu«, priča Šarčević i pojašnjava proces rada do krajnjeg proizvoda: »Uglavnom sve ovisi od projekta i klijenta. Prvo što je nezaobilazno jest iscrpni razgovor kako bih doznao sve želje, detalje, potrebe, ono što određeni predmet ili stroj treba raditi. Projektnu dokumentaciju uglavnom šaljem preko interneta putem elektroničke adrese korisnika, a onda klijent lokalno nabavlja dijelove ako je takav dogovor. Imam klijenta kojemu napravim projekt i pošaljem svu potrebnu dokumentaciju, a onda on sve to šalje za Kinu i tamo mu se naprave dijelovi, a sam sklapa. Neki od njih traže da osiguram i dijelove, sastavim i napravim prototip. Kada klijent vidi što je urađeno, proba i kaže što mu se sviđa, a što ne. Na čemu dodatno poraditi, što dodati, a što izbaciti. Tada radim na izmjenama i korekcijama i tako sve dok ne dođemo do finalnog prototipa, pa i probne serije«.

Koliko je važan prvi razgovor s klijentom te da sitnice »život znače« Miroslav je dobro naučio na vlastitoj koži.

»Imao sam klijenta iz Amerike koji je Židov i tražio je da mu napravim stroj za pravljenje američkih košer (hrana u skladu sa židovskim zakonima) palačinki. To mi je bio prvi susret s tim pravilima i mislio sam kako je samo stvar u namirnicama. Jeste u namirnicama, ali i u načinu pripreme. Dizajnirao sam stroj u kojem sam predvidio da se palačinke peku na teflonskom platnu (što bi inače bilo u redu), isprobavao gustinu tijesta i sve kako je klijent tražio, ali... Kada je vidio proizvod, pitao je može li se stroj košerizirati? Kada mi je pojasnio kako njihov rabin treba na to staviti usijani ugalj – žeravu i da to stoji na stroju sat vremena dok se on moli. Bio sam u šoku. Stroj će se zapaliti. Ali to je obvezno, rekao mi je. Jasno, morao sam mijenjati koncept cijelog stroja«, priča Šarčević.

Najviše se radi za strano tržište

Zapravo je nemoguće sve spomenuti i pobrojati što je naš sugovornik dizajnirao i napravio, ali neki predmeti su u najmanju ruku zadivljujući. Kroz razgovor smo saznali kako već više od deset godina ima dva klijenta iz Amerike. Kod jednog je dizajnirao jedan po jedan stroj, te je trenutno stanje takvo da je skoro sve strojeve u tvornici dizajnirao Šarčević. Drugi klijent je bio fokusiran na jedan proizvod iz kojeg se kasnije izrodilo još dva. Riječ je o proizvodu za medicinske ustanove, točnije o stoliću za pacijente koji su nepokretni, a koji može služiti i za čitanje u ležećem položaju. Sistemom poluga i zglobova stol se može rastvoriti, pomaknuti u stranu, podesiti na željenu visinu, a unutra se sistemom zrcala projektira slika iznad glave pacijenta.

»Klijent je bio zadovoljan napravljenim, no stol je bio težak i kabast, pa sam pravio lite verziju. Iz toga smo razvili i uspjeli naći tehnologiju za uveličavajuće staklo veličine A4 formata, koje pri uveličavanju ne izderformira lik. Taj uređaj je patentiran, ali ne na moje ime nego na ime klijenta«, priča Šarčević.

Ovome medicinskom dijelu mogli bismo dodati i dječju protezu za šaku koja je urađena tehnikom 3D štampe, te i vizire koji su bili donacija medicinarima na početku pandemije.

Među brojnim dizajniranim predmetima, jedan od najvećih je automatski stroj za sklapanje pipa. U stroj ulazi šest dijelova, a izlazi gotov proizvod – pipe za navodnjavanje, a stroj dodatno provjerava je li pipa ispravna. To je dizajnirano od nule.

»Iako je veliki i ima tri tisuće dijelova, nije najveći koji sam radio. Najveći od oko osam tisuća dijelova je linija za proizvodnju i pakiranje elastomera (gumirani proizvod koji se koristi u građevini za hidroizolaciju)«, priča Šarčević.

No, vratili smo ga na početak i pitali od čega kreće.

»Krećem uvijek od onoga kako bi to netko uradio rukama ili alatom. Sve se razloži na korake. Svaka faza i korak su zasebni i svaki postupak traje. Za stroj za sklapanje pipa mi je trebalo skoro četiri mjeseca.«

Svaki korak iziskuje vrijeme i strpljenje, o računanju i preciznosti nećemo ni govoriti. Nažalost, ljudi najčešće ne shvaćaju koliki je to posao i koliko vremena zahtijeva, a to je potvrdio i Šarčević koji kaže kako za ovaj posao više razumijevanja imaju stranci.

Iz Opifexa je izašlo dizajnirano i nekoliko robota, za koje je naš sugovornik rekao da su jednostavniji od spomenutih strojeva, te da imaju širi spektar djelovanja. Također, Šarčević je dizajnirao i veliki broj manjih i većih sprecijaliziranih strojeva, predmeta i alata, šablona za rezanje određenih predmeta, alata za prosijecanje, zupčanike... A ako otkrijemo podatak da je ove godine (do sada) uradio 102 projekta, onda vam je jasno zašto je nemoguće sve nabrojati.

3D štampa

Kada je u pitanju 3D štampa, možemo reći kako je gotovo sve moguće odštampati, no materijal koji se koristi ovisi od potrebe i namjene. Radi se s više vrsta plastike, tvrđe, mekše, gumirane, savitljive, otporne na kemijske uticaje, na UV zračenja...

»Kada je u pitanju 3D štampa, uglavnom se radi za domaće tržište, mada planiram raditi izvoz nekih sitnijih dijelova. Trenutno radim na projektu koji bi trebao ići za izvoz, a u pitanju je alat koji se pravi 3D štampom, iz kojeg će se izlijevati drugi dijelovi. Bitno je znati da svaka tehnologija ima svoja ograničenja, pa tako i 3D štampa koja istina puno toga može, ali se mora dizajnirati za ono za što će se koristiti«, pojašnjava Šarčević, koji svoje strojeve za 3D štampu sam održava, a kako je rekao trenutno one koje ima zadovoljavaju sve njegove potrebe.

Materijal za 3D štampu nabavlja iz uvoza, mada trenutno testira i onaj s domaćeg tržišta.

Miroslav Šarčević je 1997. godine zavšio Višu tehničku školu smjer strojarstvo-automatika u Subotici i tada se zaposlio u North engineeringu gdje je radio u istraživačkom i razvojnom dijelu, odnosno bavio se vibradijagnostikom. Nakon toga je radio u još nekoliko tvrtki prije nego je odlučio biti »sam svoj gazda«. Otac je šestero djece: Marije, Davida, Kristine, Filipa, Valentine i Petre, a supruga Mirjana mu je najveća podrška te mu vodi knjigovodstvene poslove. Svoj ured naš sugovornik je napravio u dvorištu njihove obiteljske kuće, ali je pravilo tako da tata radi od 8 do 16 i za to vrijeme »nije doma«. Dotaknuli smo se i planova za budućnost.

»Uvijek imam planova, volio bih se proširiti. Istina, još ne znam kojim redom, ali volio bih angažirati nekoga uz mene. Ovo sada funkcionira ovako, ali je pomalo rizično da sve ovisi o meni, svi projekti, pa i svi prihodi«, kaže Šarčević i pojašnjava da djeca u skladu sa svojim mogućnostima znaju uskočiti i pomoći, a hoće li netko tatinim stopama, predstoji nam tek vidjeti.

Ž. V.