U posljednje se vrijeme sve više govori o depresiji poslije godišnjih odmora. A kako i ne bi, kad izračunate koliko ste na odmoru potrošili, a kad dođete doma računi vas čekaju na stolu. O tome razgovaramo sa Stipanom Katačićem iz Berega, te Josipom Džinićem i Bojanom Jozićem i iz Nenadića
Mukotrpan rad, bilo fizički ili intelektualni, zahtijeva i redoviti odmor, kako bi se organizam mogao obnoviti, kako bi čovjek smogao snage nastaviti dalje. U današnjem društvenom uređenju, u neprestanoj, sve bržoj i bržoj utrci za zaradom, kada se duhovne vrijednosti guraju u zapećak a materijalno postaje cilj i ideal »modernog« čovjeka, stradavaju mali ljudi koje nitko ne pita treba li im nedjelja ili blagdan za odmor, treba li im barem jedan dan u tjednu koji bi mogli posvetiti obitelji i sebi. Takva vrsta upravljanja, gdje bogati postaju još bogatiji a siromašni siromašniji, dovodi do teških posljedica.
O oduzimanju prava na slobodnu nedjelju i određene blagdane, ovoga se ljeta dosta govorilo po hrvatskim medijima, a tu će najviše stradati radnice u trgovinama, te će Hrvatska za nekoliko godina imati puno više osoba (u ovom slučaju ženskog roda) koje sa svojih četrdeset godina neće biti sposobne za rad, koje više nitko neće moći zaposliti, a ti socijalni slučajevi će tada pasti na teret države. Ovo je samo jedan tužan primjer i uvod u temu ove priče – godišnji odmor.
Zlatko Gorjanac
Opširnije u tiskanom izdanju i internetskom izdanju za pretplatnike
