Blagdan sv. Cecilije mučenice, zaštitnice glazbenika, pjesnika i slijepih, koji obilježavamo 22. studenoga povod je za promišljanje i o crkvenoj glazbi. Po staroj predaji smatra se da je sv. Cecilija rođena u Rimu početkom III. stoljeća, a mučeništvo je podnijela u istome mjestu oko 230. godine. Bila je pokopana u katakombama sv. Kalista, ali je kasnije njeno tijelo papa Paskal I. dao prenijeti u kriptu bazilike u Trastavereu u Rimu. Krajem XVI. stoljeća sarkofag je otvoren, a tijelo je pronađeno u dosta očuvanom stanju. Govorilo se da može svirati na svim glazbalima, te su upravo radi toga i časti kao zaštitnica glazbe i glazbenika.
O važnosti glazbe u liturgiji i brojnim slavljima unutar Crkve razgovarali smo sa zborovođom Katedralnog zbora Albe Vidaković i katedralnim orguljašem i povjerenikom za liturgijsku glazbu Subotičke biskupije, mo. Miroslavom Stantićem koji kaže kako je glazba službenica liturgije.
»Često se brkaju pojmovi, pa se ne razlikuju termini između liturgijske i duhovne glazbe. Objašnjenje o samom terminu crkvene (liturgijske) glazbe dao je već davno Albe Vidaković u Enciklopediji jugoslavenskog leksikografskog zavoda gdje tvrdi da su liturgijske skladbe one koje su tekstom, sadržajem i oblikom prikladne za upotrebu u svečanim liturgijskim obredima, dok pod pojmom duhovne glazbe on podrazumijeva sve ostale skladbe koje su inspirirane slobodnom religioznom tematikom. Dakle, nije svaka skladba koja je nastala na neki tekst koji ima religioznu tematiku liturgijska skladba. U posljednje se vrijeme to otrglo kontroli, pa se na misnim slavljima čuju skladbe s raznih festivala duhovne glazbe koje nisu prikladne i nisu prošle nikakve provjere od strane stručnjaka i institucija za crkvenu glazbu«, pojašnjava Stantić i govori kako je to potrebno vjernicima protumačiti i razviti taj osjećaj i ukus za crkvenu glazbu i u tom odgajati.
U tome bi trebali biti uključeni stručnjaci za crkvenu glazbu, biskupi, svećenici, orguljaši, zborovođe, a za sve to postoje instrukcije kojih bi se svi trebali pridržavati. Također, Stantić govori kako propisi postoje, ali se oni često tumače na krivi način.
»Više sam puta govorio i o tome da liturgijska glazba mora imati mjeru i omjer, da bude prihvatljiva ali i lišena kiča, prozirnosti i banalnosti. Sve o tome govore dokumenti o liturgiji i crkvenoj glazbi, ali je nažalost nedostatak crkvenih glazbenika koji bi mogli ovo obdržati sve manji pa se pribjegava modusu nek se bar nešto pjeva. Naravno, da ne budem pesimističan, i iz sadašnje mlađe generacije koje su stasale uz katedralni zbor ili uz starije orguljaše po župama, iznjedreno je nekoliko vrlo dobrih orguljaša i zborovođa, akademskih glazbenika, koji sada djeluju po župama i to je velika nada u obnovi crkvene glazbe u našim krajevima«, kaže Stantić.
Prije godinu dana, na ređenju biskupa Subotičke biskupije mons. Slavka Večerina, bili smo svjedoci koliko je glazba neizostavni dio ovakvih slavlja. Sada su u tijeku pripreme za još jedno biskupsko ređenje, za koje naš sugovornik pomaže oko priprema. Po njegovim riječima, biskupsko ređenje je jedno osobito i vrlo svečano liturgijsko slavlje koje se ne događa često.
»Po svom sklopu ova liturgija sadrži puno više obrazaca, a samim tim i pjevanih dijelova. Prije godinu dana smo s velikim žarom spremali ređenje subotičkog biskupa. Sati provedeni za uvježbavanje toga slavlja rezultirali su svečanom, zanosnom liturgijom gdje je glazba bila uistinu službenica svetih čina. Sada, evo poslije godinu dana, imamo opet ređenje biskupa u Srijemu i lijepo surađujemo s tamošnjim glazbenicima kako bi to slavlje bilo svečano i lijepo«, pojašnjava sugovornik.
U ovom kratkom razgovoru dotaknuli smo se i pučkog pjevanja, te pitanja koliko je duhovna glazba danas prisutna u svijetu. Stantić je naglasio kako je za njega bitan omjer i mjera u liturgiji, a kao primjer toga naveo je prošlogodišnje ređenje u subotičkoj katedrali koje je pokazalo upravo to da su uz zbor mogli sudjelovati i puk i svećenici.
»Važno je da uz zborske skladbe uvršćujemo i pučke popijevke, koje nisu duhovne šansone i sladunjave melodijice nego pjesme iz odobrenih pjesmarica. Na misi biskupskoga ređenja divno su zvučale pučke pjeme i zborske skladbe uz pratnju orgulja i komornog orkestra i mogli su svi sudjelovati. Mislim da je to dobar put crkvene glazbe u liturgiji da i zbor i puk mogu adekvatno biti uljučeni, a radi raznolikosti i bogatstva jezika naše biskupije pjevali smo na hrvatskom, mađarskom, slovačkom, njemačkom i latinskom jeziku, što je ovaj mozaik učinio još ljepšim«, podsjetio je Stantić i dodao: »Duhovna glazba je zastupljena prilično u svim sferama katoličkih radija i televizija i tu je dobro da postoje skladbe s raznih festivala koje jesu prikladne za takve programe. Jednako tako to je dobro za susrete mladih, vjeronaučne susrete ali kod liturgijskih slavlja moramo biti obazrivi i izvoditi propisanu glazbu«.
Stantić je naglasio kako vjeruje da će nastojanja oko promoviranja prave crkvene liturgijske glazbe uroditi plodom i da će se ostvariti na terenu uz pomoć biskupijske glazbene sekcije koja će u budućnosti organizirati permanentno obrazovanje kantora, zborovođa i orguljaša koji će s određenim znanjem i razumijevanjem moći i druge usmjeravati k pravim vrjednotama liturgijske zborske i pučke popijevke.
Ž. V.
